Trenuci za starije misionare

Moji dragi stariji parovi, takvi bi trenuci trebali biti u nastajanju za mnoge od vas. Prisjetite se priče starješine Jeffreyja R. Hollanda iz Zbora dvanaestorice o tome što je stariji par služeći u Čileu uspio učiniti. Roditelj jednog mlađeg starješine je preminuo. Predsjednik misije bio je daleko i nije mogao brzo doći do misionara.

»Ali ondje je bio dragi [stariji] misionarski par koji je služio u tom području«, kaže starješina Holland. »Došli su i sjeli s misionarom te se nježno brinuli za njega i tješili ga dok predsjednik misije nije uspio ostvariti osobni kontakt. Imali smo izvrsne mlade misionare u našim misijama, ali nijedan mladi misionar nije mogao učiniti za tog starješinu što je učinio ovaj par.«¹

Njihova je vještina u tom trenutku bila prenijeti suosjećanje u vrijeme potrebe. Nisu se brinuli o govorenju nekog drugog jezika osim jezika kristolike ljubavi. Nisu se brinuli o propuštanju rođendana unuka ili krštenja djeteta, bez obzira na važnost takvih događaja. Pobrinuli su se da budu ondje gdje ih Gospodin može koristiti za blagoslov jednog od svoje djece. I zato što su bili voljni, on im je mogao prepustiti da ga predstavljaju.

Niti jednom starijem misionaru ne odgovara odlazak od kuće. Nije odgovaralo ni Josephu Smithu, Brighamu Youngu, Johnu Tayloru, ni Wilfordu Woodruffu. I oni su imali djecu i unuke, i voljeli su svoje obitelji koliko i mi volimo svoje. Ali su, također, voljeli Gospodina i željeli su služiti mu. Jednog ćemo dana upoznati ove odlučne zagovornike koji su pomogli ustanoviti ovu rasporedbu. Kada ih upoznamo, radovat ćemo se što nismo tražili sjenke kada smo trebali služiti.

Neki bi radije služili dok još uvijek žive kod kuće. Nakon što je zbog moždanog udara Aase Schumacher Nelson (nismo u srodstvu) ostala prikovana za kolica, bojala se kako joj se životna želja za odlaskom u misiju s mužem Donom neće ispuniti. Tada im je susjed pričao o njegovoj misiji crkvene službe u biskupovu skladištu. Ohrabreni, razgovarali su s nadglednikom objekta, popunili su svoje obrasce za preporuku i pozvani su služiti dva dana tjedno u skladištu blizu njihove kuće.

»Jednostavno je samo ležati i misliti: ‘Oh, nisam više potrebna’«, kaže Aase Nelson. »Ali sad osjećam da jesam potrebna. I to je bilo moje svjedočanstvo.«

Ako pomišljate da niste potrebni, dopustite mi da vas uvjerim da jeste. Nema predsjednika misije u Crkvi koji ne bi volio imati dodatne parove da služe u njegovoj misiji. Parovi osnažuju mlađe starješine i sestre. Pružaju potporu koja pomaže drugima da služe bolje u vlastitim odgovornostima. Možete zamisliti što znači vođi koji je član samo nekoliko godina, kada ima spreman pristup starijim članovima Crkve. Stariji su parovi često doslovni odgovor na molitve biskupa i predsjednika ogranaka.

Potičemo predsjednike misije da potraže parove kako bi zadovolji potrebe u svojim misijama. Biskupi bi trebali tražiti parove koji mogu služiti. LDS.org navodi mnogobrojne stranice koje nude mogućnosti za starije parove. Ali najvažnije od svega, parovi mogu kleknuti i pitati Nebeskoga Oca je li pravo vrijeme da zajedno služe u misiji. Od svih kvalifikacija, želja za služenjem mogla bi biti najvažnija (vidi NiS 4:3).

Dok veličam rad starijih misionara, shvaćam kako ima mnogo onih koji bi htjeli služiti, ali nisu u stanju to učiniti. Ograničenja nametnuta starošću ili lošim zdravljem zaslužuju stvarnu procjenu kao i važne potrebe članova obitelji. Kada se želja rasplamti unutar takvih ograničenja, drugi mogu biti vaše ruke i noge, i možete steći potrebna sredstva.

Stariji parovi, bez obzira tko ste i gdje se, molim vas molite se za ovu mogućnost stvaranja velikih zajedničkih trenutaka za starije misionare. Nebeski Otac pomoći će vam da znate što možete učiniti.