»Lekcija 5 Materijal za nastavnu pripremu: Izlazak na vidjelo Mormonove knjige«, Temelji Obnove – materijal za učitelja (2019.)
»Lekcija 5 Materijal za nastavnu pripremu«, Temelji Obnove – materijal za učitelja
Lekcija 5 Materijal za nastavnu pripremu
Izlazak na vidjelo Mormonove knjige
Prije nego što je Moroni sakrio nefijski zapis, prorekao je njegov izlazak na vidjelo u posljednje dane: »Nitko ne može imati moć da ga iznese na svjetlo, osim ako mu nije dano od Boga« (Mormon 8:15). Razmotrite zašto bi Nebeski Otac odabrao mladog, neobrazovanog dječaka sa sela da prevede i objavi jednu od najutjecajnijih knjiga našeg doba.
Odsjek 1
Kako je Joseph Smith preveo Mormonovu knjigu moću Božjom?
Nekoliko čudesnih događaja dogodilo se kao dio izlaska Mormonove knjige koji pružaju dokaz da je bila prevedena moću Božjom (vidi Sveci: Priča o Crkvi Isusa Krista u posljednjim danima, 1. svezak, Mjerilo istine, 1815. – 1846. [2018.], 21 – 30, 39 – 64).
Anđeo je posluživao Josephu Smithu i ispričao mu o drevnom zapisu.
Anđeo Moroni ukazao se Josephu Smithu uvečer 21. rujna 1823. i rekao mu da Bog ima djelo koje on treba izvesti (vidi Joseph Smith – Povijest 2:29–35).
Proučite za nastavnu pripremu
Pročitajte Joseph Smith – Povijest 1:34–35.
Joseph Smith preveo je knjigu usprkos mladosti i slabom obrazovanju.
Joseph Smith imao je 17 godina kada ga je anđeo Moroni prvi put posjetio i kada je prvi put vidio zlatne ploče. U dobi između 18 i 21 godine, Moroni ga je posjećivao jednom svake godine i dao mu »naputke i obavijesti« (Joseph Smith – Povijest 1:54). U dobi od 21 godine Josephu je bilo dopušteno uzeti ploče kako bi mogle biti prevedene. U dobi od 22 godine preveo je dio ploča, s Martinom Harrisom kao pisarom. (Ovaj rukopis koji se sastojao od 116 stranica bio je izgubljen i nije ponovno preveden.) U dobi od 23 godine Joseph je dovršio ostatak prijevoda s Oliverom Cowderyjem i drugima kao pisarima.
Emma Smith, žena proroka Josepha Smitha, objasnila je: »[U to vrijeme] Joseph Smith… nije mogao napisati ili izdiktirati suvislo i dobro sročeno pismo, a kamoli izdiktirati knjigu poput Mormonove knjige. Iako sam bila aktivan sudionik u događajima koji su se desili i bila prisutna tijekom prijevoda ploča… meni je to čudesno, ‘čudno i prečudno’, kao i bilo kome drugome… Moje je uvjerenje da je Mormonova knjiga božanske izvornosti – ni najmanje ne sumnjam u to. (»Last Testimony of Sister Emma«, The Saints’ Herald, 1. listopada 1879., 290).
Joseph Smith dovršio je prijevod u iznimno kratkom vremenskom razdoblju.
Procjenjuje se da je Joseph Smith dovršio prijevod za »šezdeset i pet ili manje radnih dana«, prevodeći knjigu »koja sadrži 531 stranicu u svom sadašnjem izdanju. To proizlazi na prosjek od osam stranica dnevno. Razmotrite to kada prevodite knjigu ili planirate vlastito čitanje Mormonove knjige« (Russell M. Nelson, »A Treasured Testament«, Ensign, srpanj 1993., 61 – 62).
Joseph Smith prevodio je bez bilješki i bez pregledavanja rukopisa.
Ema je opisala proces prevođenja svom sinu, Josephu Smithu III, nedugo prije njezine smrti 1879.:
[Ja] vjerujem da je Crkva uspostavljena božanskim usmjerenjem. Imam potpunu vjeru u to…
[Joseph] nije imao ni rukopis ni knjigu iz koje bi čitao [dok je prevodio]…
Da je imao bilo što takvoga ne bi to mogao sakriti od mene…
Ploče su često ležale na stolu bez ikakvog pokušaja skrivanja, zamotane u malu lanenu krpu koju sam mu dala da ih u nju zamota. Jednom sam opipala ploče, dok su tako ležale na stolu, prateći njihov obris i oblik. Činilo se da su savitljive poput debelog papira i odavale bi metalan [sic] zvuk kada bi im se rubovi pomicali palcem, kao što osoba ponekada palcem pomiče rubove knjige…
Uvjerena sam da ni jedan čovjek ne bi mogao diktirati ono što je zapisano u zapisima bez nadahnuća, jer kada sam [ja] bila u ulozi pisara, tvoj bi mi otac diktirao satima, a kada bismo se vratili nakon obroka, ili nakon prekida, odmah bi nastavio od mjesta gdje je stao, bez da je pogledao rukopise ili tražio da mu se bilo koji dio rukopisa pročita. To mu je bilo uobičajeno za činiti. Bilo bi tako nevjerojatno da bi učeni čovjek to mogao učiniti, a za nekoga tako neupućenog i nepismenog kao što je on bio, to je jednostavno bilo nemoguće. (Emma Smith, »Last Testimony of Sister Emma«, The Saints’ Herald, 1. listopada 1879., 289 – 290)
Josephu Smithu dani su instrumenti za pomoć u prevođenju.
Joseph nije prevodio Mormonovu knjigu na uobičajen način. Nije znao izvorni jezik ploča i zatim prevodio taj jezik na engleski. Umjesto toga, on je prevodio tekst s jednog jezika na drugi putem objave – »darom i moću Božjom« (Nauk i savezi 135:3).
Joseph i njegovi pisari pisali su o dva predmeta koji su korišteni prilikom prijevoda Mormonove knjige. Jedan predmet, u Mormonovoj knjizi zvan »tumači« (Mosija 8:13), danas je bolje znan svecima posljednjih dana kao »Urim i Tumim« (Joseph Smith – Povijest 1:35). Oliver Cowdery izjavio je da je »gledajući kroz« Urim i Tumim, Joseph »mogao čitati na engleskom simbole prerađenog egipatskog, koji su bili urezani u ploče« (»Book of Mormon Translation«, Gospel Topics, topics.ChurchofJesusChrist.org).
Neki kasniji zapisi ukazuju na to da je Joseph ponekad koristio drugi predmet kako bi preveo Mormonovu knjigu. Ovaj predmet bio je mali ovalni kamen, koji se naziva kamen vidioca, koji je Joseph otkrio nekoliko godina prije nego što je dobio zlatne ploče. Ovi zapisi ukazuju na to da je Joseph stavljao ili tumače ili kamen vidioca u šešir kako bi zaustavio svjetlost, što mu je omogućilo bolje vidjeti riječi koje su se ukazivale na predmetu. (Vidi »Book of Mormon Translation«, topics.ChurchofJesusChrist.org; vidi i Richard E. Turley ml., Robin S. Jensen i Mark Ashurst-McGee, »Joseph the Seer«, Ensign, listopad 2015., 51.)
Više od godinu dana nakon objavljivanja Mormonove knjige, Joseph je zamoljen da na sastanku ispriča neke specifičnosti o izlasku Mormonove knjige na vidjelo. Zapisnik sa sastanka navodi da je rekao da »nije bila namjera reći svijetu sve pojedinosti izlaska na vidjelo Mormonove knjige« i da »nije potrebno da mu ispriča ove stvari« (»Minutes, Oct. 25–26, 1831«, Minute Book 2, 13, josephsmithpapers.org).
Starješina Neal A. Maxwell iz Zbora dvanaestorice apostola objasnio je:
Mnogi koji čitaju Mormonovu knjigu razumljivo žele znati više o njezinom izlasku na vidjelo, uključujući konkretan proces prevođenja. Ono što znamo o konkretnom izlasku na vidjelo Mormonove knjige prikladno je, ali nije opsežno…
Možda su detalji prevođenja uskraćeni… zato što mi trebamo uroniti u suštinu knjige, umjesto da postanemo pretjerano okupirani procesom kojim smo je primili. (Neal A. Maxwell, »By the Gift and Power of God«, Ensign, siječanj 1997., 39, 41)
Promislite za nastavnu pripremu
Što mislite zašto bismo trebali biti više okupirani »suštin[om] knjige« umjesto »procesom kojim smo je primili«?
Odsjek 2
Kako svjedočanstva svjedoka Mormonove knjige pružaju dodatni dokaz njezine istinitosti?
Za vrijeme prijevoda Mormonove knjige, Joseph Smith i Oliver Cowdery saznali su da će Gospodin pokazati ploče trojici naročitih svjedoka (vidi Eter 5:2–4). Oliver, David Whitmer i Martin Harris bili su »potaknuti nadahnutom željom da budu ta tri naročita svjedoka« (Nauk i savezi 17, zaglavlje).
U lipnju 1829., Oliveru, Davidu i Martinu pokazane su ploče na čudesan način. Posvjedočili su da je »anđeo Božji sišao s neba, te donio i izložio našem pogledu, tako da mi pogledasmo i vidjesmo ploče, i ureze na njima« (»Svjedočanstvo trojice svjedoka«, Mormonova knjiga).
Ubrzo nakon što su Trojica svjedoka imali svoje iskustvo s anđelom, Joseph Smith vratio se u dom Whitmerovih i uzviknuo svojim roditeljima: »Oče, majko; ne znate [koliko] sam sretan; Gospodin je sada napravio da ploče budu pokazane još trojici osim mene – vidjeli su anđela koji im je posvjedočio; i oni će morati svjedočiti o istinitosti onoga što sam rekao; jer sada oni znaju za sebe, da ja ne obmanjujem ljude. I osjećam da sam lišen tereta koji je bio gotovo [previše] težak da ga nosim; i to veseli moje srce, da više nisam potpuno sam na svijetu.« (»Lucy Mack Smith, History, 1845.«, 153 – 154, josephsmithpapers.org)
Kasnije, Joseph je pokazao ploče dodatnoj osmorici svjedoka. Izjavili su: »Mi smo dodirivali [ploče] svojim rukama; a vidjeli smo i ureze na njima… pa znademo zasigurno da rečeni [Joseph] Smith ima ploče o kojima smo govorili« (»Svjedočanstvo osmorice svjedoka«, Mormonova knjiga).
Usprkos neslaganjima s Josephom Smithom koja su odvela svakog od Trojice svjedoka da se pojedinačno udalje od Crkve ([Oliver] Cowdery i [Martin] Harris kasnije su se vratili), nastavili su potvrđivati svoja svjedočanstva kao svjedoci tijekom svojih života. Svaki od Osmorice svjedoka također su potvrdili svoje svjedočanstvo da su pregledali ploče, iako su se neki naposljetku udaljili od Crkve. Zajednička težina njihovih brojnih izjava, danih tijekom mnogih godina i usprkos njihovim promjenjivim stavovima prema Josephu Smithu i Crkvi, snažno je svjedočanstvo o pouzdanosti izjava koje su objavili u Mormonovoj knjizi. (»Witnesses of the Book of Mormon«, Church History Topics, ChurchofJesusChrist.org)
Zabilježite svoje misli
Zabilježite iskustva koja ste imali koja su pomogla vama doći do spoznaje o istinitosti Mormonove knjige. Ako odaberete, dobit ćete priliku iznijeti svoje vlastito svjedočanstvo tijekom nastave.