Uspostava i sudbina istinite i živuće Crkve

»O sudbini ove Crkve i kraljevstva ne znate više od djeteta u majčinom krilu. Ne razumijete je… ova će Crkva ispuniti Sjevernu i Južnu Ameriku – ispunit će svijet.«

Iz života Josepha Smitha

Prorok Joseph Smith je u lipnju 1829. godine završio prijevod Mormonove knjige. »Kako se naš prijevod bližio kraju«, izjavio je prorok, »otišli smo u Palmyru, okrug Wayne u New Yorku, osigurali autorska prava te se s g. Egbertom B. Grandinom dogovorili oko tiskanja pet tisuća primjeraka za cijenu od ukupno tri tisuće dolara.«¹ Egbert B. Grandin je bio mladić, godinu dana mlađi od Josepha Smitha, a posjedovao je tiskaru u Palmyri. Upravo je bio kupio novi tiskarski stroj s tehnologijom koja je znatno ubrzavala postupak tiskanja. Bilo je čudesno što je prorok u ruralnom naselju Palmyri mogao pronaći tiskaru koja je mogla tiskati toliko puno primjeraka podužeg sveska kao što je Mormonova knjiga. Stoga što je Mormonova knjiga bila tako veliki i skupi projekt, Martin Harris je založio svoju farmu kod g. Grandina kao osiguranje isplate troškova tiskanja.

Joseph Smith, Martin Harris i nekolicina drugih osoba okupili su se u tiskari u kasno ljeto 1829. kako bi provjerili naslov nicu Mormonove knjige, tj. prvu stranicu knjige koja je trebala biti tiskana. Kada je prorok izjavio da je zadovoljan s izgledom stranice, tiskanje je nastavljeno što je brže moguće. Bilo je potrebno oko sedam mjeseci da se dovrši to djelo, a primjerci Mormonove knjige bili su dostupni javnosti 26. ožujka 1830.

Kako je djelo prijevoda i objavljivanja Mormonove knjige sada bilo dovršeno, Joseph Smith je nastavio s uspostavom Crkve. U objavi koja se sada nalazi u 20. odsjeku Nauka i saveza, Gospodin je proroku objavio »točan datum tijekom kojeg, prema njegovoj volji i zapovjedi, trebamo nastaviti s uspostavom njegove Crkve još jednom na zemlji«.² Taj je dan određen kao 6. travnja 1830.

»Obznanili smo našoj braći«, rekao je prorok, »kako smo primili zapovijed da uspostavimo Crkvu, i u skladu s time sastali smo se iz istog razloga u kući g. Petera Whitmera st. (bijaše nas šestero), u četvrtak, šestog dana travnja, godine Gospodnje tisuću osam stotina i tridesete.«³ Otprilike 60 ljudi natiskalo se u Whitmerovu kuću u Fayetteu u New Yorku, potpuno ispunivši dvije sobe u kući. Šestorica nazočnih muškaraca priznata su kao utemeljitelji nove Crkve kako bi se ispunio zakon New Yorka – prorok Joseph Smith, Oliver Cowdery, Hyrum Smith, Peter Whitmer ml., Samuel Smith i David Whitmer.⁴

Iako je Crkva na početku bila vrlo mala, Joseph Smith je imao proročki osjećaj o njezinoj velikoj sudbini. Wilford Woodruff se prisjećao da je u travnju 1834. tijekom svećeničkog sastanka u Kirtlandu u Ohiju, prorok nastojao pobuditi shvaćanje braće o budućem stanju Božjeg kraljevstva na zemlji:

»Prorok je pozvao sve koji obnašaju svećeništvo da se okupe u malenoj drvenoj školskoj zgradi koju su tamo imali. Bila je to mala kuća, možda 18 kvadratnih metara. No, sadržavala je cijelo svećeništvo Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana koje je tada bilo u gradu Kirtlandu… Kada smo se okupili prorok je pozvao starješine Izraela koji su bili s njim da iznesu svjedočanstvo o ovom djelu… Kada su dovršili, prorok je rekao: ‘Braćo, veoma sam prosvijetljen i podučen vašim svjedočanstvima večeras, ali želim vam reći pred Gospodinom da o sudbini ove Crkve i kraljevstva ne znate više od djeteta u majčinom krilu. Ne razumijete je.’ Bio sam prilično iznenađen. Rekao je: ‘Večeras ovdje vidite samo nekolicinu svećenika, ali ova će Crkva ispuniti Sjevernu i Južnu Ameriku – ispunit će svijet.’«⁵

Naučavanja Josepha Smitha

Joseph Smith je uspostavio istinitu Crkvu Isusa Krista u razdiobi punine vremena.

Joseph Smith je izvijestio o događajima sastanka održanog 6. travnja 1830. prilikom uspostave Crkve: »Nakon što smo svečanom molitvom našem Nebeskom Ocu otvorili sastanak, nastavili smo, prema prethodnoj zapovijedi, s pozivanjem naše braće kako bismo saznali prihvaćaju li nas za svoje učitelje u onome što je od kraljevstva Božjeg te pristaju li da krenemo dalje i budemo uspostavljeni kao Crkva, prema izrečenoj zapovijedi koju smo primili. Na tih su nekoliko prijedloga jednoglasno pristali.

Zatim sam ja položio svoje ruke na Olivera Cowderyja i zaredio ga kao starješinu ‘Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana’; nakon čega je on zaredio mene u službu starješine spomenute Crkve. Nakon toga smo uzeli kruh, blagoslovili ga, prelomili i podijelili nazočnima; također smo blagoslovili i vino, te ga pili s nazočnima. Onda smo položili svoje ruke na glavu svakog pojedinog člana Crkve koji je bio nazočan, kako bi mogli primiti dar Duha Svetoga i biti potvrđeni kao članovi Crkve Kristove. Duh Sveti se u velikoj mjeri izlio na nas – neki su proricali, dok smo mi slavili Gospodina i uvelike se radovali …

Tada smo nastavili prozivati i rediti drugu braću u različite službe u svećeništvu, kako nam je Duh očitovao. Nakon radosnog vremena provedenog u promatranju i osobnom iskušavanju moći i blagoslova Duha Svetoga, kroz darovanu nam Božju milost, razišli smo se uz zadovoljavajuću spoznaju da je svatko od nas ponaosob sada priznat od Boga kao član ‘Crkve Isusa Krista’, uspostavljene u skladu sa zapovijedima i objavama koje je on dao nama u ovim posljednjim danima, kao i u skladu s redom Crkve kako je zapisano u Novom zavjetu.«⁶

Tijekom prvog općeg sabora Crkve održanog u Fayetteu u New Yorku, 9. lipnja 1830, poslužen je sakrament, nekolicina ljudi potvrđena je za članove Crkve, drugi su zaređeni u službe u svećeništvu i Duh Sveti bio je izliven na svece. Prorok Joseph Smith je zabilježio:Smith je zabilježio: »Prizori poput ovih proračunati su kako bi nadahnuli naša srca s neizrecivom radošću te nas ispunili sa strahopoštovanjem i pobožnošću prema tom Svemogućem Biću, čijom smo milošću pozvani biti oruđa za ljudsku djecu u ostvarivanju uživanja takvih veličanstvenih blagoslova kakvi su sada u ovom trenutku izliveni na nas. Naći se upuštenima u potpuno isti red stvari kakav je bio kada su ga drevni apostoli obdržavali, shvatiti važnost i svečanost takvih postupaka, te promotriti i osjetiti vlastitim naravnim osjetilima ista veličanstvena očitovanja moći svećeništva, darova i blagoslova Duha Svetoga te dobrote i dobrovoljnog očitovanja milosrdnog Boga onima koji obdržavaju vječno evanđelje Isusa Krista, spojilo se sve kako bi u nama stvorilo utiske zanesene zahvalnosti te nas nadahnulo s novom revnošću i energijom u djelu istine.«⁷

Kristova Crkva uspostavljena je u skladu s Božjim redom.

»Krist je bio glava Crkve, glavni zaglavni kamen, duhovna stijena na kojoj je Crkva bila izgrađena i vrata paklena neće je nadvladati [vidi Matej 16:18; Efežanima 2:20]. On je izgradio kraljevstvo, odabrao apostole i zaredio ih u Melkisedekovo svećeništvo, dajući im moć da poslužuju u uredbama evanđelja.«⁸

»‘[Krist] dade jedne kao apostole, druge kao proroke, jedne kao evanđeliste, druge kao pastire i učitelje’ [Efežanima 4:11]. A kako su apostoli, proroci, pastori, učitelji i evanđelisti odabrani? Proroštvom (objavom) i polaganjem ruku – božanskim priopćenjem i božanski određenom uredbom – posredstvom svećeništva, uspostavljenog prema Božjem redu i božanskom odredbom.«⁹

»[Mormonova knjiga] nam priča kako se naš Spasitelj ukazao na ovom [američkom] kontinentu nakon svojeg uskrsnuća, te je tu ukorijenio evanđelje u cijeloj njegovoj punini, bogatstvu, moći i blagoslovu. Priča nam da su imali apostole, proroke, pastire, učitelje i evanđeliste, isti ustroj, isto svećeništvo, uredbe, darove, moći i blagoslove koje su ljudi uživali i na istočnom kontinentu.«¹⁰

»Evanđelist je patrijarh… Gdje je god Kristova Crkva uspostavljena na zemlji tamo treba biti i patrijarh za dobrobit potomaka svetaca, kao što je bilo s Jakovom kada on je svojim sinovima dao patrijarhalni blagoslov.«¹¹

Članci vjere 1:6: »Vjerujemo u onakvo uređenje kakvo je postojalo u prvobitnoj Crkvi, to jest, apostoli, proroci, pastiri, učitelji, evanđelisti, itd.«¹²

Prvo predsjedništvo Crkve, Zbor dvanaestorice apostola i zborovi Sedamdesetorice vode Crkvu.

»Snažno vjerujem u proroke i apostole kojima je sam Isus Krist zaglavni kamen te govorim kao onaj koji ima ovlast među njima, a ne kao književnici.«¹³

»Nad Crkvom predsjedavaju predsjednici ili [Prvo] predsjedništvo, a objave Božjeg uma i volje Crkvi dolaze preko predsjedništva. To je ustroj neba te moć i povlastica [Melkisedekovog] svećeništva.«¹⁴

»Kakva je važnost pridodana pozivu dvanaestorice apostola, a različita je od drugih poziva ili službenika Crkve?… Oni su dvanaestorica apostola koji su pozvani u službu pokretnog Velikog vijeća, i koji predsjedavaju nad crkvama svetaca…Oni trebaju obnašati ključe ovog službeništva, otvarati vrata kraljevstva nebeskog svim narodima i propovijedati evanđelje svakom stvorenju. To je moć, ovlast i temelj njihovog apostolstva.«¹⁵

Orson Pratt, koji je služio u Zboru dvanaestorice apostola, izvijestio je: »Gospodin je… savjetovao da treba biti uspostavljen Zbor dvanaestorice apostola, čije će djelo biti propovijedanje evanđelje narodima, prvo kod Pogana, a potom i kod Židova. Nakon što je hram u Kirtlandu sagrađen sazvani su svećenici i prorok Joseph Smith je, govoreći o dvanaestorici apostola, rekao da su oni primili apostolstvo sa svim moćima koje mu pripadaju, baš poput drevnih apostola.«¹⁶

Wilford Woodruff, četvrti predsjednik Crkve, izvijestio je: »Joseph je pozvao dvanaestoricu apostola. Tko su bili oni? Gospodin mu je rekao: ‘Dvanaestorica su oni koji žele preuzeti ime moje s cjelovitom nakanom srca. A žele li oni s cjelovitom nakanom srca preuzeti ime moje, pozvani su oni da pođu u sav svijet propovijedati Evanđelje moje svakomu stvoru’ [NiS 18:27-28.] … Kada je prorok Joseph Smith uspostavio Zbor dvanaestorice apostola, podučio ih je načelu jedinstva. Pomogao im je shvatiti da trebaju biti jednog srca i jednog uma, te da trebaju u potpunosti preuzeti na sebe Kristovo ime, i ako im Bog zapovijedi da učine nešto, moraju ići i to učiniti.«¹⁷

»Sedamdesetorica trebaju sačinjavati pokretne zborove i putovati po cijeloj zemlji gdje god će ih dvanaestorica apostola pozvati.«¹⁸

»Sedamdesetorica nisu pozvani služiti za stolovima [vidi Djela 6:1-2] … već trebaju propovijedati evanđelje i graditi [crkve], te postavljati druge koji su veliki svećenici, a ne pripadaju tim zborovima, da predsjedavaju nad [crkvama]. Dvanaestorica također imaju…pronositi ključe kraljevstva svim narodima i otključavati im vrata evanđelja, te pozivati Sedamdesetoricu da ih slijede i pomažu im.«¹⁹

Iako sile zla mogu nastojati uništiti Crkvu, »nijedna neposvećena ruka ne može zaustaviti napredovanje djela«.

»Od uspostave Kristove Crkve … 6. travnja 1830. imali smo zadovoljstvo biti svjedoci širenja istine u različite dijelove zemlje, bez obzira na to što su njezini neprijatelji ulagali neprestanu marljivost u zaustavljanju njezinog tijeka i sprječavanju njezinog napretka. Iako su se ljudi koji su zli i spletkari ujedinili kako bi uništili nevine… veličanstveno evanđelje širi se u svojoj punini i svakodnevno stječe obraćenike, a naša je molitva Bogu da će tako nastaviti i da će se povećavati broj onih koji će biti vječno spašeni.«²⁰

»Standard istine je uspostavljen; nijedna neposvećena ruka ne može zaustaviti napredovanje djela; progoni mogu bjesnjeti, rulje se mogu udružiti, vojske se mogu sakupiti, klevetanja se mogu širiti, ali istina će Božja ići naprijed odvažno, plemenito i neovisno, sve dok ne uđe na svaki kontinent, posjeti svaku klimu, prođe svakom zemljom i odjekne u svakom uhu, sve dok se svrhe Božje ne ispune i Veliki Jahve ne kaže: djelo je dovršeno.«²¹

»Nadalje, Spasitelj je izložio još jednu usporedbu koja je aludirala na kraljevstvo koje će biti uspostavljeno prije ili u vrijeme žetve, a glasi ovako: ‘Kraljevstvo je nebesko slično gorušičnu zrnu koje netko uze i posija na svojoj njivi. Ono je svakako najsitnije od sveg sjemena, ali kad uzraste, bude veće od drugog povrća, razvije se u stablo, tako da dolaze ptice nebeske i gnijezde se u njegovim granama’ [Matej 13:31-32]. Sada možemo jasno razotkriti kako je ova slika dana da bi predstavljala Crkvu u obliku u kakvom će proizaći u posljednjim danima. Gle, kraljevstvo nebesko uspoređeno je s njom. Dakle, što je poput nje?

Uzmimo Mormonovu knjigu, koju je netko uzeo i sakrio na svojoj njivi, osiguravši je svojom vjerom kako bi bila uzdignuta u posljednjim danima, ili u određeno vrijeme. Sagledajmo je kako se probija iz zemlje, a smatra je se najsitnijom od sveg sjemena, no pogledajte kako se razgranjuje, pa čak i nadvisuje s visokim granama i božanskom veličanstvenošću, sve dok poput gorušičnog zrna ne postane veća od svih ostalih. To je istina jer je ona niknula i izašla iz zemlje, a pravednost počinje sagledavati s nebesa [vidi Psalmi 85:11; Mojsije 7:62] i Bog šalje dolje svoje moći, darove i anđele koji se gnijezde na njezinim granama.

Kraljevstvo nebesko je poput gorušičinog zrna. Gle, dakle, nije li to Crkva svetaca posljednjih dana, nije li to kraljevstvo nebesko koje uzdiže svoju glavu u posljednjim danima u veličanstvenosti svojeg Boga poput neprobojne, nepomične stijene posred velike dubine, izloženo Sotoninim olujama i nepogodama, a koje je do sada ostalo postojano te se i dalje hrabro suprotstavlja gomilajućim neprijateljskim valovima koje pokreću burni vjetrovi djela koja slabe, koji su se [razbijali] i još se uvijek razbijaju nevjerojatnom snagom o pobjedonosnu stijenu Crkve, a koje naprijed tjera udvostručen bijes neprijatelja pravednosti.«²²

Kao dio molitve prilikom posvećivanja hrama u Kirtlandu, kasnije zabilježene u Nauku i savezima 109:72–76, prorok Joseph Smith je rekao: »Spomeni se cijele crkve svoje, o Gospode, svih obitelji njihovih i svih najbližih znanaca njihovih, svih bolesnika njihovih i ucviljenih sa svim siromašnima i krotkima na zemlji, da kraljevstvo koje ti uspostavi nerukotvorno postane gora velika te ispuni cijelu zemlju. Da crkva tvoja iziđe iz tamne pustinje i zasine lijepa kao mjesec, jasna kao sunce i strahovita kao vojska sa zastavama. I da se uresi poput zaručnice za onaj dan kad ti imaš razotkriti nebesa i učiniti da se planine rastope od nazočnosti tvoje, i doline da se podignu, i što je hrapavo da se izravna, da slava tvoja zemlju ispuni. Da kad trublja mrtvima zatrubi, poneseni budemo gore na oblaku tebi u susret, da budemo uvijek s Gospodinom. Da haljine naše budu čiste te zaodjeveni budemo odjećom pravednosti, s palmama svojim u rukama, i krunom slave na glavi svojoj, te požanjemo radost vječnu za sva trpljenja svoja.«²³

Svatko od nas ima odgovornost jačati Crkvu i učiniti svoj dio u izgradnji Božjeg kraljevstva.

»Božje djelo jedno je zajedničko djelo u kojem svi sveci imaju podjednaki ulog. Svi smo mi članovi zajedničkog tijela i imamo udio u istom duhu, te smo kršteni u jedno krštenje i podjednako posjedujemo istu veličanstvenu nadu. Napredak u Božjem djelu i izgradnja Siona podjednako su posao svakog čovjeka. Jedina je razlika u tome što je jedna osoba pozvana ispuniti jednu dužnost, a druga drugu, ‘ali ako jedan član pati, s njime pate svi članovi, i ako se jedan član raduje, s njim se raduju svi članovi, jer ne može oko reći uhu: ‘Ne trebaš mi’, niti može glava reći nozi: ‘Ne trebaš mi’.’ Osjećaji interesnih grupa, zasebni interesi i isključivi projekti trebaju nestati iz vida onih koji sudjeluju u zajedničkom djelu, u interesu cjeline [vidi 1. Korinćanima 12:21, 26].«²⁴

»Braćo i sestre, budite vjerni i marljivi, iskreno se borite za vjeru koja je jedanput zauvijek predana svetima [vidi Judina 1:3]. Neka svaki muškarac, žena i dijete shvate važnost djela te djeluju kao da uspjeh ovisi jedino o njihovom zasebnom naporu. Neka svi osjete udio u tome te razmotre da žive u danu o kojem su tisućama godina ranije razmišljali kraljevi, proroci i pravednici, i koji je pokretao njihovu nutrinu, te je njegovo iščekivanje nadahnjivalo najslađe note, najuzvišenije pjesme, i uzrokovalo da oni uzlete u takvom ushićenom načinu govora kakav je zabilježen u Pismima, i uskoro ćemo mi trebati izjaviti jezikom nadahnuća–

‘Gospod opet donije Sion,

Gospod otkupi narod svoj, Izraela’ [NiS 84:99].«²⁵

Kao što se Wilford Woodruff prisjećao, Joseph Smith je sljedeću izjavu dao 1839. članovima Zbora dvanaestorice koji su odlazili na misiju u Veliku Britaniju: »Bez obzira na to što se sručilo na vas, uprite svom svojom snagom i izdržite, te uvijek podržavajte i branite interese Crkve i Božjeg kraljevstva.«²⁶

Prijedlozi za proučavanje i podučavanje

Razmotrite ove ideje dok proučavate poglavlje ili dok se pripremate podučavati. Za dodatnu pomoć pogledajte stranice vii-xii.

Zamislite kako je bilo prisustvovati svećeničkom sastanku opisanom na stranici 137. Što mislite kako biste se vi osjećali da ste čuli Josepha Smitha kako proriče da će Crkva jednoga dana ispuniti svijet? Gledajući unatrag na to proročanstvo, koje su vaše misli ili osjećaji?
Pregledajte stranice 138-139 i obratite pozornost na ono što je učinjeno prilikom uspostave Crkve i prvog općeg sabora. Joseph Smith je rekao: »Prizori poput ovih proračunati su kako bi nadahnuli naša srca neizrecivom radošću te nas ispunili sa strahopoštovanjem i pobožnošću prema [Bogu]« (stranica 138). Kada ste vi imali osjećaje kakve je Joseph Smith opisao?
Pregledajte naučavanja Josepha Smitha o Crkvi u doba Isusa i Mormonove knjige (stranice 138-139). Kako Crkva slijedi isti obrazac danas?
Što mislite zašto trebamo vođe koji predsjedavaju nad svjetskom Crkvom? (Za neke primjere vidi stranice 139-141.) Kako ste vi blagoslovljeni kroz služenje Prvog predsjedništva Crkve, Zbora dvanaestorice apostola, zborova Sedamdesetorice i predsjedavajućeg biskupstva?
Kakve su vaše misli i osjećaji dok čitate proroštva Josepha Smitha o sudbini Crkve? (Vidi stranice 141-143.) Na koje načine možemo sudjelovati u ovom djelu? (Za neke primjere vidi stranicu 143.)
Joseph Smith je naučavao: »Neka svaki muškarac, žena i dijete shvate važnost djela i djeluju kao da uspjeh ovisi jedino o njihovom zasebnom naporu« (stranica 143). Razmislite o konkretnim načinima na koje možete primijeniti ovaj savjet u svojem životu.
Kada bi vas netko pitao zašto ste član Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana, što biste rekli?

Povezani stihovi iz Svetih pisama: Daniel 2:31-45; Mosija 18:17-29; NiS 20:1-4; 65:1-6; 115:4-5.