Žrtva

Žrtva znači davanje Gospodinu što god on traži, od našeg vremena, naših zemaljskih posjeda i naše snage kako bismo unapređivali njegovo djelo. Gospodin je zapovjedio: »Najprije tražite kraljevstvo Božje i njegovu pravednost« (Matej 6:33). Naša spremnost da žrtvujemo pokazatelj je naše odanosti prema Bogu. Ljudi su uvijek bili iskušavani kako bi se vidjelo hoće li staviti ono što je Božje na prvo mjesto u svojem životu.

• Zašto je važno žrtvovati kao što Gospodin traži od nas, a da ne očekujemo ništa zauzvrat?

• Koji je bio značaj žrtava koje je prinosio Gospodnji narod saveza u drevna vremena?

Od vremena Adama i Eve do vremena Isusa Krista Gospodinov je narod prakticirao zakon žrtve. Bilo im je zapovjeđeno da prinose kao žrtve prvine svojih stada. Te su životinje morale biti savršene, bez mane. Ova je uredba bila uvedena kako bi podsjećala ljude da će Isus Krist, Prvorođenac Očev, doći na svijet. On će biti savršen u svakom pogledu, i ponudit će sebe kao žrtvu za naše grijehe. (vidi Mojsije 5:5–8.)

Isus je doista došao i ponudio sebe kao žrtvu, baš kao što su ljudi bili podučavani da će učiniti. Zbog njegove će žrtve svi biti spašeni od fizičke smrti uskrsnućem, a svi mogu biti spašeni od grijeha kroz vjeru u Isusa Krista (vidi 12. poglavlje u ovoj knjizi).

Kristova pomirbena žrtva označila je kraj žrtava prolijevanjem krvi. Takva vanjska žrtva bila je zamijenjena uredbom sakramenta. Uredba sakramenta dana je kako bi nas podsjećala na Spasiteljevu veliku žrtvu. Trebamo često blagovati od sakramenta. Znameni kruha i vode podsjećaju nas na Spasiteljevo tijelo i njegovu krv, koju je prolio za nas (vidi 23. poglavlje u ovoj knjizi).

• Zašto se Pomirenje smatra velikom i posljednjom žrtvom?

• Kako danas obdržavamo zakon žrtve?

Iako je žrtva prolijevanjem krvi bila dovršena, Gospodin i dalje traži od nas da prinosimo žrtve. Ali on od nas sada traži drugačiji prinos. Rekao je: »Više mi ne prinosite prolijevanje krvi; … paljenice vaše neka prestanu. … Prinosite mi srce skršeno i duh raskajan« (3 Nefi 9:19–20). »Srce skršeno i duh raskajan« znači da duboko žalimo za svoje grijehe, osjećajući poniznost i kajanje zbog njih.

• Zašto su ljudi spremni prinositi žrtve?

Apostol Pavao je pisao da trebamo postati živa žrtva, sveta i prihvatljiva Bogu (vidi Rimljanima 12:1).

Ako želimo biti živa žrtva, moramo biti spremni dati sve što imamo Crkvi Isusa Krista svetaca posljednjih dana – za izgradnju kraljevstva Božjeg na zemlji i raditi kako bi se uspostavio Sion (vidi 1. Nefi 13:37).

Bogati mladi vladar upitao je Spasitelja: »Što moram činiti da baštinim život vječni?« Isus je odgovorio: »Znaš zapovijedi: ʻNe čini preljuba! Ne ubij! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno! Poštuj Oca i majku!ʼ« Bogati je mladić rekao: »To sam sve držao od svoje mladosti.« Kad je Isus to čuo, rekao je: »Još ti jedno nedostaje: prodaj sve što imaš, podaj siromasima, i imat ćeš blago na nebesima! Onda dođi i slijedi me!« Kad je mladić čuo to, ražalostio se. Bio je veoma bogat i usmjerio je svoje srce na svoje bogatstvo. (Vidi Luka 18:18–23; vidi i sliku u ovom poglavlju.)

Mladi je vladar bio dobar čovjek. Ali kad je bio iskušan, nije bio spreman žrtvovati svoju svjetovnu imovinu. S druge strane, Gospodinovi učenici Petar i Andrija bili su spremni žrtvovati sve radi kraljevstva Božjega. Kad im je Isus rekao: »Pođite za mnom… oni istoga časa ostave mreže i pođu za njim« (Matej 4:19–20).

Poput učenika, mi možemo prinijeti svoje svakodnevne aktivnosti kao žrtvu Gospodinu. Možemo reći: »Budi volja tvoja.« Abraham je to učinio. On je živio na zemlji prije Krista, u danima kad su se tražile žrtve i paljenice. Kao ispit Abrahamove vjere, Gospodin mu je zapovjedio da prinese svojeg sina Izaka kao žrtvu. Izak je bio jedini sin Abrahama i Sare. Zapovijed da ga prinese kao žrtvu bila je strašno bolna za Abrahama.

Ipak, on i Izak krenuli su na dugo putovanje do Morijske gore, gdje je žrtva trebala biti prinesena. Putovali su tri dana. Zamislite Abrahamove misli i bol u njegovom srcu. Njegov je sin trebao biti žrtvovan Gospodinu. Kad su stigli do Morijske gore, Izak je donio drvo, a Abraham je donio kremen i nož do mjesta gdje su trebali izgraditi žrtvenik. Izak je rekao: »Oče! … Evo kremena i drva… Ali gdje je janje za žrtvu paljenicu?« Abraham je odgovorio: »Bog će već providjeti janje… sine moj!« Tad je Abraham izgradio žrtvenik i složio drvo na njega. Zavezao je Izaka i položio ga na drvo. Tad je uzeo nož kako bi ubio Izaka. U tom ga je trenutku anđeo Gospodnji zaustavio govoreći: »Abrahame!… Ne spuštaj ruku na dječaka… niti mu što čini! Sad, evo, znam da se Boga bojiš, jer nisi uskratio ni svog sina, jedinca svoga.« (Vidi Postanak 22:1–14.)

Abraham je sigurno bio svladan radošću kad više nije trebao žrtvovati svojeg sina. Ali on je volio Gospodina toliko da je bio spreman učiniti sve što Gospodin zatraži.

• Koje ste primjere žrtve vi vidjeli u životima ljudi koje poznajete? Koje ste primjere žrtve vidjeli u životima svojih predaka? U životima ranih članova Crkve? U životima ljudi iz Svetih pisama? Što ste naučili iz tih primjera?

Samo kroz žrtvu možemo postati dostojni živjeti u Božjoj nazočnosti. Samo kroz žrtvu možemo uživati vječni život. Mnogi koji su živjeli prije nas žrtvovali su sve što su imali. Mi moramo biti spremni učiniti isto ako želimo zaslužiti bogate nagrade koje oni imaju.

Možda se neće tražiti da žrtvujemo sve. Ali poput Abrahama, trebamo biti spremni žrtvovati sve kako bismo postali dostojni živjeti u nazočnosti Gospodina.

Gospodinov narod uvijek je žrtvovao mnogo toga i na mnoge različite načine. Neki su trpjeli teškoće i porugu radi evanđelja. Neki novi obraćenici u Crkvu bili su odbačeni od svojih obitelji. Dugogodišnji prijatelji okrenuli su se od njih. Neki su članovi izgubili svoj posao, a neki su izgubili život. Ali Gospodin vidi naše žrtve i obećava: »I svaki će, koji radi mene ostavi kuću, ili braću, ili sestre, ili oca, ili majku, ili ženu, ili djecu, ili njive, stostruko primiti i baštiniti život vječni« (Matej 19:29).

Kako naša svjedočanstva o evanđelju rastu, mi postajemo sposobni žrtvovati više Gospodinu. Razmotrite žrtve prinesene u ovim istinitim primjerima:

Član Crkve u Njemačkoj čuvao je svoju desetinu godinama sve dok netko sa svećeničkom ovlašću nije mogao doći i primiti je.

Kućna posjetiteljica u Potpornom društvu služila je 30 godina ne propustivši nijedno zaduženje.

Skupina svetaca u Južnoj Africi vozila se tri dana, stojeći, kako bi mogla čuti Gospodinova proroka.

Na područnom saboru u Meksiku članovi su spavali na tlu i postili tijekom dana sabora. Potrošili su sav svoj novac kako bi došli na sabor i nisu imali ništa za hranu i prenoćište.

Jedna je obitelj prodala svoj automobil kako bi skupila novac koji su htjeli dati u fond za gradnju hrama.

Druga je obitelj prodala svoj dom kako bi skupila novac za odlazak u hram.

Mnogi vjerni sveci posljednjih dana imaju vrlo malo novca za život, a ipak plaćaju svoje desetine i prinose.

Jedan je brat žrtvovao svoj posao jer je odbio raditi nedjeljom.

U jednom su se ogranku mladi besplatno i dragovoljno odrekli svoga vremena kako bi se brinuli za malu djecu dok su njihovi roditelji pomagali u izgradnji sastajališta.

Mladići i djevojke odriču se ili odgađaju dobre prilike za posao, obrazovanje ili sportove kako bi služili kao misionari.

Moglo bi se iznijeti mnogo više primjera onih koji žrtvuju za Gospodina. Ali mjesto u kraljevstvu našeg Nebeskog Oca vrijedno je svake žrtve koju možemo prinijeti od našeg vremena, talenata, snage, novca i života. Kroz žrtvu možemo zadobiti spoznaju od Gospodina da smo mu prihvatljivi (vidi NiS 97:8).

• Što mislite zašto je naša spremnost da žrtvujemo povezana s našom pripremljenošću da živimo u Božjoj nazočnosti?

• Luka 12:16–34 (gdje je blago, tu je i srce)

• Luka 9:57–62 (žrtvovati da bismo se osposobili za kraljevstvo)

• NiS 64:23; 97:12 (danas je dan žrtve)

• NiS 98:13–15 (oni koji izgube život za Gospodina naći će ga)

• Alma 24 (narod Amonov žrtvuje svoje živote radije nego da prekrši prisegu Gospodinu)