Osjećaji Josepha Smitha o njegovom proročkom poslanju

»Ono o čemu razmišljam cijeli dan, i ono što je više od mojeg mesa i pića, jest znati kako pomoći Božjim svecima da shvate viđenja koja se odvijaju pred mojim umom poput nabujalog vala. O, kako bih uživao da vam izložim ono na što nikada niste niti pomislili! No siromaštvo i svjetovne brige me sprečavaju…

Hosana, hosana, hosana Svemogućem Bogu što nas sunčeve zrake počinju obasjavati već sada. Ne mogu pronaći riječi kojima bih se izrazio. Nisam učen, ali imam dobre osjećaje poput bilo kojeg čovjeka. O, kada bih govorio jezikom arhanđela da mogu izraziti svoje osjećaje svojim prijateljima! No ne očekujem to u ovom životu.«⁶

»Bila je velika poteškoća utisnuti bilo što u glavu ovog naraštaja. Bilo je to poput cijepanja čvorova drva kukute, koristeći kukuruznu krišku [komad kukuruznog kruha] kao klin, a bundevu kao drveni tučak [drveni malj]. Čak i sveci teško shvaćaju.

Kroz brojne sam godine pokušavao pripremiti umove svetaca da prime ono što je Božje, no često vidimo kako se neki od njih, nakon što predaju sve što imaju za djelo Božje, razlete u komadiće poput stakla čim im bilo što dođe što je suprotno njihovim tradicijama: uopće ne mogu izdržati vatru. Koliko će ih biti u stanju pridržavati se celestijalnog zakona te primiti i proći kroz svoje uzvišenje ne mogu reći, jer su mnogi pozvani, ali ih je malo odabrano [vidi NiS 121:40].«⁷

»Ja nisam poput drugih ljudi. Moj je um stalno zauzet trenutnim poslovima i trebam u potpunosti ovisiti o živućem Bogu za sve što kažem prilikom ovakvih prigoda [pogreba]…

Kada bih imao nadahnuća, otkrivenja i daha da vam prenesem ono o čemu je moja duša razmišljala tijekom proteklih razdoblja, ne postoji duša u ovoj kongregaciji koja ne bi otišla svojoj kući i zatvorila svoja usta vječnom tišinom o religiji dok ne bi naučila ponešto.

Zašto ste toliko sigurni da razumijete ono što je Božje kada je kod vas sve tako nesigurno? Imate pravo na svu spoznaju i razum koje vam mogu udijeliti.«⁸

»Neki ljudi kažu da sam pao prorok jer ne objavljujem više riječi Gospodinovih. Zašto to ne činim? Jesmo li sposobni primiti to? Ne! Niti jedna osoba u ovoj sobi.«⁹

»S vremena na vrijeme objavit ču vam teme koje Duh Sveti objavljuje meni. Sve laži koje su sada pripremljene protiv mene su od đavla, a utjecaj đavla i njegovih slugu iskoristit će se protiv Božjeg kraljevstva. Božji sluge ne naučavaju ništa drugo osim načela vječnog života, pa ćete ih poznati po njihovim djelima. Dobar će čovjek govoriti dobro i govorit će o svetim načelima, a zli čovjek govorit će zlo. U ime Gospodina osjećam da trebam prekoriti sva takva loša načela, lašce, itd., i sve vas upozoriti da pazite koga slijedite. Potičem vas da obratite pozornost na svu krepost i sva naučavanja koja sam vam dao…

Potičem vas da razmotrite sljedeće riječi – nadodajte svojoj vjeri krepost, ljubav, itd. Kažem vam, u ime Gospodina, ako je to u vama bit čete plodni [vidi 2. Petrova 1:5-8]. Svjedočim vam da niti jedan čovjek nema moć objaviti to osim mene – ono što je na nebu, na zemlji i u paklu… Sve vas preporučam Bogu kako biste mogli naslijediti sve, a neka Bog nadoda svoj blagoslov.«¹⁰

U prorokovom je dnevniku za 6. studenoga 1835. zabilježeno: »Ovog sam se jutra upoznao s čovjekom s istoka. Nakon što je čuo moje ime izjavio je da nisam ništa više od čovjeka, ukazujući svojim izrazom lica kako je pretpostavio da osoba koju Gospodin smatra podobnom da joj objavi svoju volju mora biti nešto više od čovjeka. Činilo se kako je zaboravio izreku koja je izašla iz usta svetog Jakova da je [Ilija] bio čovjek koji je patio kao i mi; ipak je imao toliku moć kod Boga da je on, kao odgovor na svoje molitve, zatvorio nebesa iz kojih nije pala kiša u razdoblju od tri godine i šest mjeseci; i opet, kao odgovor na njegovu molitvu, nebo je dalo kišu, a zemlja je donijela rod [vidi Jakovljeva 5:17-18]. Uistinu, tama i neznanje ovog naraštaja su takvi da smatraju kako je nevjerojatno da bi čovjek imao bilo kakve [poslove] sa svojim Stvoriteljem.«¹¹

»Kada sam podučavao bilo što krivo s ove govornice? Kada sam bio postiđen? Želim pobijediti u Izraelu prije nego što otiđem odavde i više me ne bude. Nikada vam nisam rekao da sam savršen; no nema grešaka u objavama koje sam naučavao. Moram li, onda, biti odbačen kao ništavan?«¹²

»Iako griješim, ne činim pogreške koje sam optužen da činim: greške koje činim, činim kroz slabost ljudske naravi, poput drugih ljudi. Niti jedan čovjek ne živi bez mana. Mislite li da bi čak i Isus, kada bi bio ovdje, bio bez mana u vašim očima? Njegovi su neprijatelji izrekli razna zla protiv njega – svi su tražili opačinu u njemu.«¹³

U dnevniku Josepha Smitha je za 29. listopada 1842. zabilježeno: »Otišao sam u dućan [u Nauvoou u Illinoisu] gdje se okupio određen broj braće i sestara koji su toga jutra došli iz okolice New Yorka… Rekao sam im da sam čovjek i da ne smiju očekivati da budem savršen; ako očekuju savršenstvo od mene, ja ću očekivati savršenstvo od njih, no ako budu strpljivi s mojim slabostima i slabostima moje braće, ja ću na isti način biti strpljiv s njihovim slabostima.«¹⁴

»Sretan sam i zahvalan na povlastici da mogu biti nazočan u ovoj prilici. Uloženi su veliki napori od strane naših neprijatelja kako bi me odveli u Missouri i uništili mi život, no Gospodin im je prepriječio njihov put i oni, do sada, nisu ostvarili svoj naum. Gospodin mi je omogućio da izbjegnem dohvat njihovih ruku. Vojevao sam dobru bitku…

Bit ću pobjedonosan nad svojim neprijateljima: počeo sam slaviti pobjedu nad njima kod kuće, a učinit ću to i u tuđini. Svi oni koji ustanu protiv mene zasigurno će osjetiti težinu svoje opačine na vlastitoj glavi.«¹⁵

»Govorim smiono, odano i s ovlašću… Znam što govorim; razumijem svoje poslanje i posao. Bog Svemogući je moj štit, i što može čovjek učiniti kada je Bog moj prijatelj? Neću biti žrtvovan dok ne dođe vrijeme, a tada ću biti slobodno prinesen… Zahvaljujem se Bogu što me je sačuvao od mojih neprijatelja; nemam neprijatelja osim onih koji se bore protiv istine. Nemam druge želje nego činiti dobro svim ljudima. Imam želju moliti se za sve ljude.«¹⁶

»Da nisam zapravo uveden u ovo djelo i pozvan od Boga, odustao bih. No ne mogu odustati: ne sumnjam u istinu.«¹⁷

»Ja sam grub kamen. Zvuk čekića i dlijeta nikada se nije začuo na meni sve dok me Gospodin nije uzeo u ruke. Želim jedino spoznaju i mudrost nebesa.«¹⁸

»Prorokujem i svjedočim ovog jutra da sve ujedinjene moći zemlje i pakla neće i ne mogu uništiti ili nadvladati ovog dječaka, jer imam obećanje od vječnog Boga. Ako sam griješio, griješio sam prema van; no zasigurno sam razmišljao o Božjem.«¹⁹

»Kada ljudi izađu i grade na temelju drugog čovjeka, čine to na vlastitu odgovornost, bez Božje ovlasti; i kada bujice dođu i vjetar zapuše otkrit će da su njihovi temelji na pijesku, i njihova će se cijela građa srušiti u prah.

Jesam li gradio na temelju drugih ljudi? Imam svu istinu koju je kršćanski svijet posjedovao, a uz to i neovisne objave, i Bog će me podržati do pobjede.«²⁰

»Nitko nema veće ljubavi od one da položi svoj život za svoje prijatelje [vidi Ivan 15:13]. Otkrivam stotine i tisuće svoje braće koji su spremni žrtvovati svoj život za mene.

Teret koji mi je predan vrlo je velik. Moji mi progonitelji ne dozvoljavaju odmoriti se pa otkrivam kako je usred posla i brige duh voljan, no tijelo je slabo. Iako me je moj Nebeski Otac pozvao da položim temelj ovog velikog djela i kraljevstva u ovoj rasporedbi te da svjedočim o njegovoj objavljenoj volji raspršenom Izraelu, podložan sam istim strastima kao i drugi ljudi, poput proroka iz drevnih vremena…

Ne vidim mana u Crkvi, stoga bih htio uskrsnuti sa svecima, bilo da budem uzdignut u nebo ili spušten u pakao, ili da odem na neko drugo mjesto. A ako otiđemo u pakao, izbacit ćemo đavle kroz vrata i učiniti nebo od pakla. Gdje je ovaj narod, tu je dobro društvo.«²¹

»Sveci ne bi trebali misliti da sam, zato što sam blizak s njima, zaigran i radostan, neupućen u to što se dešava. Opačina bilo kakvog oblika ne može se podržavati u Crkvi, i neće dobro proći tamo gdje sam ja, jer sam odlučan, dok vodim Crkvu, da ju vodim ispravno.«²²

»Ako sam toliko sretan da sam čovjek koji shvaća Boga, te objašnjava ili prenosi načela vašem srcu kako bi ih Duh zapečatio nad vama, onda neka svaki muškarac i žena od sada sjede u tišini, stave svoje ruke na svoja usta i nikada ne podižu svoje ruke ili glasove, niti neka ne govore ponovno ništa protiv Božjeg čovjeka ili slugu… Ako vas ja dovodim ka spoznaji o njemu, svi progoni protiv mene trebaju prestati. Tada ćete znati da sam ja njegov sluga, jer govorim kao onaj koji ima ovlast…

Mogu okusiti načela vječnog života, a možete i vi. Dana su mi objavama od Isusa Krista; i znam da kada vam govorim ove riječi vječnog života kako su dane meni, vi ih kušate i ja znam da im vjerujete. Kažete da je med sladak, a kažem i ja. Također mogu osjetiti duh vječnog života. Znam da je dobar, i kada vam govorim o ovome što mi je dano po nadahnuću Svetoga Duha, obvezani ste primiti to kao nešto slatko, te se sve više radovati…

Svoje sam napomene namijenio svima, i bogatima i siromašnima, i sužnjima i slobodnima, i velikima i malima. Ne osjećam neprijateljstvo prema niti jednom čovjeku. Sve vas volim; no mrzim neka od vaših djela. Ja sam vaš najbolji prijatelj, i ako ljudi ne uspiju u svojem cilju to je njihova greška. Ako ja prekorim čovjeka pa me on zamrzi, on je budala; jer ja volim sve ljude, posebice ovu svoju braću i sestre…

Ne poznajete me; nikada niste upoznali moje srce. Niti jedna osoba ne poznaje moju povijest. Ne mogu je ispričati: Nikada je niti neću. Ne krivim nikoga što ne vjeruje mojoj povijesti. Da nisam iskusio što jesam, ni sam ne bih vjerovao. Nikada nisam povrijedio niti jednog čovjeka od kad sam se rodio na ovome svijetu. Moj je glas uvijek za mir.

Ne mogu se smiriti dok moje djelo ne bude dovršeno. Ne mislim ništa zlo, niti činim bilo što da naudim svojem bližnjemu. Kada me arhanđelova truba pozove i budem odvagnut na tezulji, svi ćete me tada znati. Ne dodajem više. Bog vas sve blagoslovio.«²³