Prijevod SVETIH PISAMA: Na jezik našeg srca

Ako je evanđelje Isusa Krista naš duhovni dom, onda se upravo i trebamo osjećati ugodno i dobro. Kod kuće se odmaramo. Hranimo se. Govorimo s onima koje volimo jezikom kojem su nas naučile naše majke. To je jezik našeg srca i kako evanđelje mora doprijeti do srca, ključno je čitati Sveta pisma na jeziku našeg srca.

Nauk i savezi predlažu isto to. Tamo Gospodin objavljuje da će se, kroz ključeve svećeništva koje čuva Prvo predsjedništvo »ruka Gospodnja objaviti u moći uvjeravajući narode… o evanđelju spasenja njihova.

Jer, dogodit će se u taj dan: Svatko će čuti puninu evanđelja na jeziku svom i govorom svojim, po onima koji su zaređeni za tu vlast, posluživanjem Branitelja što se izli na njih radi objave Isusa Krista« (NiS 90:10–11).

Jim Jewell, koji je radio u prevoditeljskom timu za Sveto pismo u sjedištu Crkve govori o tome kako Sveta pisma mogu biti jako osobna kad se prevedu na jezik srca:

Dok smo prevodili Mormonovu knjigu na južni sotho jezik kojim govori afrički narod u Lesotu, trebali smo pronaći nekoga tko će nam pomoći procijeniti rad prevoditeljskog tima. Voditelj projekta, Larry Foley, prepoznao je članicu Crkve iz Lesota koja je bila studentica na Državnom sveučilištu u Uti. U Lesotu se nastava održava na engleskom jeziku pa su ova djevojka i njezina djeca pohađali nastavu na engleskom jeziku od prvog razreda pa nadalje, ali su i dalje kod kuće razgovarali na južnom sotho jeziku.

Pristala je raditi na prijevodu. Njezina ocjena poglavlja koja smo joj poslali uistinu nam je pomogla. Redovno smo joj slali konkretna pitanja vezana za vokabular i jezičnu strukturu na koja nam je dala komentare koji su bili od pomoći. Ipak, primijetili smo da je označila žutom bojom mnogo stihova koji nisu bili povezani s našim pitanjima. Kad smo je pitali za te označene stihove, rekla je: ‘Oh, to su stihovi koji su me duboko dirnuli i koje nikad nisam u potpunosti razumjela na engleskom jeziku. Označila sam ih da ih mogu iznijeti svojoj djeci.’«

Prijevod Biblije ima dugu i zapanjujuću povijest, počevši s prijevodom dijelova Staroga zavjeta s hebrejskog na grčki jezik. Kasnije je Biblija prevedena s grčkog na latinski jezik i s latinskog, hebrejskog i grčkog na engleski jezik i na mnoštvo drugih jezika.¹ Zbog toga Crkva Isusa Krista svetaca posljednjih dana ne prevodi Bibliju na različite jezike nego prilagođava verzije koje su kršćani koji govore te jezike već prihvatili kao mjerodavne.²

Slika

men at work translating

Većina prijevoda Svetih pisama koje Crkva radi, stoga uključuje Mormonovu knjigu (prva koja je prevedena), Nauk i saveze i Dragocjeni biser. Te se knjige prevode s engleskog jezika, na kojem ih je prorok Joseph Smith objavio i koji je jezik njegovog srca. Proces kojim se prevode Sveta pisma na jezike koji nisu engleski trebao bi biti poznat polaznicima povijesti Crkve. To je više-manje isti proces kojim se prorok služio kako bi preveo Mormonovu knjigu na engleski jezik.

Joseph Smith je bio skroman, poprilično neobrazovan dječak s farme. Ali imao je kvalitete i potencijal koje je Gospodin trebao za djela koja je trebalo izvršiti. Zaista, Joseph i njegova obitelj bili su pripravni i sposobni da izvrše upravo ta djela.³

Josephu je također pružena pomoć – i božanska i smrtna – u prijevodu Nefijskih zapisa. Anđeo Moroni posjećivao je Josepha svake godine u razdoblju od četiri godine prije nego što mu je dozvolio da dobije zapis. Ne znamo što je sve Moroni naučio proroka, ali njegovi su ga posjeti očigledno pripremili duhovno i psihički za zadatak koji ga je čekao.⁴

Gospodin je također prije vremena pripremio »tumače« kao način da se prevede izgubljeni jezik. Tumači su, opisani kao dva čista kamena u metalnom okviru, zajedno sa sličnim oruđem koje se naziva kamen vidioca, pomogli proroku prevesti Nefijski zapis na engleski jezik. Prorok nije detaljno opisao proces; samo je svjedočio da je preveo Mormonovu knjigu »darom i moću Božjom«.⁵

Uz božansku pomoć koja mu je dana, Joseph je imao smrtnu pomoć u obliku pisara koji su proizveli pisani primjerak za koji su naposljetku drugi slagali slogove, tiskali ga, platili za nj i podijelili svijetu.

Slično onako kako je i Josephu dana priprema i pomoć u poslu prevođenja, tako je i one kojima je danas dodijeljen zadatak prevođenja Svetih pisama Gospodin pripremio i pružio im pomoć u njihovom poslu – i božansku i smrtnu.

Slika

local reviewers reading

Na rigorozni prevoditeljski proces utječe duhovna energija koja se najbolje može opisati kao »objava po vijeću«. Dvoje ili troje ljudi koji su odabrani kao prevoditelji udružuju se s drugima u obavljanju tog posla. Imaju nadzornike u sjedištu Crkve, mjesne lektore, leksikon za pomoć,⁶ vodiče za prevođenje, računalne programe i svećeničku podršku koja seže sve do Prvog predsjedništva (vidi popratnu tablicu). Kad Prvo predsjedništvo konačno odobri prijevod, tekst se slaže, tiska i dijeli. Nakon što se prijevod pripremi u digitalnom obliku, također se objavljuje na web-stranici LDS.org gdje je dostupan te u aplikaciji Evanđeoska knjižnica.

Ovi su udruženi napori i intenzivni i nadahnuti. Posebna pažnja se posvećuje kvaliteti sadržaja i kvaliteti fizičkog formata u kojem se dostavlja. Prijevodi se provjeravaju na mnogo razina, osobito na svećeničkoj razini na kojoj se traži Gospodinovo odobrenje. Tek onda kad se prijevod odobri, može prijeći na sljedeću fazu. Iako taj proces prevođenja nije onako objaviteljski na način na koji je prorok Joseph Smith preveo Mormonovu knjigu, očigledno je da ga vodi Gospodin – po svojim darovima i svojom moći.

To ne znači da je prijevod savršen kad je prvi put dovršen. Vrlo često se s vremenom i daljnjim pregledima onih koji proučavaju Sveta pisma obavljaju gramatički ispravci ili bolji odabir riječi ili se pronađu tiskarske ili pravopisne pogreške. Rijetko se unose promjene u objašnjavanju nauka. Kad se obavljaju takve promjene, onda to mora biti pod vodstvom Prvog Predsjedništva.

Gospodin podupire ovaj prevoditeljski posao i na druge načine. Prevoditeljski tim u sjedištu Crkve često spomene da kad se pojavi potreba za nečim, Gospodin to i daje.

Među mnogobrojnim primjerima, tražio se prevoditelj za prijevod i zapis crkvenih materijala na mam jezik (potomak majanskog jezika koji se govori u Gvatemali). Među prvim misionarima koji su pozvani u Gvatemalu bio je starješina čiji je djed govorio mam jezik. Odrastao je u gradu i govorio je samo španjolski. Ali svake bi mu noći djed dolazio u snove i učio ga mam jeziku. Ovaj mladi starješina postao je glavni prevoditelj jezika mam u Crkvi.

Često se posao prevođenja obavlja uz veliku osobnu žrtvu. Ovisno o financijskoj situaciji, neki prevoditelji doniraju svoje usluge, a neki su plaćeni za to kako bi imali vremena posvetiti se prijevodu.

Čovjek koji je postao jedan od prevoditelja urdu jezika, obratio se u Crkvu u Pakistanu dok je radio kao učitelj. Kao rezultat ovog obraćenja izgubio je posao; izgubio je svoju kuću koju mu je dodijelila škola gdje je podučavao i izgubio je školovanje za svoju djecu. Kontaktirao ga je nadzornik crkvenih prijevoda predloživši mu da služi kao prevoditelj i ponudio mu je skromnu naknadu. Nakon što je radio kao prevoditelj nekoliko mjeseci, čovjek je posjetio nadzornika i bojažljivo ga upitao bi li mu mogao kupiti novu kemijsku olovku. Onoj koju je koristio ponestalo je tinte. Tek je tada nadzornik shvatio i popravio administrativnu pogrešku kojom je prevoditelj dobio mnogo manje od iznosa koji mu je trebao biti isplaćen.

Ali na isti način kako je Gospodin blagoslovio Josepha Smitha tako što mu je pružio razne načine da dovrši svoje djelo, tako Gospodin blagoslivlja i svoje prevoditelje. Na primjer, prevoditelj Svetih pisama na latvijski jezik bio je odvjetnik koji je studirao pravo u Rusiji gdje se obratio na obnovljeno evanđelje. U Latviji je započinjao odvjetnički posao. Također je služio kao predsjednik ogranka. Bio je jako zaposlen, ali ga je Crkva trebala, kao i njegovo znanje engleskog jezika.

Zatražio je vremena da se moli u vezi s tim zahtjevom jer bi, kako je rekao predstavniku Crkve, njegovo pristajanje na to značilo »oduzimati hranu iz usta moje djece«. Nakon molitve, odlučio je da će pristati, ali je zamolio Gospodina da ga blagoslovi sredstvima koja će mu pomoći da obavi taj težak, duhovno zahtjevan posao koji oduzima puno vremena.

Počeo je odlaziti u svoj odvjetnički ured sat ranije svaki dan i koristiti tih sat vremena za prevođenje Mormonove knjige. Završio je puno ranije od pet godina koliko obično treba za taj proces. Zapravo, bio je to jedan od najbržih prijevoda otkad je Joseph preveo Mormonovu knjigu u otprilike 60 dana.

Još se mnogo iskustava može navesti koja prikazuju ruku Božju u djelu prevođenja njegovih Svetih pisama. Oni svi jasno pokazuju da je to njegovo djelo i da duboko brine o njemu. On priprema ljude da obavljaju njegov posao. On priprema oruđe koje trebaju da požure posao. On ih nadahnjuje i blagoslivlja tijekom tog procesa.

Ishod je svijet koji je obogaćen riječju Božjom, koja je dana njegovoj djeci u jeziku srca.