Stariji misionari: Potrebni, blagoslovljeni i voljeni

Iskustvo Malmroseovih pokazuje nam neka načela o starijim parovima koji služe misije koje možda nisu svima jasne:

• Postoje dvije vrste misija. (1) Predsjednik Crkve poziva starije parove da služe ili iz svojih vlastitih domova ili daleko od kuće. (2) Predsjednik okola poziva misionarske parove u crkvenoj službi da odsluže svoje mjesne ili regionalne obaveze u nepunom radnom vremenu, od 8 do 32 sata tjedno. Oni obično žive i služe u istom mjestu, ali ponekad moraju služiti daleko od kuće.

• Predsjednike misija se potiče da pronađu parove koji mogu ispuniti obaveze u svojim misijama, a parovi mogu iskazati svoje preference. »Ne kažemo da parovi mogu odabrati vlastite misionarske zadatke«, objasnio je starješina Jeffrey R. Holland iz Zbora dvanaestorice apostola. »Poziv je i dalje poziv… [Ali] mi razgovaramo s našim starijim parovima o njihovim preferencama u služenju i posebna se pažnja posvećuje tome da im omogućimo služiti gdje i kako oni žele služiti.«¹

• Predsjednici misija savjetuju se s parovima o tome kako mogu najbolje iskoristiti svoje vještine i sposobnosti. »Kako biste imali značajno iskustvo kao stariji par«, govori predsjednik Robison, »morate imati priliku raditi u područjima koja volite i u kojima ste vješti do te razine da smatrate da imate što ponuditi.«

Na primjer, predsjednik Robison je znao da starješina Malmrose govori francuski, što je bilo od pomoći jer mnogo Afrikanaca govori francuski. »Zamislio sam da bude uključen u putovanja i rad s vizama«, rekao je predsjednik Robison. »Ali kad je došao ondje, osjetio sam da to nije ono što ga uistinu zanima. Pa sam ga zamolio da upotrijebi svoje računalne vještine. Uštedio nam je sate i sate.« Starješina Malmrose također pomaže misionarima, posebice misionarima koji pričaju francuski, u pripremanju imena i obavljanju hramskog rada za njihove obitelji. Sestra Malmrose, certificirana medicinska asistentica, bila je zadužena za rad s liječnikom i medicinskom sestrom u misiji.

Kao i Malmroseovi, i drugi parovi shvate da kad vjeruju Gospodinu, on im pripremi put. To se dogodilo Alvinu i Corazon Rieta iz mjesta Kawit, Cavite na Filipinima.

Slika

the Rietas serve in the Philippines

»Dvije godine prije naše odluke da služimo, počeli smo sastavljati čvrste planove za naš obiteljski posao«, objašnjava starješina Rieta. »Naš sin i kći diplomirali su i mogli su preuzeti naš posao, ali pitali smo se tko će rješavati naše poslovne probleme i kako će naši klijenti reagirati na naše planove.«

Sestra Rieta je također bila zabrinuta zbog napuštanja svoje stare majke. »Bojala sam se da bismo je mogli izgubiti dok smo odsutni«, rekla je. »Također sam se osjećala nepodobnom za zadatak podučavanja evanđelja.«

Savjetovali su se sa svojim biskupom i s jednim parom koji je nedavno služio u Davau. »Svi su oni iznijeli snažna svjedočanstva da će Gospodin voditi svaki par kako bi se znali nositi sa svojim problemima kod kuće, sa svojom obitelji i osiguravanjem novca za svoju misiju«, rekla je sestra Rieta.

»Dok smo tražili vodstvo«, govori starješina Rieta, »dobili smo odgovor na naše strahove – posao nam je dobro išao unatoč izazovima, naši su klijenti bili sretni zbog nas i dali nam podršku, a naša se obitelj zbližila u zajedničkoj brizi za našu bolesnu majku. Počeli smo shvaćati da će nam Gospodin uistinu pomoći.«

Obitelj Rieta sad služi u podršci za članove i vodstvo u misiji Cagayan de Oro na Filipinima.

Neki parovi razmišljaju o fizičkim ograničenjima, ali ne i Keith i Jennilyn Mauerman iz Ute, SAD. Prije mnogo godina, četiri mjeseca nakon njihovog vjenčanja u hramu Los Angeles Kalifornija, Keitha su pozvali u vojsku i poslali u rat. Kao vođa tima zračnih snaga, hodao je ispred drugih vojnika kad je eksplodirala mina. Izgubio je obje noge. Kad se vratio kući, Jennilyn je bila tu za njega.

»Znao sam da se ne moram brinuti«, kaže Keith, »jer je naš brak vječan. Moja je žena uvijek bila uz mene. I dan danas me podupire.«

Slika

the Mauermans serving in military relations

Kad je sestra Mauerman otišla u mirovinu, odlučili su odslužiti misiju. Ali hoće li činjenica da je starješina Mauerman invalid bez obje noge predstavljati problem? »Uvijek postoje stvari koje se ne mogu učiniti«, kaže, »ali mnogo je stvari koje se mogu učiniti, znali smo da će postojati mjesto za nas.«

Dok su ispunjavali obrasce preporuke, označio je kućicu kojom se navodi da je služio u vojsci. Ubrzo su primili poziv iz crkvenog ureda za vojne odnose. »Imao sam identifikacijsku iskaznicu uz pomoć koje smo mogli ulaziti u vojne baze pa su nas zamolili za dopuštenje da nas preporuče za misije za vojne odnose.«

Obitelj Mauerman bila je pozvana služiti u vojnoj bazi u Sjevernoj Karolini, SAD. Starješina Mauerman se prisjeća: »Na znaku na vratima pisalo je ‘Fort Bragg, dom zračnih snaga.’ Kad nas je čuvar pozdravio sa geslom zračnih snaga: ‘Do kraja!’ bio je to prvi put nakon mnogo godina da sam to čuo. Osjećao sam se kao kod kuće, iako nikad nisam bio u Fort Braggu. Znao sam da se naš poziv na misiju savršeno uklapao u našu životnu priču i da Gospodin misli na mene.«

»Podučavali smo o tome kako se oslanjati na vlastite snage i biti otporan te o tome kako ojačati brak«, rekla je sestra Mauerman. »U početku nismo htjeli iznositi našu priču, ali smo shvatili da to ipak ima jako dobar učinak. Vojnici i njihovi supružnici bi nas gledali i govorili: ‘Ako vi to možete, onda možemo i mi’.«

Obitelj Mauerman imala je tako pozitivno iskustvo u Sjevernoj Karolini da su tražili da ponovno služe. Danas putuju otprilike 64 kilometra od svoje kuće u Oremu do Salt Lake Cityja dvaput tjedno kako bi služili u crkvenom uredu za vojne poslove. Također podučavaju starije parove u Centrima za obuku misionara u Provu, gdje uviđaju da gotovo svaka grupa ima nekoga tko je morao nadvladati prepreke kako bi služio.

Randy i Lou Ellen Romrell iz Ute bili su zabrinuti zbog poziva na misiju Cuibabá u Brazilu. Iako je starješina Romrell služio u Brazilu kao mladi misionar, nije se otada služio portugalskim te ga je zaboravio. A sestra Romrell nije znala portugalski. Ipak, uz učenje i trud starješina Romrell je obnovio svoje znanje portugalskog, a sestra Romrell ga je počela savladavati. I uz ukulele.

»Nisam ga uopće planirala ponijeti«, rekla je sestra Romrell, »ali starješina Romrell je bio nadahnut da ga ponese i fantastično je vidjeti njegov učinak. Dok podučavamo istraživače i radimo na ponovnom aktiviranju i druženju, zabavno je koristiti ga kako bismo naveli druge da pjevaju crkvene pjesme. Učimo jezik, a crkvene pjesme donose jak duh sa sobom.«

Slika

the Romrells playing a ukulele

Iako još radi na svom učenju portugalskog, sestra Romrell tečno govori jezik glazbe. »Glazba spaja ljude«, govori. »Čak i ako ne mogu razumjeti sve što govore za vrijeme posjeta, kad pjevamo, povezani smo.« Kako su bili pozvani u škole da pričaju o američkom prazniku Dana zahvalnosti, obitelj Romrell pjevala je crkvene pjesme o zahvalnosti uz pratnju ukulele. A sestra Romrell također svira, ali konvencionalniji instrument – klavir, kao pratnju za crkvene pjesme.

A portugalski? »Čak i ako jezik ne govorite tečno, dobro je naučiti i tek nekoliko riječi«, kaže ona. »Puno znači samo reći ‘bok’ i pozdraviti ljude. Neka znaju da učite. Nemojte komplicirati i oslonite se na Duha.« A Duh je, naravno, još jedan jezik kojim svi mogu govoriti.

Paul i Mar Jean Lewis iz Ute već su služili tri misije zajedno (Hram Palmyra New York; Hram Hong Kong Kina; i u Hrvatskoj, Srbiji i Sloveniji s vjeronaukom i institutima). Pripremali su se za služenje još jedne kad ih je predsjednik okola upitao: »Biste li bili voljni služiti upravo ovdje, u svom okolu, podupirući misiju u kojoj živimo?«

Slika

the Lewises serving at home

»Novi smo ovdje pa je to bila izvrsna prilika«, kaže sestra Lewis. »Služimo s mladim starješinama i sestrama, u bliskim smo odnosima s predsjednikom misije, idemo na sastanke okruga i zone i surađujemo s vođom misije u odjelu.« Također posjećuju istraživače i one koji su manje aktivni.

»Upoznali smo predivne ljude koje inače ne bismo upoznali«, kaže sestra Lewis, »uključujući i neke koji su zastranili. Vidjeti ih kako se vraćaju, primaju uredbe i idu u hram, predivan je blagoslov.«

»Mnogo se parova, kad razmišljaju o služenju misije, brine oko toga što će učiniti sa svojim domom i svojim autom ili što će propustiti u svojoj obitelji«, govori starješina Lewis. »Uspjeli smo i živjeti u svojoj kući i voziti naš automobil. Potiče nas se da idemo na obiteljske aktivnosti sve dok ne ometaju misijske odgovornosti. Čak smo bili prisutni prilikom rođenja jednog unuka.«

S druge strane, Jill i Kent Sorensen, koji su iz istog okola, kažu da je jedan od najboljih načina da ojačaju svoju obitelj bio služenje daleko od kuće. Sestra Sorensen kaže: »Neke od glavnih isprika parova za neodlazak na misiju su unuci, vjenčana djeca s problemima, trudne kćeri, stari roditelji – ima ih puno. Obitelj je prioritet i nedostaje vam svaki dan. Ali odlazak na misiju šalje snažnu poruku da je misionarski rad također važan.«

Osim toga, starješina Sorensen napominje: »Danas postoji toliko mnogo načina da ostanete u kontaktu da se možete javljati cijelo vrijeme.«

Misionarsko putovanje Sorensenovih počelo je prije tri godine, kad ih je njihov biskup pitao da budu domaćini mjesečnih domjenaka za parove koji razmišljaju o misionarskoj službi. »Nakon što smo stalno govorili o tome«, kaže sestra Sorensen, »morali smo i sami otići!« Primili su poziv da služe na Cookovom Otočju, gdje su Jillovi djed i baka služili prije 50 godina.

Slika

the Sorensons teaching Bible classes

Danas, među njihovim dužnostima je i podučavanje satova Biblije u školi.

»Pričamo o tome kako je Krist stijena«, govori starješina Sorensen. »Dajemo polaznicima mali kamen i potičemo ih da ostanu čvrsti kao stijena u Kristu. Sada gdje god idemo, kada nas ljudi vide kažu: ‘Čvrst kao stijena!’.«

Ako razmišljate o cjelodnevnoj misiji ili misiji u crkvenoj službi, svi bi vas ovi parovi pitali isto pitanje koje je predsjednik Robison postavio Geraldu i Lorni Malmrose: »Možete li doći i pomoći?« I bez obzira na to kako sudjelujete, reći će vam da je ovo obećanje sigurno: Potrebni ste, možete pridonijeti i bit ćete blagoslovljeni i voljeni.