Duhovni darovi iscjeljenja, jezika, proroštva i razlučivanja duhova

»Koji je znak iscjeljivanja bolesnih? Polaganje ruku je znak ili put kojeg je označio Jakov i običaj drevnih svetaca po zapovijedi Gospodinovoj, a blagoslov ne možemo zadobiti slijedeći bilo koji drugi tijek osim puta kojeg je Gospodin označio [vidi Jakovljeva 5:14-15].«³

U lipnju 1839, kada su se sveci tek nedavno preselili u Commerce u Illinoisu i bilo je mnogo bolesti među njima, Joseph Smith je zapisao: »Među braćom, kao i među stanovnicima ovog mjesta, počelo se javljati mnogo bolesti, pa su ovaj i naredni tjedan uglavnom provedeni posjećujući bolesne i poslužujući im; neki su imali vjere da budu iscijeljeni, a drugi nisu…

Nedjelja, 28. – Sastanak je održan kao i obično… Govorio sam i savjetovao članove Crkve ponaosob da stave u red kuću svoju, očiste nutrinu čaše i ponovno se sastanu idućeg šabata kako bi blagovali od sakramenta, da bi našom poslušnošću uredbama mi mogli biti u stanju s Bogom prevladati razarača, i da bi bolesni mogli biti iscijeljeni. Cijeli sam ovaj tjedan uglavnom proveo među bolesnima koji općenito dobivaju snagu i ponovno postaju zdravi.«⁴

»Mnogi pravedni past će kao žrtve bolesti, pošasti itd., zbog slabosti tijela, a ipak će biti spašeni u kraljevstvu Božjem. Tako je nečasno načelo reći da su određeni ljudi, zato što su ih napali bolest ili smrt, zgriješili, jer svako je tijelo podložno smrti; a Spasitelj je rekao: ‘Ne osuđujte, pa sigurno nećete biti osuđeni!’ [vidi Matej 7:1].«⁵

Prorok je govorio na saboru starješina 1834: »Joseph Smith je zatim dao objašnjenje dara jezika, rekavši da je taj dar posebice uspostavljen radi propovijedanja evanđelja drugim narodima i jezicima, no kako nije dan radi upravljanja Crkvom.«⁶

»Što se tiče dara jezika, sve što možemo reći je da smo ga na ovom mjestu primili kao što su ga primili i drevni. Međutim, želimo da budete pažljivi kako ne biste u tome bili prevareni…Sotona će vam zasigurno stvarati probleme oko dara jezika, ne budete li pažljivi; morate ga dobro paziti i stalno se moliti. Neka vam Gospod dade mudrosti u svemu.«⁷

»Pročitao sam 13. poglavlje prvih Korinćana [na sastanku održanom 26. prosinca 1841], kao i dio 14. poglavlja, te sam napomenuo da je dar jezika neophodan u Crkvi;… dar jezika po moći Duha Svetoga u Crkvi za dobrobit je slugu Božjih da propovijedaju nevjernicima, kao na dan Pedesetnice.«⁸

»Jezici su dani za svrhu propovijedanja među onima čiji se jezik ne razumije; kao na dan Pedesetnice, itd. i nije potrebno da se jezici posebno podučavaju u Crkvi jer svatko tko ima Duha Svetoga može govoriti ono što je Božje na svojem jeziku kao i na jeziku drugoga, jer vjera ne dolazi znakovima, već kad se čuje riječ Božja.«⁹

»Ne budite toliko znatiželjni oko jezika, ne govorite jezicima osim ako nije nazočan prevoditelj; krajnja namjera jezika je govoriti strancima, a ako su ljudi jako želji prikazati svoj razum, neka takvima govore na vlastitom jeziku. Božji su darovi vrlo korisni na ispravnom mjestu, ali kada ih se primijeni na ono za što ih Bog nije namijenio, onda se mogu pokazati štetnima, zamkom i prokletstvom umjesto blagoslovom.«¹⁰

»Također smo imali braću i sestre koji su imali lažan dar jezika; govorili bi mrmljajućim neprirodnim glasom, a njihovo bi se tijelo izobličilo … međutim, kod Duha Božjeg nema ničega neprirodnog.«¹¹

»Ne govorite darom jezika bez da ga razumijete, ili bez prijevoda. Đavao može govoriti jezicima; neprijatelj će doći svojim poslom; on može kušati svaku klasu ljudi; može govoriti engleski ili nizozemski. Neka nitko ne govori jezicima ako ih ne može prevoditi, osim dopuštenjem onoga koji je postavljen predsjedavati; tada može razlučivati ili prevoditi, ili drugi to mogu.«¹²

»Imate li nešto što treba biti razotkriveno, učinite to na vlastitom jeziku; ne upuštajte se previše u korištenje dara jezika ili će đavao iskoristiti nevine i neoprezne. Možete govoriti jezicima radi vaše ugodnosti, no ovo vam dajem kao pravilo, ako se išta podučava darom jezika, ne treba se prihvaćati kao nauk.«¹³

»Niti jedan čovjek nije službenik Isusa Krista, a da nije prorok. Niti jedan čovjek ne može biti službenik Isusa Krista osim ako nema svjedočanstvo o Isusu, a to je duh proroštva [vidi Otkrivenje 19:10].«¹⁴

»Ivan Objavitelj kaže da je svjedočanstvo o Isusu duh proroštva [vidi Otkrivenje 19:10]. Ako ijedan čovjek ima svjedočanstvo o Isusu, zar nema duh proroštva? Ako ima duh proroštva, onda pitam, zar nije on prorok? Ako je prorok, neće li primiti objavu? A svaki čovjek koji ne primi objavu za sebe mora biti proklet, jer je svjedočanstvo o Isusu duh proroštva. Krist je rekao da trebamo iskati kako bismo primili, a ako se dogodi da nešto primimo, onda pitam, neće li to biti objava? Pa ako bilo koji čovjek nema svjedočanstvo o Isusu ili Duh Božji, taj čovjek nije njegov, poimence Kristov. Ako nije njegov, onda treba biti proklet.«¹⁵

Posjetitelj u Nauvoou zabilježio je da je Joseph Smith tijekom razgovora naučavao sljedeće: »Prorok Joseph je [rekao]… da bi čovjek bio Isusov poslužitelj, mora svjedočiti o Isusu, a da bi svjedočio o Isusu mora imati duh proroštva, jer prema Ivanu svjedočanstvo o Isusu jest duh proroštva.

Tvrdi li čovjek da je Isusov poslužitelj, a nema duh proroštva, onda je zacijelo lažan svjedok jer nema u svojem vlasništvu taj dar koji ga osposobljava za tu službu; a razlika između [Josepha Smitha] i svećenstva ovog naraštaja je u tome što Joseph tvrdi da u svojem posjedu ima duh proroštva koji ga osposobljava da svjedoči o Isusu i evanđelju spasenja, dok svećenstvo niječe tog duha, duha proroštva, koji ih jedini može učiniti istinitim svjedocima Gospodina Isusa, a ipak tvrde da su istiniti poslužitelji spasenja.«¹⁶

»Vjera dolazi slušanjem riječi Božje, kroz svjedočanstvo slugu Božjih; to je svjedočanstvo uvijek bilo popraćeno duhom proro štva i objave.«¹⁷

U ranim danima obnovljene Crkve članovi Crkve, kao i članovi drugih vjerskih grupa, ponekad su djelovali pod utjecajem zlih ili lažnih duhova, vjerujući da su pod utjecajem Duha Svetoga. Prorok Joseph Smith je naučavao: »Nedavni događaji koji su se odvili među nama postavljaju mi kao neodložnu dužnost koja se prenijela na mene da kažem nešto vezano za duhove kojima su ljudi potaknuti.

Očito je iz zapisa apostola [u Novom zavjetu] da je u njihovo doba postojalo mnogo duhova koji ‘su se pojavili… u svijetu’ te je bio potreban razum kojeg je samo Bog mogao udijeliti kako bi se raspoznali lažni duhovi te da bi se dokazalo koji su duhovi od Boga [vidi 1. Ivanova 4:1-4]. Svijet je općenito bio strašno neuk glede toga, a zašto bi i bilo drugačije – ‘tako nitko ne zna Božjih tajna, osim Božjega Duha’ [vidi 1. Korinćanima 2:11]…

Čini se da je u svakom dobu nedostajalo razuma vezanog za ovu temu. U svakom dobu i skoro među svim ljudima očitovali su se različiti duhovi… Svi imaju svoje duhove, svi imaju nadnaravno zastupništvo i svi tvrde da su njihovi duhovi od Boga. Tko će razriješiti tu tajnu? ‘Duhove podvrgnite kušnji’, kaže Ivan [1. Ivanova 4:1], no tko će to učiniti? Učen, rječit, filozof, mudar, duhovan – svi su neuki… Tko može izvući na danje svjetlo i razjasniti skrivene tajne lažnih duhova koji se tako često očituju među svecima posljednjih dana? Odgovaramo da niti jedan čovjek to ne može bez svećeništva i bez posjedovanja spoznaje o zakonima po kojima se duhovi rukovode; jer kako ‘nitko ne zna Božjih tajna, osim Božjega Duha’, tako nitko ne pozna duha đavlovog te njegovu moć i utjecaj, osim posjedovanjem razuma koji je veći od ljudskog, i kada mu se kroz posredovanje svećeništva razotkriju tajna djelovanja njegovih zamisli…

Čovjek mora razlučivati duhove prije nego što može izvući na danje svjetlo taj paklenski utjecaj i razotkriti ga svijetu sa cijelim njegovim đavolskim, groznim izgledom koji uništava dušu; jer ništa ne ozljeđuje ljudsku djecu više nego kada su pod utjecajem lažnog duha, a misle da imaju Duha Božjega. Tisuće su osjetile utjecaj njegove strašne moći i pogubnih učinaka…

Kao što smo ranije primijetili, velika poteškoća leži u neukosti o naravi duhova i zakona po kojima se oni rukovode te znakovima po kojima ih se razaznaje; ako je Duh Božji potreban da bi se znalo ono što je od Boga, a duh đavla može se razotkriti samo tim posredstvom, onda kao prirodna posljedica proizlazi da ukoliko neka osoba ili osobe nemaju komunikaciju ili objave od Boga, koje im razotkrivaju djelovanje duha, one moraju ostati vječno neuke glede tih načela; jer ja tvrdim da ako jedna osoba ne može razumjeti to osim po Duhu Božjem, onda niti deset tisuća ljudi ne može; to je podjednako izvan dosega mudrosti učenog, jezika rječitog i moći moćnog. Pa ćemo na posljetku trebati doći do ovog zaključka da bez obzira na to što mi mislili o objavi, bez nje ne možemo niti znati niti razumjeti ništa što je od Boga, ili đavla; i koliko god svijet bio nespreman priznati to načelo, očigledno je iz raznovrsnih vjerovanja i mišljenja vezanih za tu temu da ništa ne razumiju o tom načelu, te je podjednako jasno da bez božanske komunikacije moraju ostati u neznanju …

Kao što smo ranije rekli, čovjek mora razlučivati duhove kako bi to razumio, a kako on može zadobiti taj dar ukoliko nema darova Duha? A kako se ti darovi mogu zadobiti bez objave? ‘[Krist] uzađe u nebo i dade ljudima darove, te dade jedne kao apostole, druge kao proroke, jedne kao evanđeliste, druge kao pastire i učitelje’ [vidi Efežanima 4:8, 11]. A kako su apostoli, proroci, pastori, učitelji i evanđelisti odabrani? Proroštvom (objavom) i polaganjem ruku – božanskim priopćenjem i božanski određenom uredbom – posredstvom svećeništva, uspostavljenog prema Božjem redu i božanskom odredbom. Apostoli su u drevnim vremenima obnašali ključeve svećeništva – tajni kraljevstva Božjega, a sukladno tomu bili su osposobljeni otključati i razjasniti sve vezano za upravljanje Crkvom, dobrobit društva, buduću sudbinu ljudi te djelovanje, moć i utjecaj duhova; jer su ih mogli kontrolirati po volji, narediti im u Isusovo ime da otiđu te otkriti njihova zla i tajna djelovanja kada su pokušavali zavarati Crkvu odjeveni u vjersko ruho, i boriti se protiv probitka Crkve i širenja istine…

Naš Spasitelj, apostoli, pa čak i članovi Crkve, bili su podareni tim darom, jer kao što je Pavao rekao: ‘Jednomu se daje dar jezika, drugomu tumačenje jezika, jednomu činjenje čudesa, drugomu proroštvo, a trećemu razlučivanje duhova’ [vidi 1. Korinćanima 12:10]. Sve je to proizlazilo od istog Duha Božjega i to su bili darovi Božji… Ni jedan čovjek niti grupa ljudi bez redovito ustrojenih ovlasti, svećeništva i razlučivanja duhova ne može razlikovati istinite od lažnih duhova.«¹⁸

»Lažljivi duhovi prolaze zemljom. Bit će velikih očitovanja duhova, i lažnih i istinitih… Nije svaki duh, viđenje ili zanos od Boga… Dar razlučivanja duhova bit će dan predsjedavajućem starješini. Molite se za njega kako bi on mogao imati taj dar.«¹⁹