Zapaliti svjetlost nade

Kad članovi Crkve u Brazilu opisuju Trajni obrazovni fond, oni koriste samo superlative: miraculoso [čudesno], inspirado [nadahnuto], maravilhoso [čarobno]. To je zbog toga što fond ostvaruje ono što je predsjednik Gordon B. Hinckley (1910–2008) predvidio da će ostvariti: »On će postati blagoslov svima čije živote dotiče – mladićima i djevojkama, njihovim budućim obiteljima, Crkvi koja će biti blagoslovljena s njihovim snažnim lokalnim vodstvom« i to će podići »tisuće da se izvuku iz gliba siromaštva i dođu na sunčanu svjetlost znanja i prosperiteta«.¹

Kad je predsjednik Hinckley najavio program, crkveni vođe poput Paula R. Grahla, područnog direktora za vjeronauk i institut vjere u Brazilu, borili su se s problemima oko obrazovanja i zaposlenja brazilskih svetaca posljednjih dotiče – mladićima mladih misionara povratnika.

»No mi nismo imali odgovor dok Gospodin nije objavio predsjedniku Hinckleyu da trebamo uspostaviti ovaj predivan fond«, rekao je brat Grahl. »Prije toga, mnogi mladi ljudi vratili bi se sa svojih misija bez mogućnosti da streme ka obrazovanju ili karijeri. Sada znaju da kad se vrate, fond je tu ako ga trebaju. To je veliki blagoslov i pogodnost za mlade. To pruža nadu.«

Otprilike 10.000 svetaca posljednjih dana u Brazilu trenutno se oslanja na zajam TOF-a kako bi unaprijedili svoje obrazovanje i, naposljetku, svoje mogućnosti za zaposlenje. Brazil ima snažno gospodarstvo, a mogućnosti su ogromne za obrazovane osobe – naročito kad je obrazovanje spojeno s kvalitetama koje mladi ljudi razvijaju na misiji.

Starješina Pedro Penha, član Sedamdesetorice područja i direktor instituta vjere Recife Sjever, kaže da misionari povratnici posjeduju kvalifikacije koje poslodavci traže. »Vrata mogućnosti za zaposlenjem otvaraju se brzo zbog njihovog iskustva, navika za učenjem, izgleda i dobrog ponašanja«, rekao je. »Oni brzo napreduju, a njihovo ponašanje privlači ljude u Crkvu.«

Nakon završetka svog služenja u misiji Brazil São Paulo sjever 2002. godine, Ricardo Aurélio da Silva Fiusa upotrijebio je TOF kako bi završio četverogodišnji studij iz poslovne administracije.

»Fond mi je pomogao da rastem, pripremim se za posao i brak, te da bolje služim u Crkvi«, rekao je Ricardo. Poput mnogih TOF primatelja, ponuđen mu je posao prije nego što je diplomirao. »Fond je bio blagoslov u mom životu. Zahvalan sam što mogu otplaćivati mjesečne rate za moj zajam kako bi drugi ljudi također mogli koristiti fond.«

Na svojoj misiji Ricardo je naučio razgovarati s ljudima, naporno učiti i biti poslušan – kvalitete koje su ga učinile dobrim studentom i djelatnikom.

»Dosta mojih profesora reklo je da u meni ima nešto drugačije što nisu mogli objasniti«, rekao je Ricardo, koji radi u odjelu logistike za poduzeće u Port Suapeu, južno od Recifea. »Rekao sam im da je to zbog mojih vjerskih načela.« Taj je odgovor doveo do prilika za Ricarda da sa svojim profesorima i drugima razgovara o Crkvi.

Mauricio A. Araújo, jedan od prvih brazilskih misionara povratnika blagoslovljen TOF-om, dodao je: »S razvojem moje karijere, imao sam više prilika utjecati na ljude svojim primjerom. Ponekad mi ljudi kažu: ‘Hej, drugačiji si. Vjeran si svojoj ženi. Živiš onako kako govoriš.’ Koristeći TOF i čineći naš dio, primamo blagoslove i blago-slivljamo druge.«

Mauricio, koji je služio u misiji Brazil Rio de Janeiro krajem devedesetih, dobio je niz unaprjeđenja nakon što se školovao u programu za menadžment odnosa s klijentima kojeg je financirao TOF – od prodaje, preko voditelja tima i menadžera do člana uprave međunarodnog poduzeća za podučavanje upravljanja vremenom u São Paulu.

»Trajni obrazovni fond je nadahnut od Boga«, rekao je. »Fond je bio ključ kojeg sam trebao da dovršim svoje obrazovanje i napredujem u karijeri.«

Iako Gabriel Salomão Neto nije svetac posljednjih dana, jednako se smatra blagoslovljen Trajnim obrazovnim fondom. »To je odlična stvar koju čini vaša Crkva«, rekao je govoreći u ime mnogih poslodavaca u Brazilu.

Gospodin Neto, menadžer i suvlasnik velikog poduzeća iz São Paula koje se bavi automatima na kovanice, ima razloga biti zahvalan. Bio je toliko impresioniran s kvalifikacijama članice Crkve Silvie O. H. Parre, koja je stekla diplomu iz poslovne administracije pomoću TOF-a, da ju je zaposlio kao svoju izvršnu tajnicu.

»Volimo to što ona radi. Ona je vrijedna i učinkovita. Mi vjerujemo u nju i imamo povjerenja u nju«, rekao je gospodin Neto. »Investicija koju je vaša Crkva uložila u nju se isplatila—za vas, za nju i za nas.«

Zahvalna za Trajni obrazovni fond i za članstvo u Crkvi, Silvia podučava i članove i nečlanove na engleskom tečaju u svom odjelu u São Paulu. »Kao što sam primila«, rekla je, »tako želim dati.«

Kao što Silvijin primjer pokazuje, mladići nisu jedini koji koriste Trajni obrazovni fond u Brazilu. Iz ekonomskih razloga, mnoge svetice posljednjih dana u Brazilu također moraju tražiti posao.

»Većina žena u Brazilu ne rade zato što žele novi automobil ili skupu odjeću, nego zbog potrebe«, rekla je Lorival Viana de Aguirra, voditeljica crkvenog zavoda za zapošljavanje u Curitibi, u južnom Brazilu. »One žele da njihove obitelji bolje jedu i da njihova djeca imaju prikladnu odjeću i kvalitetno školovanje.«

Keite de Lima A. Ahmed i Viviana Torres Noguera imale su problema spojiti kraj s krajem iako su njihovi supruzi naporno radili za svoje obitelji. TOF je za obje bio veliki blagoslov.

Međutim, manje aktivni članove Keiteine obitelji izrazili su sumnju kad se je prijavila za osamnaestomjesečni program za tehničara zaštite na radu. No bila je izvrsna u školi te joj je 2007. ponuđeno stalno zaposlenje u njezinoj struci.

»Fond je učinio više od toga što mi je pomogao školovati se i zaposliti se. Pomogao mi je da steknem bolje miš-ljenje o sebi i više samopouzdanja u vlastite sposobnosti«, rekla je Keite, jedna od prvih žena unajmljenih da provodi sigurnosne inspekcije, obuku i primjenu od poduzeća u São José dos Pinhaisu, u blizini Curitibe. Rekla je: »Taj je nadahnuti program donio našoj obitelji veću sreću i snaž-nija svjedočanstva.«

Keiteini roditelji i rodbina, impresionirani s njezinim postignućima, odlučnošću i kako je TOF blagoslovio njezinu obitelji, vratili su se u Crkvu. Rekla je: »To ih je podsjetilo da Crkva podiže ljude i pomaže im rasti na mnoge načine – ne samo duhovno, već i u svemu što je važno za ispunjen život.«

Viviana i njezin suprug Rafael su se 2002. godine u potrazi za poslovnim mogućnostima preselili iz Kolumbije u Manaus, važno industrijsko središte u sjevernom Brazilu. »Molitva, obiteljsko savjetovanje, vodstvo od svećeničkih vođa i radionice za razvoj karijere pomogli su nam znati što Otac na Nebu želi za nas i da donesemo prave odluke u pravo vrijeme«, rekla je Viviana, koja je osjetila poticaj da upotrijebi TOF za studij međunarodnog poslovanja.

Viviana je 2007. počela raditi u nadzoru uvoza za supermarket u Manausu. Njezina je obitelj doista trebala dodatni prihod, no s bebom na putu, morala je prestati. Nekoliko mjeseci nakon što je to dijete – njihovo četvrto – bilo rođeno, Viviani je ponuđen posao direktorice međunarodnog poslovanja za drugu kompaniju. Do tada je naučila govoriti portugalski, a njezin materinji španjolski učinio ju je neprocjenjivom u poslovanju s brazilskim susjedima koji govore španjolski.

»Kad su mi ponudili posao, rekla sam: ‘Imam četvoro djece. Ne mogu se obvezati na rad od 8 do 16 sati,’« rekla je Viviana. »Moje šef mi je rekao da ima veliko povjerenje u moje sposobnosti, govoreći: ‘Trebam nekoga na koga se mogu osloniti. Radite od kuće.’ To me je iznenadilo.«

Koristeći Internet i računalo, Viviana je radila od kuće dok su njezina starija djeca bila u školi, a njezina beba spavala. Samo povremeno treba ići u ured.

Rafael smatra da je to obiteljski blagoslov, a ne samo slučajnost. Rekao je: »Blagoslovi koje smo primili došli su iz niza odluka uz molitvu i od rada kojeg su omogućila crkvena sredstva.«

Gilmar Dias da Silva, direktor TOF-a u Brazilu, rekao je da se neki brazilski sveci posljednjih dana suočavaju s izazovima nakon što dovrše svoje obrazovanje, »no većina naših TOF sudionika napreduju na svojim poslovima i poboljšavaju svoje živote. Fond je ovdje uspješan.«

Taj je uspjeh, prema riječima predsjednika Thomasa S. Monsona, »upalio svjetlo nade u očima onih koji su se osjećali osuđenima na prosječnost, ali koji sada imaju mogućnost za svjetliju budućnost.«²