Knjige i lekcije
12. poglavlje: Pomirenje

12. poglavlje

Pomirenje

Slika
Jesus Christ depicted leaning on a rock in the Garden of Gethsemane. The image depicts the Atonement of Christ.

Pomirenje je neophodno za naše spasenje

  • Zašto je Pomirenje neophodno za naše spasenje?

Isus Krist »dođe na svijet, da za svijet raspet bude i ponese grijehe svijeta, i posveti svijet, i očisti ga od svake nepravednosti. Da se po njemu spase svi« (NiS 76:41–42). Velika žrtva koju je prinio kako bi platio za naše grijehe i nadvladao smrt zove se Pomirenje. To je najvažniji događaj koji se ikada dogodio u povijesti ljudskog roda: »Jer potrebno je da se pomirenje izvede. Naime, prema velebnim naumima Vječnoga Boga mora se izvesti pomirenje, ako ne, sav bi ljudski rod morao neizbježno propasti… da, svi padoše i izgubiše se, i propasti moraju ukoliko ne bude pomirenja« (Alma 34:9).

Adamov je pad donio dvije vrste smrti u svijet: fizičku i duhovnu smrt. Fizička je smrt odvajanje duha i tijela. Duhovna smrt je odvajanje od Boga. Da ove dvije smrti nije nadvladalo Pomirenje Isusa Krista, dvije bi posljedice uslijedile: naša tijela i naši duhovi bili bi zauvijek razdvojeni, i mi ne bismo mogli živjeti ponovno s našim Nebeskim Ocem (vidi 2. Nefi 9:7–9).

Ali naš je mudar Nebeski Otac pripremio divan, milosrdan naum da nas spasi od fizičke i duhovne smrti. Naumio je da Spasitelj dođe na zemlju kako bi nas otkupio od naših grijeha i od smrti. Zbog naših grijeha i slabosti našeg smrtnog tijela mi nismo mogli otkupiti sami sebe (vidi Alma 34:10–12). Onaj koji je trebao biti naš Spasitelj trebao je biti bez grijeha i imati moć nad smrću.

Isus Krist je bio jedini koji je mogao pomiriti za naše grijehe

  • Zašto je Isus Krist bio jedini koji je mogao pomiriti za naše grijehe?

Postoji nekoliko razloga zašto je Isus Krist bio jedina osoba koja je mogla biti naš Spasitelj. Jedan je razlog taj da ga je Nebeski Otac odabrao da bude Spasitelj. On je bio Jedinorođeni Sin Božji i tako je imao moć nad smrću. Isus je objasnio: »Ja dajem život svoj, da ga opet uzmem. Nitko mi ga ne može oduzeti, nego ga ja sam od sebe dajem. Imam vlast dati ga, imam vlast opet ga uzeti« (Ivan 10:17–18).

Isus je također postao naš Spasitelj zato što je on jedina osoba koja je ikada živjela na zemlji koja nije griješila. To ga je učinilo dostojnom žrtvom da plati za grijehe drugih.

Krist je trpio i umro da pomiri za naše grijehe

  • Dok čitate ovaj odjeljak, zamislite sebe u Getsemanskom vrtu ili kod križa kao svjedoka patnje Isusa Krista.

Spasitelj je pomirio za naše grijehe trpeći u Getsemaniju i dajući svoj život na križu. Nemoguće je da potpuno razumijemo kako je on trpio za sve naše grijehe. U Getsemanskom je vrtu težina naših grijeha uzrokovala da on osjeti takvu agoniju da je krvario iz svake pore (vidi NiS 19:18–19). Kasnije, dok je visio na križu, Isus je pretrpio bolnu smrt na jedan od najokrutnijih načina poznatih čovjeku.

Kako li nas Isus voli kad je pretrpio toliku duhovnu i fizičku agoniju radi nas! Kako li je velika ljubav Nebeskog Oca, kad je on poslao svojeg Jedinorođenog Sina da trpi i umre za ostalu njegovu djecu. »Da, Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenog Sina da ne pogine ni jedan koji u nj vjeruje, već da ima život vječni« (Ivan 3:16).

Pomirenje i uskrsnuće donose uskrsnuće svima

Trećeg dana nakon svojeg raspeća Isus Krist je ponovno uzeo svoje tijelo i postao prva osoba koja je uskrsnula. Kad su ga njegovi prijatelji otišli potražiti, anđeli koji su čuvali njegovu grobnicu rekli su im: »On nije ovdje! Uskrsnuo je kako je rekao!« (Matej 28:6) Njegov je duh ponovno ušao u njegovo tijelo, da se nikada više ne rastave.

Krist je tako nadvladao fizičku smrt. Zbog njegovog će Pomirenja svi rođeni na ovoj zemlji uskrsnuti (vidi 1. Korinćanima 15:21–22). Baš kao što je Isus uskrsnuo, naši će duhovi biti ponovno ujedinjeni s našim tijelima »da više ne umiru … , da se nikad više ne odijele« (Alma 11:45). Ovo se stanje naziva besmrtnost. Svi ljudi koji su ikada živjeli uskrsnut će, »i star[i] i mlad[i], i robov[i] i slobodn[i], i muško i žensko, i opako i pravedno« (Alma 11:44).

  • Kako vam je znanje o uskrsnuću pomoglo?

Pomirenje omogućuje onima koji imaju vjeru u Krista da budu spašeni od svojih grijeha

  • Razmislite o tome kako nam usporedba u ovom odjeljku pomaže razumjeti Pomirenje. Koga ljudi u usporedbi predstavljaju u našem životu?

Spasiteljevo nam Pomirenje omogućuje da nadvladamo duhovnu smrt. Iako će svi ljudi uskrsnuti, samo oni koji prihvate Pomirenje bit će spašeni od duhovne smrti (vidi Članci vjere 1:3).

Mi prihvaćamo Kristovo Pomirenje stavljajući svoju vjeru u njega. Kroz ovu se vjeru kajemo za naše grijehe, kršteni smo, primamo Duha Svetoga i pokoravamo se zapovijedima. Postajemo vjerni učenici Isusa Krista. Oprošteno nam je i očišćeni smo od naših grijeha, te smo spremni vratiti se i živjeti zauvijek s našim Nebeskim Ocem.

Spasitelj nam kaže: »Jer, gle, ja, Bog, pretrpjeh to za sve da ne bi trpjeli oni… kao i ja« (NiS 19:16–17). Krist je učinio svoj dio da pomiri za naše grijehe. Da bismo učinili njegovo Pomirenje potpuno učinkovitim u svojem životu, moramo nastojati pokoravati mu se i pokajati se za naše grijehe.

Predsjednik Boyd K. Packer iz Zbora dvanaestorice apostola iznio je sljedeći prikaz kako bi pokazao kako Kristovo Pomirenje omogućuje da budemo spašeni od grijeha ako učinimo svoj dio.

»Ispričat ću vam priču – usporedbu.

Jednom je postojao čovjek koji je veoma jako nešto želio. To se činilo važnijim nego sve drugo u njegovom životu. Kako bi ostvario svoju želju, ušao je u veliki dug.

Bio je upozoren na to da ne ulazi u tako veliki dug, a posebno na svog vjerovnika. No, činilo mu se važnijim da učini ono što je želio i da dobije odmah što je želio. Bio je siguran da će moći platiti kasnije.

Stoga je potpisao ugovor. Namjeravao ga je otplatiti kasnije. Nije se mnogo brinuo o tome, jer se rok za otplatu činio tako dalekim. Imao je sada ono što je želio, i to je ono što se činilo važnim.

Vjerovnik mu je uvijek bio negdje na umu, i on je povremeno plaćao simbolične iznose misleći nekako da dan obračuna zapravo nikada neće doći.

Ali kao što se uvijek događa, taj je dan došao i ugovor je došao na naplatu. Dug nije bio potpuno isplaćen. Njegov se vjerovnik pojavio i zahtijevao potpunu isplatu.

Tek je tad on shvatio da njegov vjerovnik ima moć ne samo oduzeti mu sve što posjeduje, već i baciti ga u tamnicu.

‘Ne mogu ti platiti, jer nemam mogućnost da to učinim,’ priznao je.

‘Onda,’ rekao je vjerovnik, ‘moramo provesti ugovor, oduzeti tvoju imovinu, i ti ćeš ići u tamnicu. Ti si se složio s tim. To je bio tvoj izbor. Potpisao si ugovor i sad se on mora na silu provesti.’

‘Zar ne možeš produžiti vrijeme ili oprostiti dug?’ preklinjao je dužnik. ‘Omogući mi da mogu zadržati ono što imam i ne ići u tamnicu. Sigurno vjeruješ u milosrđe? Nećeš li iskazati milosrđe?’

Vjerovnik je odgovorio: ‘Milosrđe je uvijek tako jednostrano. Ono koristi samo tebi. Ako ti iskažem milosrđe, meni neće biti plaćeno. Ja zahtijevam pravdu. Vjeruješ li u pravdu?’

‘Vjerovao sam u pravdu kad sam potpisao ugovor,’ rekao je dužnik. ‘Ona je tad bila na mojoj strani, jer sam mislio da će me zaštititi. Nisam tada trebao milosrđe, niti sam mislio da ću ga ikada trebati. Također sam mislio da će nam pravda obojici jednako koristiti.’

‘Pravda zahtijeva da platiš ugovor ili trpiš kaznu,’ odgovorio je vjerovnik. ‘To je zakon. Pristao si na to i tako mora biti. Milosrđe ne smije oplijeniti pravdu.’

Tako je bilo: Jedan je krojio pravdu, drugi je tražio milosrđe. Nijedan nije mogao prevladati, osim na štetu drugoga.

‘Ne oprostiš li dug, neće biti milosrđa,’ molio je dužnik.

‘Učinim li tako, neće biti pravde,’ bio je odgovor.

Činilo se da oba zakona ne mogu biti obdržana. To su dva vječna ideala koja naizgled proturječe jedan drugome. Zar nema nikakva načina da pravda bude potpuno poslužena, a i milosrđe?

Postoji način! Zakon pravde može biti potpuno zadovoljen i milosrđe može biti potpuno pruženo – ali potreban je netko drugi. I tako se dogodilo ovaj put.

Dužnik je imao prijatelja. On je došao pomoći. Dobro je poznavao dužnika. Znao je da je kratkovidan. Mislio je kako je bilo nerazumno što se uvalio u takvu nepriliku. Ipak, želio mu je pomoći jer ga je volio. Stao je između njih, suočio se s vjerovnikom i iznio mu ovu ponudu.

‘Ja ću platiti dug ako oslobodiš dužnika od njegovog ugovora tako da može zadržati svoju imovinu i ne ići u tamnicu.’

Dok je vjerovnik razmišljao o ponudi, posrednik je dodao: ‘Zahtijevao si pravdu. Iako ti on ne može platiti, ja ću to učiniti. Prema tebi će se postupiti pravedno i ne možeš tražiti više. To ne bi bilo pravedno.’

I tako je vjerovnik pristao.

Posrednik se okrenuo dužniku. ‘Ako ja platim tvoj dug, hoćeš li me prihvatiti kao svog vjerovnika?’

‘O da, da,’ povika dužnik. ‘Spasio si me od tamnice i iskazao mi milosrđe.’

‘Onda ćeš,’ reče dobročinitelj, ‘platiti dug meni i ja ću odrediti uvjete. Neće biti lako, ali će biti moguće. Ja ću osigurati način. Ne moraš ići u tamnicu.’

I tako je bilo da je vjerovniku u potpunosti bilo plaćeno. Prema njemu se postupilo pravedno. Nikakav ugovor nije bio prekršen.

Nasuprot tome, dužniku je iskazano milosrđe. Oba su zakona bila ispunjena. Zato što je postojao posrednik, pravdi je bilo u potpunosti udovoljeno, i milosrđe je bilo potpuno zadovoljeno« (Conference Report, travanj 1977, 79–80; ili Ensign, svibanj 1977, 54–55).

Naši su grijesi naši duhovni dugovi. Bez Isusa Krista, koji je naš Spasitelj i Posrednik, mi bismo svi platili za naše grijehe trpeći duhovnu smrt. Ali zbog njega, budemo li se pridržavali njegovih uvjeta, a to su da se pokajemo i obdržavamo njegove zapovijedi, možemo se vratiti živjeti s našim Nebeskim Ocem.

Čudesno je da nam je Krist omogućio način da budemo iscijeljeni od naših grijeha. Rekao je:

»Evo, dođoh na svijet… da spasim svijet od grijeha.

Tko se, dakle, obrati i dođe k meni kao malo dijete, primit ću ga, jer takvih je kraljevstvo Božje. Evo, za takve položih život svoj i uzeh ga ponovno. Obratite se, dakle, i dođite k meni vi krajevi zemaljski i spasite se« (3. Nefi 9:21–22).

  • Razmislite o tome kako možemo iskazati zahvalnost za dar Pomirenja.

Dodatni stihovi iz Svetih pisama