Pad Adama i Eve

• Koji nam dokazi pomažu znati da su Adam i Eva bili odvažni duhovi?

Bog je pripremio ovu zemlju kao dom za svoju djecu. Adam i Eva bili su izabrani da budu prvi ljudi koji će živjeti na zemlji (vidi Mojsije 1:34; 4:26). Njihov udio u naumu našeg Oca bio je da uvedu smrtnost u svijet. Oni su trebali biti naši praroditelji. (Vidi NiS 107:54–56.)

Adam i Eva bili su među najplemenitijom djecom našeg Oca. U duhovnom svijetu Adam se zvao Mihael arkanđeo (vidi NiS 27:11; Judina 1:9). Naš ga je Nebeski Otac izabrao da vodi pravedne u bitci protiv Sotone (vidi Otkrivenje 12:7–9). Adam i Eva bili su predodređeni da postanu naši praroditelji. Gospodin je obećao Adamu velike blagoslove: »Tebe ja postavih da budeš glavom. Mnoštvo će naroda proizići iz tebe, i ti si knez nad njima zauvijek« (NiS 107:55).

Eva je bila »majka svim živima« (Mojsije 4:26). Bog je spojio Adama i Evu u braku zato što »nije dobro da čovjek bude sam« (Mojsije 3:18; vidi i 1. Korinćanima 11:11). Ona je podijelila Adamovu odgovornost i podijelit će također njegove vječne blagoslove.

• Što možemo naučiti iz primjera Adama i Eve?

• Pod kojim su uvjetima Adam i Eva živjeli u Edenskom vrtu?

Kad su Adam i Eva bili stavljeni u Edenski vrt, još uvijek nisu bili smrtni. U tom stanju »nikakve djece imali ne bi« (2. Nefi 2:23). Nije bilo smrti. Imali su fizički život jer su se njihovi duhovi nalazili u fizičkim tijelima načinjenima od praha zemaljskog (vidi Mojsije 6:59; Abraham 5:7). Imali su duhovan život jer su bili u nazočnosti Božjoj. Još uvijek nisu bili izabrali između dobra i zla.

Bog im je zapovjedio da imaju djecu. Rekao je: »Plodite se i množite i napunite zemlju, i sebi je podložite! Vladajte nad… svim živim stvorovima što puze po zemlji« (Mojsije 2:28). Bog im je rekao da mogu slobodno jesti sa svakog stabla u vrtu osim jednoga, stabla spoznaje dobra i zla. O tom je stablu Bog rekao: »U onaj dan u koji s njega okusiš, zacijelo ćeš umrijeti« (Mojsije 3:17).

Sotona je, ne znajući naum Božji ali nastojeći ga uništiti, došao Evi u Edenskom vrtu. Nagovorio ju je da jede od ploda sa stabla spoznaje dobra i zla. Uvjerio ju je da ona i Adam neće umrijeti, već da će »biti kao bogovi koji razlučuju dobro i zlo« (Mojsije 4:11). Eva je popustila iskušenju i jela plod. Kad je Adam saznao što se dogodilo, on je također odlučio jesti. Promjene koje su došle na Adama i Evu zato što su jeli plod nazivaju se Pad.

• Koje su se fizičke i duhovne promjene dogodile Adamu i Evi kao rezultat njihovog prijestupa?

Zato što su Adam i Eva jeli plod stabla spoznaje dobra i zla, Gospodin ih je poslao iz Edenskog vrta u svijet. Njihovo se fizičko stanje promijenilo kao rezultat toga što su jeli zabranjeni plod. Kao što je Bog obećao, postali su smrtni. Oni i njihova djeca iskusit će bolest, bol i fizičku smrt.

Zbog svojeg prijestupa Adam i Eva također su pretrpjeli duhovnu smrt. To je značilo da oni i njihova djeca nisu mogli hodati i razgovarati s Bogom licem u lice. Adam i Eva i njihova djeca bili su odvojeni od Boga i fizički i duhovno.

• Kako nam Pad daje prilike da postanemo poput našeg Nebeskog Oca?

Neki ljudi vjeruju da su Adam i Eva počinili ozbiljan grijeh kad su jeli sa stabla spoznaje dobra i zla. Međutim, Sveta pisma posljednjih dana pomažu nam razumjeti da je njihov Pad bio neophodan korak u naumu života i veliki blagoslov za sve nas. Zbog Pada mi smo blagoslovljeni fizičkim tijelima, pravom biranja između dobra i zla, te mogućnošću da steknemo vječni život. Nijedna od ovih povlastica ne bi bila naša da su Adam i Eva ostali u vrtu.

Nakon Pada Eva je rekla: »Da ne bijaše prijestupa našega, nikad mi potomstva [djece] imali ne bismo i nikad razaznali dobro od zla, ni spoznali radost otkupljenja svojega, ni život vječni što ga Bog svim poslušnima daje« (Mojsije 5:11).

Prorok Lehi je objasnio:

»A evo, gle, da ne prestupi, Adam ne bi pao [bio isključen iz nazočnosti Božje], već bi ostao u vrtu edenskomu. I sve što bijaše stvoreno, moralo bi ostati u onom stanju u kojemu bijaše, pošto bi stvoreno. …

I oni nikakve djece imali ne bi. Ostali bi, dakle, u stanju nevinosti, nemajući radosti, jer bijedu poznavali ne bi, dobro ne čineći, jer grijeha poznavali ne bi.

No, gle, sve bijaše učinjeno u mudrosti onoga koji sve znade.

Adam pade da bi ljudi bili, a ljudi jesu da bi radost imali.« (2. Nefi 2:22–25).

• Što mislite zašto je važno da znamo o Padu i kako on utječe na nas?

• 1. Nefi 5:11; 2. Nefi 2:20 (Adam i Eva praroditelji, obitelj)

• 2. Nefi 2:14–21 (oprečnost i Pad; život vrijeme kušnje)

• 2. Nefi 2:22–26 (Pad dio nauma spasenja)