Pjevanje i pripovijedanje

Kad smo moja žena Sandra i ja pozvani služiti u misiji South Africa Durban, počeli smo tražiti projekt za služenje u zajednici. Ja sam bio član zbora Mormon Tabernacle više od 20 godina, a moja žena, pomoćnica u biblioteci, vodila je vrijeme za priču u osnovnoj školi. Kad je naš predsjednik misije odlučio pokrenuti misionarski rad u obližnjem gradiću, znali smo da je to naša prilika.

Posjetili smo gradsko područje i otkrili da nemaju biblioteke u školama, već samo malu mjesnu biblioteku u gradu. Mladi starješine upoznali su nas s ravnateljicom biblioteke. Objasnili smo joj da bismo željeli svaki tjedan za djecu održavati »Vrijeme za priču«. Bila je skeptična, no nakon nekog vremena pristala je proširiti vijest i mi smo mogli pokušati.

Prvog je dana prisustvovalo petoro djece. Postupno ih je došlo više. Nakon nekoliko mjeseci regrutirali smo pomoć mlade dame, nove obraćenice, koja je odlično govorila engleski i zulu. Broj sudionika grupe je rastao, a direktorica i roditelji bili su uzbuđeni zbog onoga što se događa.

Zulu narod je volio pjevati, tako da smo našim pričama dodali jednostavne pjesme i rime. Do kraja naše misije, održavali smo dva do tri susreta grupe tjedno kako bismo smjestili više od 100 djece koji su dolazili. Kakav je to samo bio blagoslov kada bismo vidjeli djecu na drugim mjestima, a ona bi nam počela pjevati naše pjesme i recitirati naše rime.

Još je jedan blagoslov proizašao iz našeg služenja u tom području. Kako je mjesno članstvo Crkve raslo i trebao nam je novi prostor za održavanje naših nedjeljnih sastanaka, ravnateljica biblioteke inzistirala je da koristimo knjižnicu bez naknade.

Toliko smo zahvalni što nam je Gospodin pomogao pronaći način da iskoristimo naše talente, služimo zajednici i pomognemo otvoriti područje u misiji.