Trebam li ostaviti školu radi misije?

Završio sam srednju školu 1992. godine i odmah predao papire za služenje cjelodnev-ne misije. U vrijeme kad je stigao poziv, bio sam primljen na jedno od najboljih sveučilišta u Nigeriji na studij medicine.

U Nigeriji, za upis na medicinski fakultet postojala je velika konkurencija i takva se prilika nije propuštala. Na pritisak nekih prijatelja i članova obitelji da odbacim poziv na misiju, odgovorio sam da imam odgovornost služiti te da sam se tome radovao od kad sam se priključio Crkvi šest godina ranije. Bio sam uvjeren da ću biti ponovno primljen na medicinski korist – no nakon misije, no mnogi su smatrali da ću požaliti zbog svoje odluke.

Zahvalan sam kućnim učiteljima, članovima obitelji i prijateljima u Crkvi koji su podržali moju odluku da služim. Odlazak na vjeronauk, proučavanje Svetih pisama i življenje evanđelja omogućilo mi je da se držim svojih uvjerenja.

Kao misionar, postavio sam osob-ne ciljeve i naporno radio. Dvadeset i četiri mjeseca kasnije bio sam časno razriješen. Gospodin blagoslivlja misionare povratnike, no nije obećao da će biti imuni na kušnje. Za nigerijskog misionara povratnika, te kušnje uključuju nezaposlenost i nedostatak novaca za obrazovanje.

Tijekom prve tri godine nakon misije, tri puta sam polagao prijemni ispit, no nisam bio ponovno primljen na medicinski fakultet. Tijekom te tri godine, nisam mogao pronaći posao. Bio sam u kušnji vjerovati da su neki od mojih prijatelja i članova obitelji možda imali pravo i da sam pogriješio što sam odbio upisati se na medicinski fakultet.

Na misiji sam naučio prebaciti svoj teret na Gospodina, pa sam mu prepustio da usmjeri moj život prema svojoj volji. Čim sam to učinio, stvari su se počele događati u moju korist – no ne kako sam planirao.

Jedne posne nedjelje odlučio sam postiti i moliti se za pomoć Gospodina. Te sam večeri čuo kucanje na vratima. Kad sam otvorio vrata, bio sam iznenađen vidjevši poznanika kojeg sam upoznao na obuci za zaštitara šest mjeseci ranije. Rekao mi je da je otvoren posao za zaštitara u poduzeću gdje je radio njegov stariji brat i da poduzeće hitno treba nekoga zaposliti na taj položaj. Ja sam bio jedina osoba koje se sjetio.

Sljedećeg dana zaposlen sam u poduzeću. To jedinstveno iskustvo potvrdilo mi je da me Nebeski Otac nije napustio i da sam mu trebao vjerovati. Pokazalo se da je taj posao bio odskočna daska za druge poslove.

Božanski blagoslovi ne mjere se samo s vremenitim ostvarenjima. Borio sam se godinama nakon svoje misije da pronađem vremenitu stabil-nost, no Gospodin me je blagoslovio duhovno. Moj me je patrijarhalni blagoslov usmjerio da se oženim i rekao mi da će doći prilika za visoko obrazovanje. I to se dogodilo.

Nikada nisam otišao na medicinski fakultet, no stekao sam sveučilišnu diplomu iz računovodstva i matematike. Gospodin me je naposljetku blagoslovio s dovoljno materijalne stabilnosti da sam se mogao oženiti.

Ako služimo časnu misiju, Gospodin će nas blagosloviti kada kasnije tražimo prilike za više obrazovanje. Ništa u životu mladića ili djevojke ne može nadmašiti iskustva, učenje i blagoslove cjelodnevne misije.