Pronalaženje nade u budućnosti

Moja žena i ja smo 12. rujna 2001. nemirno čekali u bolnici u Tucsonu, u Arizoni, SAD, da nam prođu sati do rođenja našeg sina. S našeg televizora i sa svakog televizora u bolnici bombardirali su nas slikama prizora New York Cityja prethodnog dana – slikama dva tornja koji su nekoć krasili nebo tog grada, kako padaju u ruševine i prašinu. Slike, prenošene satima, ostavile su nas s osjećajem očaja. Činilo se kao najgore moguće vrijeme za donijeti dijete na svijet – svijet koji se činio tako mračan i prijeteći.

Rano sljedećeg jutra rođen je naš sin. Dok sam držao naše djetešce, razmatrao sam razorne događaje proteklih nekoliko dana, događaje koji su me natjerali da razmišljam o požarima u nacionalnom parku Yellowstone 1988. Požari su uništili skoro 800.000 jutara (323.750 ha) šume. Činilo se kao potpuno uništenje parka. Vijesti su pokazivale samo sprženu zemlju i debeli crni oblak na nebu. Nikakva količina ljudskog truda nije mogla vratiti što je izgubljeno. Činilo se kao da ni neumorna regeneracija i snaga prirode nije premac razornoj moći vatre.

Ipak idućeg proljeća dogodilo se tiho čudo – male biljke i cvijeće počeli su prodirati kroz spaljenu zemlju. Postupno, sve više i više cvijeća i grmlja i drveća počelo je cvjetati. Ponovno rađanje parka bilo je polagano i ispunjeno malim, veličanstvenim detaljima, a tijekom vremena rezultati su postali dramatični.

U trenucima straha koji su nas obuzimaju u slučajevima kao što je bio požar u Yellowstoneu, kada su naša vjera i nada na samom rubu, moramo zapamtiti da postoji jedan tihi, nepomičan temelj ispod nas, puno moćniji od bilo koje zle sile koju ćemo sresti. Helaman objašnjava da je taj temelj »na stijeni – Otkupitelju našem koji je Krist, Sin Božji«. Ako se vežemo za njega, onda »đavao, kad pošalje svoje snažne vjetrove, da, svoje strijele u vihoru, da, kad sav grad njegov i snažna oluja udari na vas, ne uzmogne imati nikakve moći nad vama da vas povuče u ponor bijede i beskrajna jada, zbog stijene na kojoj ste sazdani, koja je temelj pouzdan, temelj na kojem ljudi ne padaju ako na njem grade« (Helaman 5:12).

Kad smo suočeni s podivljalim silama zla i kušnje u svijetu, možda ćemo pomisliti da je mali i jednostavan utjecaj evanđelja nadmašen i nadjačan. Možda ćemo osjetiti sumnju i očaj dok beznadno čekamo da se sve krivo ispravi, da se bol ublaži, a pitanja odgovore. Ali ti isti vjetrovi koji nas udaraju siju sjeme promjene i rasta, a ogromna moć evanđelja radi tiho na tlu zemaljskog postojanja, pripremajući tisuće malog sjemenja nade i života.