Zadivljen Kristom i njegovim evanđeljem

Imam dragog prijatelja koji je sjajan, umirovljeni sveučilišni profesor, plodan autor i, povrh svega, predani učenik Isusa Krista. Posjetio je Svetu zemlju desetke puta kako bi sudjelovao na saborima, provodio akademsko istraživanje i vodio obilaske. Prema njemu, svaki put kada posjeti zemlju kojom je Isus hodao, čudi se jer nesumnjivo saznaje nešto novo, zapanjujuće i fascinantno o Spasitelju, njegovu smrtnom službeništvu i njegovoj voljenoj domovini. Zadivljenost koju moj prijatelj pokazuje kada govori o svemu što uči u Svetoj zemlji zarazna je, a ta je zapanjenost bila temeljna u njegovim velikim postignućima i akademskim pothvatima u njegovu životu.

Dok sam slušao njegova iskustva i osjećao njegov entuzijazam, osvrnuo sam se na to koliko više duhovne zadivljenosti, da tako kažem, možemo i trebamo osjećati za evanđelje Isusa Krista te doprinos koji može ostvariti u našem učeništvu i na našem putovanju prema vječnom životu. Zadivljenost o kojoj govorim osjećaj je emocija, strahopoštovanja ili zapanjenosti uobičajen svima koji zdušno usredotočuju svoj život na Spasitelja i njegova naučavanja te ponizno prepoznaju njegovu nazočnost u svojem životu. Takav osjećaj zadivljenosti, nadahnut utjecajem Duha Svetoga, potiče entuzijazam da radosno živimo Kristov nauk.¹

Sveta pisma sadrže nekoliko primjera toga kako se taj osjećaj očituje. Prorok Izaija je, na primjer, izrazio dubinu svoje zahvalnosti na Gospodinu kroz svoje radovanje u njemu.² Oni koji su čuli Isusa kako propovijeda u sinagogi u Kafarnaumu bili su zaprepašteni njegovim naukom i snagom kojom je podučavao.³ Bio je to isti osjećaj koji je prodro u samu srž srca mladog Josepha Smitha dok je čitao iz Biblije prvo poglavlje Jakovljeve poslanice, navodeći ga da traži mudrost Božju.⁴

Moja braćo i sestre, kada smo doista zadivljeni Isusom Kristom i njegovim evanđeljem, sretniji smo, imamo više entuzijazma za Božje djelo i prepoznajemo Gospodinovu ruku u svemu. Uz to, naše je proučavanje Božjih riječi značajnije; molitve naše, hotimičnije; naše štovanje, pobožnije; naša služba u Božjem kraljevstvu, marljivija. Sva ova djela doprinose češćem utjecaju Svetoga Duha u našem životu.⁵ Stoga, naše će osvjedočenje o Spasitelju i njegovu evanđelju biti osnaženo, očuvat ćemo Krista živim u nama⁶ i živjet ćemo svoje živote »u njemu[] ukorijenjen[e], učvršćivane vjerom… obiluj[ući] zahvalnošću.«⁷ Kada živimo na ovaj način, postajemo duhovno otporniji i zaštićeniji od pada u stupicu duhovne apatije.

Takvu apatiju odlikuje postupan gubitak našeg uzbuđenja da se potpuno uključimo u Gospodinovo evanđelje. To obično počinje kada smatramo da smo već stekli svu nužnu spoznaju i blagoslove za našu sreću u ovom životu. Ova samodovoljnost, tako rečeno, uzrokuje da uzimamo evanđeoske darove zdravo za gotovo, a od tada nadalje riskiramo zanemarivanje našega redovitog uranjanja u suštine evanđelja Isusa Krista⁸ i saveza koje smo sklopili. Slijedom toga, postupno se udaljavamo od Gospodina; slabimo našu sposobnost da ga »čujemo«,⁹ postajući ravnodušni i neosjetljivi na veličinu njegova djela. Sumnja po pitanju istina koje smo već primili može prodrijeti u naš um i srce, čineći nas ranjivima na neprijateljeve kušnje.¹⁰

Pastor Aiden Wilson Tozer, poznati pisac i hrabri kršćanin, napisao je: »Samozadovoljstvo je smrtonosni neprijatelj cijeloga duhovnog rasta.«¹¹ Nije li to upravo ono što se dogodilo narodu Nefijevu nedugo nakon Kristova rođenja? Oni »poče se sve manje i manje čuditi zbog znaka ili čuda s neba [ne vjerujući] svemu što bijahu čuli i vidjeli«. Tako Sotona »zaslijepi oči njihove i zavede ih da povjeruju kako je nauk Kristov bezuman i isprazan«.¹²

Moja ljubljena braćo i sestre, u svojoj savršenoj i beskonačnoj ljubavi i poznavanju naše ljudske naravi,¹³ Spasitelj je uspostavio put za nas kako bismo izbjegli pasti u stupicu duhovne apatije. Spasiteljev nam poziv daje širu perspektivu, posebice razmatrajući složen svijet u kojem živimo: »Uči od mene, i slušaj riječi moje; hodaj u krotkosti Duha mojega, i imat ćeš mir u meni.«¹⁴ Kada prihvatimo Spasiteljev poziv, pokazujemo svoju poniznost, svoju želju da budemo poučljivi i našu nadu da postanemo više poput njega.¹⁵ Ovaj poziv također uključuje služenje njemu i posluživanje Božjoj djeci »svim srcem, moću, umom i snagom svojom«.¹⁶ U srži našeg nastojanja na ovom putovanju su, naravno, dvije velike zapovijedi: ljubiti Gospodina Boga svoga i ljubiti bližnjega svoga kao samoga sebe.¹⁷

Ovakvo je ponašanje dio Isusove božanske osobnosti i bilo je očito u svemu što je činio tijekom svojega zemaljskog službeništva.¹⁸ Stoga, kada se hotimično i doista posvećujemo ugledati na njega i učimo iz njegova savršenog primjera,¹⁹ bolje ga upoznajemo. Rastemo u entuzijazmu i želji da u svoje živote uključimo konačno mjerilo toga kako trebamo živjeti, primjer koji trebamo postaviti i zapovijedi koje trebamo slijediti. Također stječemo dodatno razumijevanje, mudrost, božansku narav i milost prema Bogu i našim bližnjima.²⁰ Uvjeravam vas da će naša sposobnost da osjećamo Spasiteljev utjecaj i ljubav biti pojačana u našim životima, veličajući našu vjeru, našu želju da djelujemo pravedno i motivaciju da služimo njemu i drugima.²¹ Uz to, naša će se zahvalnost za blagoslove i izazove koje doživljavamo u smrtnosti učvrstiti i postati dio našega istinskog bogoštovlja.²²

Moji dragi prijatelji, sve ove stvari osnažuju naše duhovno divljenje po pitanju evanđelja i pokreću nas da radosno obdržavamo saveze koje sklapamo s Gospodinom – čak i usred kušnji i izazova koje proživljavamo. Naravno, da bi se ti ishodi dogodili, trebamo se s vjerom i pravom nakanom uroniti u Spasiteljeva naučavanja,²³ nastojeći uklopiti njegove osobine u naš način života.²⁴ Uz to, trebamo mu se približavati kroz naše pokajanje,²⁵ tražeći njegov oprost i njegovu otkupljujuću moć u našemu životu i obdržavajući njegove zapovijedi. Sam je Gospodin obećao da će ispraviti naše staze ako ćemo se uzdati u njega svim srcem, priznajući ga na svim našim putovima i ne oslanjajući se na vlastiti razbor.²⁶

Slika

Starješina Jones s Wesom

Čovjek kojeg sam nedavno susreo, čije je ime Wes i koji je danas nazočan na ovom saboru, prihvatio je Kristov poziv da uči o njemu i njegovu evanđelju te je počeo osjećati divljenje prema njegovoj ljubavi nakon što se 27 godina udaljavao od puta saveza. Rekao mi je da ga je jednog dana putem Facebooka kontaktirao misionar, starješina Jones, koji je bio privremeno dodijeljen u Wesovo područje prije odlaska na svoju prvotno dodijeljenu misiju u Panami. Kada je starješina Jones naišao na Wesov profil, čak i ne znajući unaprijed da je već član Crkve, osjetio je vodstvo Duha Svetoga i znao je da treba odmah kontaktirati Wesa. Brzo je djelovao prema tom dojmu. Wes je bio zapanjen ovim neočekivanim kontaktom i počeo je shvaćati da je Gospodin svjestan njega unatoč njegovoj udaljenosti od puta saveza.

Od tada nadalje Wes i misionari počeli su učestalo komunicirati. Starješina Jones i njegov suradnik pružili su tjedna djela služenja i duhovne poruke koje su pomogle Wesu da oporavi svoje divljenje prema Spasitelju i njegovu evanđelju. To je ponovno zapalilo plamen njegova osvjedočenja o istini i Spasiteljevoj ljubavi prema njemu. Wes je osjetio mir koji dolazi od Tješitelja i stekao snagu koja mu je bila potrebna da se vrati u stado. Rekao mi je da ga je ovo iskustvo duhovno i emocionalno vratilo u život i pomoglo mu ukloniti osjećaje gorčine nakupljene tijekom godina zbog teških iskustava koja je proživljavao.

Kao što je moj prije spomenuti promišljeni prijatelj profesor primijetio, uvijek postoji nešto predivno i fascinantno za naučiti o Isusu Kristu i njegovu evanđelju.²⁷ Gospodin je dao predivna obećanja koja su ponuđena svima onima, uključujući nas, koji nastoje učiti od njega i uklopiti njegove riječi u svoj život. Henoku je rekao: »Gle, Duh je moj na tebi, stoga ću sve riječi tvoje opravdati; i planine će bježati pred tobom, i rijeke će skretati iz toka svojega; i ti ćeš prebivati u meni, i ja u tebi; zato hodaj sa mnom.«²⁸ Kroz svoga slugu kralja Benjamina on je izjavio: »I evo, zbog saveza što ga sklopiste bit ćete nazvani djecom Kristovom, sinovima njegovim i kćerima njegovim; jer gle, danas vas on duhovno rodi; jer kažete da su srca vaša izmijenjena vjerom u ime njegovo; stoga, rođeni ste od njega i postadoste sinovi njegovi i kćeri njegove.«²⁹

Stoga, dok iskreno i neprestance nastojimo učiti o Spasitelju i slijediti njegov primjer, obećavam vam, u njegovo ime, da će njegove božanske osobine biti zapisane u naše umove i srca,³⁰ da ćemo postati više poput njega i da ćemo hodati s njim.³¹

Moja ljubljena braćo i sestre, molim se da ćemo uvijek stajati u divljenju prema Isusu Kristu i njegovoj potpunoj, beskonačnoj i savršenoj ljubavi. Neka sjećanje na ono što su naše oči vidjele i naša srca osjetila povećaju našu zapanjenost zbog Spasiteljeve pomirbene žrtve, koja nas može iscijeliti od naših duhovnih i emocionalnih rana i pomoći nam približiti se njemu. Divimo se velikim obećanjima koja Otac ima u svojim rukama i koja je pripremio za one koji su vjerni:

»Kraljevstvo je vaše i blagoslovi su njegovi vaši, i bogatstva su vječnosti vaša.

I onaj koji prima sve sa zahvalnošću bit će proslavljen.«³²

Isus je Otkupitelj svijeta i ovo je njegova Crkva. Svjedočim o ovim istinama u zapanjujuće, sveto i uzvišeno ime našeg Spasitelja, Isusa Krista. Amen.