Molitva i osobna objava

»Razumjevši kako Gospod nikada nije svijetu dao, ničime što je do sada objavljeno, naslutiti kako se zauvijek prestao obraćati svojim stvorovima kada ga traže na pravilan način, zašto bi se smatralo nevjerojatnim da mu je drago ponovno im govoriti u ovim posljednjim danima za njihovo spasenje?

Možda ćete biti iznenađeni ovom tvrdnjom kojom kažem da je to za spasenje njegovih stvorova u ovim posljednjim danima, budući da u svojem posjedu već imamo veliki opseg njegove riječi koju nam je ranije dao. No priznat ćete kako riječ izgovorena Noi nije bila dovoljna za Abrahama, niti se od Abrahama tražilo da napusti zemlju svoje baštine i traži nasljedstvo u nepoznatoj zemlji temeljeno na riječi koja je izgovorena Noi, već je za sebe on stekao obećanja iz Gospodinove ruke i kročio je u tom savršenstvu kako bi bio nazvan Božjim prijateljem. Od Izaka, obećanog potomstva, nije se zahtijevalo da temelji svoju nadu na obećanjima danim njegovom ocu Abrahamu, već je on po izravnom Gospodinovom glasu njemu bio povlašten uvjerenjem svojeg odobravanja u očima neba.

Ako jedan čovjek može živjeti po objavama danim drugome, mogu li s pravom pitati, zašto je onda bilo neophodno da Gospodin razgovara s Izakom na način na koji je razgovarao, kao što je zabilježeno u poglavlju 26 knjige Postanka? Jer tu Gospodin ponavlja, tj. ponovno obećava da će dati prisegu kojom je ranije prisegnuo Abrahamu. Zašto to ponavljanje Izaku? Zašto prvo obećanje nije bilo pouzdano za Izaka kao što je bilo za Abrahama? Nije li Izak bio Abrahamov sin? Nije li Izak mogao staviti neupitno pouzdanje u riječ svojeg oca budući da je on bio Božji čovjek? Možda ćete reći da je on bio vrlo neobičan čovjek i drugačiji od ljudi u ovim posljednjim danima. Kao posljedica toga, Gospodin ga je blagoslovio blagoslovima koji su neobični i drugačiji, budući da je on bio drugačiji od ljudi svojeg doba. Priznajem da je on bio neobičan čovjek i nije bio samo neobično blagoslovljen, već i obilno blagoslovljen. No sva neobičnost koju mogu otkriti u tom čovjeku, tj. sva razlika između njega i ljudi njegovog doba u tome je što je on bio svetiji i savršeniji pred Bogom te mu je pristupio s čišćim srcem i više vjere nego ijedna druga osoba njegovog doba.

Isto se može reći po pitanju Jakovljeve povijesti. Zašto mu se Gospodin obratio vezano za isto obećanje nakon što je već jednom dao to obećanje Abrahamu te ga obnovio Izaku? Zašto Jakov nije mogao biti zadovoljan riječju izrečenom njegovim očevima?

Kada se približilo vrijeme obećanog izbavljenja Izraelske djece iz egipatske zemlje, zašto je bilo neophodno da im se Gospodin počne obraćati? Obećanje ili riječ Abrahamu bila je da će njegovo potomstvo služiti u ropstvu i biti ucviljeno četiri stotine godina, a nakon toga će izaći s velikim blagom. Zašto se nisu uzdali samo u ovo obećanje i, nakon što su četiri stotine godina ostali u ropstvu u Egiptu, izašli ne čekajući daljnje objave, već u potpunosti djelujući prema obećanju danom Abrahamu da bi trebali izaći? 

 Mogu vjerovati da je Henok hodao s Bogom, da se Abraham družio s Bogom i razgovarao s anđelima, da je Izak zadobio obnovu saveza sklopljenog s Abrahamom izravnim Gospodinovim glasom. Mogu vjerovati da je Jakov razgovarao sa svetim anđelima i čuo riječ svojeg Stvoritelja, da se hrvao s anđelom dok nije prevladao i zadobio blagoslov. Mogu vjerovati da je Ilija bio uzet na nebo u ognjenim kolima s ognjenim konjima, da su sveci vidjeli Gospoda i razgovarali s njime licem u lice nakon njegovog uskrsnuća. Mogu vjerovati da je hebrejska crkva pristupila na goru Sion i u grad živućeg Boga, nebeski Jeruzalem, te u bezbrojni zbor anđela, da su gledali u vječnost i vidjeli Suca svih, i Isusa, posrednika novog saveza.

No, hoće li mi sve to pružiti uvjerenje, ili me donijeti u prostore vječnog dana, s mojom odjećom bez ljage, čistom i bijelom? Ili bih ipak trebao za sebe steći uvjerenje o svojem spasenju po svojoj vlastitoj vjeri i marljivosti u obdržavanju Gospodinovih zapovijedi? Nemam li ja jednaku povlasticu kao i drevni sveci? Neće li Gospodin čuti moje molitve te spremno saslušati moj plač kao što je i njihov, pristupim li mu na način na koji su mu oni pristupili?«⁵

Sarah Granger Kimball je izvijestila: »Kada je Joseph Smith podučavao braću u školi proroka… rekao im je da uključe u molitvu sve čega se prihvate.«⁶

»Nastojte upoznati Boga u svojim sobicama, vapite k njemu u poljima. Slijedite smjernice Mormonove knjige, molite se nad svojim obiteljima i za njih, za vašu stoku, stada, usjeve njiva i sve što posjedujete [vidi Alma 34:18-27]; tražite od Boga blagoslove za svoje napore i sve u što se upuštate.«⁷

»Ne zabušavajte u svojim dužnostima u svojoj obitelji, već prizivajte Boga kako bi svojim blagoslovima blagoslovio vas, vašu obitelj, stada i sve što vam pripada, kako biste imali mir i kako biste napredovali, a dok to činite, ‘molite za mir [u Sionu, jer će napredovati oni koji ga ljube]’ [vidi Psalam 122:6; prevedeno po engleskom izvorniku].«⁸

Prorokova molitva zabilježena u kolovozu 1842. prikazuje njegovu želju za Božjom mudrošću: »O ti, koji vidiš i poznaješ srca svih ljudi… pogledaj sada dolje na svojeg slugu Josepha i neka mu vjera u ime tvojeg Sina Isusa Krista, u većoj mjeri nego je tvoj sluga do sada uživao, bude udijeljena, i to vjera Ilije; i dopusti da svjetlo vječnog života zasja u njegovom srcu, koje nikada neće biti oduzeto, te dopusti da se riječi vječnog života izliju na dušu tvojeg sluge kako bi on mogao spoznati tvoju volju, propise, zapovijedi i sudove, kako bi ih mogao vršiti. Poput rose na gori Hermon, neka se kapi tvoje božanske milosti, slave i časti u obilju tvojeg milosrđa, moći i dobrote, izlijevaju na glavu tvojeg sluge.«⁹

»Preklinjite pred prijestoljem milost da Duh Gospodnji može uvijek biti na vama. Zapamtite da bez traženja ne možemo niti ništa primiti, stoga tražite u vjeri i primit ćete one blagoslove koje Bog smatra prikladnim darovati vam. Ne molite se lakomim srcem kako ne bi to potrošili u svojim požudama, već se molite iskreno za najbolje darove [vidi NiS 46:8-9].«¹⁰

»Krepost je jedno od najvažnijih načela koje nam omogućuje imati pouzdanja u trenutku kada prilazimo k Ocu koji je na nebu kako bismo tražili mudrosti iz njegovih ruku. Stoga, ukoliko budete njegovali ovo načelo u svojem srcu, možete ga tražiti uz potpuno pouzdanje pred njim, i mudrost će biti izlivena na vašu glavu [vidi NiS 121:45-46].«¹¹

»Neka molitve svetaca u nebesa uziđu kako bi ušle u uši Gospodina Sabaota jer mnogo može molitva pravednika ako je žarka [vidi Jakovljeva 5:16].«¹²

Henry W Bigler se prisjećao: »Jednom sam čuo opasku Josepha Smitha kada je govorio o molitvi našem Ocu na nebu: ‘Budite jasni i jednostavni u onome što želite, baš kao što biste bili kada biste išli susjedu i rekli da trebate posuditi konja da biste otišli do mlina.’«¹³

»Povlastica je Božje djece doći Bogu i dobiti objavu… Bog nije pristran, i svi imamo istu povlasticu.«¹⁴

»Vjerujemo kako imamo pravo na objave, viđenja i snove od Boga, našeg Nebeskog Oca, te svjetlo i razumnost kroz dar Duha Svetoga u ime Isusa Krista, vezano za sva pitanja o našoj duhovnoj dobrobiti, ukoliko budemo obdržavali njegove zapovjedi kako bismo se našli dostojnima u njegovim očima.«¹⁵

»Osobi može koristiti kada primijeti prve nagovještaje duha objave. Na primjer, kada osjetite da čista razumnost utječe u vas, ona vam može dati iznenadnu navalu ideja, pa primjećivanjem istih možete otkriti kako se ispunjavaju istog dana ili nešto kasnije. To znači, ostvarit će se ono što je predstavljeno vašem umu Duhom Božjim, pa spoznavanjem Duha Božjega i njegovim razumijevanjem možete uzrasti do načela objave sve dok ne postanete savršeni u Kristu Isusu.«¹⁶

»Imam staro izdanje Novog zavjeta na latinskom, hebrejskom, njemačkom i grčkom jeziku… Zahvalan sam Bogu što imam ovu staru knjigu, ali sam mu još zahvalniji za dar Duha Svetoga. Imam najstariju knjigu na svijetu, ali u svojem srcu imam još stariju knjigu, a to je dar Duha Svetoga… Duh Sveti… je uz mene, i on razumije više od cijelog svijeta, a ja ću se družiti s njime.«¹⁷

»Niti jedan čovjek ne može primiti Duha Svetoga, a da ne prima objave. Duh Sveti je objavitelj.«¹⁸

Dok je služio kao predsjednik Zbora dvanaestorice, John Taylor je izvijestio: »Dobro se sjećam opaske koju mi je Joseph Smith iznio prije više od četrdeset godina. Rekao je: ‘Starješino Taylor, bio si kršten, ruke su bile položene na tvoju glavu za primitak Duha Svetoga i bio si zaređen u sveto svećeništvo. A sad, budeš li nastavio slijediti vodstvo Duha, on će te uvijek voditi pravilno. Možda će to ponekad biti protivno tvojem sudu, no zanemari to i slijedi njegove naloge, a budeš li odan njegovim šapatima, on će s vremenom postati u tebi načelo objave pa ćeš znati sve stvari’.«¹⁹