Svećeništvo

Svećeništvo je Božja vječna moć i ovlast. Kroz svećeništvo on je stvorio nebesa i zemlju i upravlja njima. Ovom se moću svemir održava u savršenom redu. Kroz tu moć on ostvaruje svoje djelo i svoju slavu, a to je: »ostvarivati besmrtnost i život vječni za čovjeka« (Mojsije 1:39).

Naš Nebeski Otac podjeljuje svoju svećeničku moć dostojnim muškim članovima Crkve. Svećeništvo im omogućuje da djeluju u Božje ime za spasenje ljudske obitelji. Kroz njega mogu biti ovlašteni propovijedati evanđelje, posluživati uredbe spasenja, te upravljati Božjim kraljevstvom na zemlji.

• Razmislite o značaju toga što Bog dozvoljava dostojnim muškarcima i dječacima da obnašaju njegovo svećeništvo.

Moramo imati svećeničku ovlast kako bismo djelovali u ime Boga kada obavljamo svete uredbe evanđelja, kao krštenje, potvrdu, posluživanje sakramenta i hramski brak. Ako čovjek nema svećeništvo, iako je možda iskren, Gospodin neće priznati uredbe koje on vrši (vidi Matej 7:21–23; Članci vjere 1:5). Ove važne uredbe na zemlji moraju izvršiti muškarci koji obnašaju svećeništvo.

Muškarci trebaju svećeništvo kako bi predsjedavali Crkvom Isusa Krista svetaca posljednjih dana i upravljali djelom Crkve u svim dijelovima svijeta. Dok je Krist živio na zemlji, odabrao je svoje apostole i zaredio ih tako da mogu voditi njegovu crkvu. Dao im je moć i vlast svećeništva da djeluju u njegovo ime. (Vidi Marko 3:13–15; Ivan 15:16.)

Još jedan razlog zašto je svećeništvo potrebno na zemlji jest da bismo mogli razumjeti volju Gospodnju i ostvarivati njegove svrhe. Bog otkriva svoju volju svojem ovlaštenom predstavniku u svećeništvu na zemlji, proroku. Prorok, koji je predsjednik Crkve, služi kao govornik za Boga svim članovima Crkve i svim ljudima na zemlji.

• Zašto je neophodno da muškarac ima ispravnu ovlast kada obavlja uredbu?

Gospodin je pripremio uređen način udjeljivanja njegovog svećeništva njegovim sinovima na zemlji. Dostojan muški član Crkve prima svećeništvo »polaganjem ruku onih koji imaju ovlast propovijedati evanđelje i posluživati po evanđeoskim uredbama« (Članci vjere 1:5).

Ovo je isti način na koji su muškarci primali svećeništvo davno, čak i u dane Mojsija: »I nitko sam sebi ne prisvaja ove časti, nego ga poziva Bog baš kao Arona.« (Hebrejima 5:4). Aron je primio svećeništvo od Mojsija, svojeg svećeničkog vođe (vidi Izlazak 28:1). Samo oni koji obnašaju svećeništvo mogu zaređivati druge, i oni to mogu činiti samo kada ih ovlaste oni koji obnašaju ključeve za to zaređenje (vidi 14. poglavlje u ovoj knjizi).

Muškarci ne mogu kupovati i prodavati moć i vlast svećeništva. Niti mogu prisvojiti ovu vlast za sebe. U Novom zavjetu čitamo o čovjeku koji se zvao Šimun, koji je živio kad su Kristovi apostoli predsjedavali Crkvom. Šimun se obratio i krstio u Crkvu. Zato što je bio vješt u magiji, ljudi su vjerovali da ima moć od Boga. Ali Šimun nije imao svećeništvo, i on je to znao.

Šimun je znao da apostoli i ostali svećenički vođe u Crkvi imaju pravu moć Božju. Vidio ih je kako koriste svoje svećeništvo za Gospodnje djelo i želio je za sebe tu moć. Ponudio je da će kupiti svećeništvo. (vidi Djela 8:9–19.) Ali je Petar, vrhovni apostol, rekao: »Neka ide u propast tvoj novac zajedno s tobom… jer si vjerovao da dar Božji možeš steći novcem!« (Djela 8:20)

• Zašto je značajno da »nitko sam sebi ne prisvaja ove časti [svećeništva]«?

Svećeništvo se treba koristiti za blagoslivljanje života djece našeg Nebeskog Oca ovdje na zemlji. Obnašatelji svećeništva trebaju predsjedavati s ljubavlju i brigom. Oni ne smiju prisiljavati svoje obitelji ili druge da ih slušaju. Gospodin nam je rekao da se moć svećeništva ne može kontrolirati osim pravednošću (vidi NiS 121:36). Kada pokušavamo koristiti svećeništvo kako bismo stekli bogatstvo ili slavu ili radi bilo kakve druge sebične svrhe, »gle, nebesa se povlače, Duh se Gospodnji žalosti, a kad se on povuče, Amen je tad svećeništvu ili vlasti toga čovjeka« (NiS 121:37).

Kada muškarac koristi svećeništvo »uvjeravanjem, velikodušnošću, plemenitošću i blagošću, i ljubavlju nehinjenom« (NiS 121:41), on može činiti mnogo toga divnoga za svoju obitelj i druge. On može krstiti, potvrđivati i posluživati sakrament kad ga ovlaste oni koji obnašaju ključeve za te uredbe. Može blagoslivljati bolesne. Može davati svećenički blagoslov članovima svoje obitelji kako bi ih ohrabrio i zaštitio kada imaju posebne potrebe. Može također pomoći drugim obiteljima pomoću tih uredbi i blagoslova kada se to zatraži od njega.

Muškarci koriste svećeničku ovlast da predsjedavaju u Crkvi u pozivima kao što su predsjednik ogranka, biskup, predsjednik zbora, predsjednik okola i predsjednik misije. Muškarci i žene koji imaju položaje u Crkvi kao službenici i učitelji rade pod upravom svećeničkih vođa i pod vodstvom Duha Svetoga.

Gospodin je obećao velike blagoslove pravednim obnašateljima svećeništva koji koriste svećeništvo za blagoslivljanje drugih:

»Tad će pouzdanje tvoje u nazočnost Božju ojačati, a nauk svećeništva kapat će na dušu tvoju poput rose nebeske.

Duh će Sveti biti trajno društvo tvoje, a žezlo tvoje, žezlo pravednosti i istine, a gospodstvo tvoje bit će gospodstvo vječno, i ono će bez prisilnih mjera k tebi pritjecati u vijeke vjekova« (NiS 121:45–46).

Predsjednik David O. McKay je obećao svakom muškarcu koji koristi svećeništvo u pravednosti da će »otkriti da mu je život ugodniji, njegovo razlučivanje izoštreno tako da može brzo odlučivati između pravoga i krivoga, njegovi osjećaji blagi i puni sućuti, a ipak je njegov duh snažan i odvažan u obrani ispravnoga; otkrit će da je svećeništvo izvor sreće koji nikad ne presušuje – vrelo žive vode koja teče u vječni život« (Teachings of Presidents of the Church: David O. McKay [2003], 116).

• Koji su neki od blagoslova koje ste primili kroz svećeništvo?

• NiS 84; 107 (objave o svećeništvu, uključujući zakletvu i savez svećeništva u NiS 84:33–40)

• NiS 20:38–67 (objašnjene dužnosti svećeništva)