Sačuvati ponoćno ulje

Čak i dok sam bila mlada žena, većina mojih poziva u Crkvi uključivali su podučavanje djece iz Male škole, a to je utjecalo na moju odluku školovati se za učiteljicu. No odabir usmjerenja nije bio jedini utjecaj crkvenih učenja na moje obrazovanje. To je postalo vrlo jasno dok sam se pripremala za diplomski ispit.

Posljednji projekt kojeg sam trebala izvršiti bio je završni rad kojeg sam trebala obraniti na usmenom ispitu ispred tri ispitivača. Ispitivači su bili učitelji koji su podučavali moje kolegije.

Nakon što je moj rad pažljivo dovršen, dio večeri prije usmenog ispita provela sam s obitelji svog dečka. Kad sam krenula kući, njegova je majka rekla kako se nada da će sve dobro proći i citirala je: »Budete li pripravni, bojati se nećete« (NiS 38:30).

Došao je sljedeći dan. Deseci uspomena prošle su kroz moje misli. Sjećam se kako sam odlučila ostaviti grad u kojem sam odrasla kako bih unaprijedila svoje obrazovanje. Sjetila sam se svih žrtvi koje je moja obitelj podnijela da bi to financirali. Nisam ih mogla razočarati. Moj završni ispit morao je biti uspješan.

Moji kolege također su čekali na svoje ispite. Svi smo bili zabrinuti zbog pitanja koje bi ispitivači mogli postaviti, no osjećala sam sigurnost jer sam se molila za pomoć i jer sam znala da je Bog znao koliki sam trud uložila kako bih organizirala, istraživala i napisala svoj rad.

Došao je red na mene. Nakon što sam odboru objas-nila svoj rad, počela sam odgovarati na pitanja. Ispitivali su me o nekoliko tema koje sam pokrila, pa je poslije toga jedan od ispitivača pitao: »Koliko si truda uložila u ovaj rad?«

»Veliki«, odgovorila sam. »Uložila sam sve što sam imala jer sam željela biti inovativna.«

»Sagorili ste ponoćno ulje?«

»Ne, obično ne ostajem budna do kasno radeći zadaću«, rekla sam. »Organiziram svoj dan kako bih odradila sav posao.«

Lica ispitivača očito su pokazivala iznenađenje. Isti je ispitivač komentirao: »Čudno mi je što priznajete da niste ostajali dugo budni. Mi znamo da vaši kolege jesu, mnoge noći.«

Jedan je od ispitivača rekao: »Dopustite mi da vam ispričam o ovoj studentici. Ona ima vremena za sve. Mogu to reći jer je poznajem. Ima vremena za svoj studij, prijatelje, obitelj, a čak pohađa i Crkvu.«

»Doista?« drugi je ispitivač ponovno bio iznenađen. »U koju crkvu idete?«

»Članica sam Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana.«

»O, da, znam koja je to Crkva«, rekao je jedan.

»I podučeni smo rano otići u krevet kako bismo bili krepki sljedeći dan.«

Osjetila sam mir i sigurnost govoriti o evanđelju, iako sam bila iznenađena što me pitaju o vjeri tijekom ispita.

»Vaš je rad napisan s velikim osjećajem. Odličan je. Pretpostavljam da je tako zbog navika koje je vaša Crkva ugradila u vas.«

»Da«, rekla sam. »U Crkvi sam naučena kako podučavati djecu, i to mi je doista pomoglo s mojom diplomom.«

»Snalaziš se u tome kao riba u vodi«, našalio se jedan od ispitivača. »Nadamo se da nećeš prestati ići u Crkvu, jer puno duguješ vrijednostima koje si tamo stekla.«

Ubrzo su me zamolili da napustim prostoriju kako bi ispitivači mogli donijeti odluku. Dvije minute kasnije pozvali su me natrag.

»Nije nam bilo teško dogovoriti se. Uzimajući u obzir vaše primjereno ponašanje, vaše odlične ocjene i rad koji ste danas obranili, naša je odluka jednoglasna u korist diplome, s pohvalom. Čestitamo!«

Kad sam rekla svojoj obitelji, plakali su od radosti.

Svjedočim da kad nam je Nebeski Otac zapovjedio »liježite rano u postelju da umorni ne budete, dižite se rano da tijela vaša i duh vaš svježi budu« (NiS 88:124), on je to učinio s namjerom da nas blagoslovi. Zahvalna sam mu što je omogućio da nam evanđelje donese sreću u svim područjima naših života.