Istine iz Spasiteljevih usporedbi u Mateju 13

»Približiše mu se učenici i upitaše [Spasitelja]: ‘Zašto im govoriš u usporedbama?’ [Ovdje bih napomenuo da se zamjenica ‘im’, korištena u ovom ispitivanju… odnosi na mnoštvo.] On im odgovori [znači, učenicima]: ‘Vama je dano da upoznate tajne kraljevstva nebeskog, a njima [tj., nevjernicima] nije dano. Jer tko ima, dat će mu se još, te će obilovati; a tko nema, oduzet će mu se i ono što ima’ [Matej 13:10-12].

Iz ovih stihova razumijemo da oni koji su prethodno tražili Mesiju koji ima doći u skladu sa svjedočanstvom proroka, te su i tada u to vrijeme tražili Mesiju, ali nisu imali dovoljno svjetla zbog njihove nevjere da ga prepoznaju kao njihovog Spasitelja, a on je bio istiniti Mesija, morali su prema tome biti razočarani i izgubiti cijelo znanje, tj. bila im je oduzeta sva svjetlost, razumijevanje i vjera koje su imali vezano za tu temu. Stoga od onoga koji neće primiti veće svjetlo mora biti oduzeto sve svjetlo koje ima, pa ako svjetlo koje je u tebi postane tamom, gle, kolika li će biti tama! Spasitelj nastavlja: ‘Njima govorim u usporedbama zato što gledajući ne vide i slušajući ne čuju i ne razumiju. Na njima se ispunjava proročanstvo Izaije proroka: Ušima ćete slušati, a nećete razumjeti; očima ćete gledati, a nećete vidjeti’ [Matej 13:13-14].

Sada otkrivamo da je pravi razlog, kojeg je ovaj prorok [Izaija] naveo, zašto oni nisu htjeli prihvatiti Mesiju bio taj što nisu razumjeli, ili nisu željeli razumjeti, i gledajući nisu vidjeli: ‘Jer je odrvenjelo srce ovog naroda; uši mu otvrdnule, oči se zatvorile – da očima jednom ne vidi, da ušima ne čuje i srcem ne razumije, pa da se ne obrati i da ga ne ozdravim’ [Matej 13:15]. No, što on kaže svojim učenicima? ‘A blago vašim očima jer vide i ušima jer čuju! Zaista, kažem vam, mnogi su proroci i pravednici željeli vidjeti što vi vidite, ali ne vidješe; čuti što vi čujete, ali ne čuše’ [Matej 13:16-17].

»Ponovno ovdje opažamo – jer otkrivamo da je upravo ovo načelo po kojem su učenici smatrani blagoslovljenima bilo to što im je bilo dopušteno da vide svojim očima i čuju svojim ušima – a mnoštvo koje nije prihvatilo njegove besjede nalazilo se pod osudom zato što nije bilo voljno vidjeti svojim očima i čuti svojim ušima, ne zato što nisu mogli i nisu imali povlasticu vidjeti i čuti, već zato što su njihova srca bila puna zlobe i odvratnosti: ‘Kako očevi vaši tako i vi’ [Djela 7:51]. Uvidjevši da će oni tako otvrdnuti svoje srce, prorok je jasno izjavio; i u tome je osuda svijeta: to je svjetlo došlo na svijet, a ljudi radije odabiru tamu nego svjetlo, jer su njihova djela zla. Spasitelj je to tako jasno naučavao da ni prolaznik ne može pogriješiti.

Kada Božji sluge izlože istinu ljudi imaju naviku reći: Sve je tajna. Oni su govorili u usporedbama i stoga ih ne možemo razumjeti. Istina je da imaju oči kako bi gledali ali ne vide, no nitko nije tako slijep kao oni koji ne žele vidjeti; a, iako je Spasitelj govorio takvim osobama, ipak je i svojim učenicima razjasnio, da imamo razloga biti uistinu ponizni pred Bogom naših očeva što nam je u zapisima ostavio te stvari, tako jasne da bez obzira na napore i utjecaj Baalovih svećenika oni nemaju moć oslijepiti naše oči i pomutiti naše razumijevanje, ako ćemo samo na trenutak otvoriti svoje oči i iskreno čitati.«⁷

»U vrijeme kada je Spasitelj izgovarao ove predivne besjede i usporedbe sadržane u [Mateju 13], sjedio je u lađi budući da se mnoštvo naguralo do njega kako bi čulo njegove riječi, a on ih je počeo podučavati, govoreći:

‘Izađe sijač da sije. Dok je sijao, neko zrno pade kraj puta i dođoše ptice te ga pozobaše. Neko pade na kamenito tlo, na plitku zemlju. Brzo izniknu jer ne imaše duboke zemlje. Ali kad izađe sunce, uvenu od žege, i jer ne imaše korijena, posahnu. Neko, opet, pade u trnje, i trnje uzraste te ga uguši. Neko, napokon, pade na dobru zemlju i donese rod: jedno stostruk, drugo šezdeseterostruk, treće tridesetreostruk. Tko ima uši neka čuje’ [Matej 13:4-9]…

No saslušajte objašnjenje usporedbe o sijaču: ‘Svakomu tko čuje riječ o Kraljevstvu a ne razumije, dolazi Zli te mu otima što mu je u srcu posijano.’ Sada primijetite izraz – što mu je u srcu posijano. ‘To je onaj koji je posijan kraj puta’ [Matej 13:19]. Ljudi koji u sebi nemaju načelo pravednosti i čije je srce puno opačine, te nemaju želju za načelima istine, ne razumiju riječ istine kada je čuju. Đavao oduzima riječ istine iz njihovog srca jer u njima nema želje za pravednošću.

‘A posijan na kamenito tlo jest onaj koji riječ čuje i veselo je prima, ali, kako nema u sebi korijena, nestalan je: kada dođe nevolja ili progonstvo zbog riječi, odmah podlegne. Posijan u trnje jest onaj koji sluša riječ, ali svjetska tjeskobna briga i varavo bogatstvo zaguše riječ, te ostane bez roda. Posijan na dobru zemlju jest onaj koji čuje i razumije riječ, te rodi i donese rod: jedan stostruk, drugi šezdeseterostruk, treči trideseterostruk’ [Matej 13:20-23].

Tako je sam Spasitelj objasnio svojim učenicima usporedbu koju je izložio te nije ostavio nikakvu tajnu ili tamu u umovima onih koji su čvrsto vjerovali njegovim riječima.

Dakle, izvlačimo zaključak da je upravo nedostatak vjere razlog što mnoštvo, ili svijet kako ih je Spasitelj imenovao, nije dobilo objašnjenje njegovih usporedbi. Vama je, on kaže (govoreči svojim učenicima), dano da upoznate tajne kraljevstva nebeskog [vidi Matej 13:11]. A zašto? Zbog vjere i pouzdanja kojeg su imali u njega. Ova je usporedba izrečena kako bi prikazala učinke koji su proizvedeni propovijedanjem riječi, a mi vjerujemo kako ona aludira izravno na početak, ili uspostavljanje, kraljevstva u tom vremenu; stoga ćemo nastaviti pratiti njegove riječi vezane za to kraljevstvo od tog vremena nadalje, čak do nakraj svijeta.«⁸

»‘Iznese im drugu usporedbu [usporedbu koja se odnosi na uspostavljanje kraljevstva, isto u tom dobu svijeta]: S kraljevstvom je nebeskim kao s čovjekom koji posija dobro sjeme na svojoj njivi. Dok su ljudi spavali, dođe njegov neprijatelj, posija ljulj po pšenici i ode. Kada usjev naraste i donese rod, pokaza se i ljulj. I pristupiše sluge k domaćinu te mu rekoše: Gospodaru zar nisi dobro sjeme posijao na svojoj njivi? Odakle ljulj? A on im odgovori: To je učinio neprijatelj. Sluge ga zapitaše: Hoćeš li da odemo i da ga počupamo? Ne – odgovori im – Da ne biste, čupajući ljulj, počupali s njim i pšenicu. Ostavite oboje neka raste do žetve! U vrijeme žetve reći ću žeteocima: Pokupite najprije ljulj te ga svežite u snopove da se spali, a pšenicu saspite u moju žitnicu’ [Matej 13:24-30].

Po ovoj usporedbi ne učimo samo o uspostavljanju kraljevstva u danima Spasitelja, koje je predstavljeno dobrim sjemenom koje je donijelo roda, već također i o iskvarenosti u Crkvi, iskvarenosti koju predstavlja ljulj kojeg je posijao neprijatelj, a kojeg su učenici rado htjeli počupati, ili očistiti Crkvu od nje, da su njihovi pogledi bili mili Spasitelju. No, znajući sve stvari, on je rekao: ‘Ne.’ Kao da je rekao: ‘Vaši pogledi nisu ispravni. Crkva je u svojim začecima i poduzmete li taj ishitreni korak uništit ćete pšenicu, ili Crkvu, s ljuljem. Stoga, bolje je pustiti ih da zajedno rastu do žetve, ili kraja svijeta, što znači uništenje opakih, a to još nije ispunjeno’…

‘Pristupiše [mu] učenici i rekoše mu: Protumači nam usporedbu o ljulju na njivi! On im odgovori: Sijač dobrog sjemena jest Sin Čovječji. Njiva je svijet. Dobro sjeme sinovi su Kraljevstva. Ljulj su djeca Zloga’ [Matej 13:36-38].

Sada neka naši čitatelji označe izraz – ‘Njiva je svijet… Ljulj su djeca Zloga. Neprijatelj koji ga posija jest đavao. Žetva je svršetak svijeta [neka pažljivo označe ovaj izraz –svršetak svijeta], a žeteoci su anđeli’ [Matej 13:38-39].

Ljudi sada nemaju nikakav temelj po kojem bi rekli da je ovo figurativno, ili da ne znači što piše jer Krist sada objašnjava što je ranije govorio u usporedbama, a u skladu s njegovim jezikom svršetak svijeta je uništenje opakih. Žetva i svršetak svijeta odnose se izravno na ljudsku obitelj u posljednjim danima umjesto na zemlju, kao što su mnogi zamislili, i na ono što će prethoditi dolasku Sina Čovječjega i sveopćoj obnovi o kojoj su govorili svi sveti proroci od početka svijeta, a i anđeli imaju nešto za činiti u ovom velikom djelu jer su oni žeteoci.

‘Kao što se ljulj sakuplja i baca u oganj, tako će biti i na svršetku svijeta’ [Matej 13:40], tj. kako Božje sluge idu dalje upozoravajući narode, i svećenike i ljude, i kako ovi otvrdnjuju svoja srca te odbacuju svjetlo istine, ti svećenici bit će predani udaranju Sotone, pa povezani zakonom i zapečaćeni svjedočenjem… ostavljeni su u tami te predani danu ognja. Tako svezani svojim vjerovanjima, jer su njihovi svećenici očvrsnuli njihove uze, [oni] su spremni za ispunjenje Spasiteljevih riječi – ‘Sin će Čovječji izaslati svoje anđele da pokupe iz njegova kraljevstva sve zavodnike i zlikovce te da ih bace u ognjenu peć, gdje će biti plač i škrgut zuba’ [Matej 13:41-42].

Shvaćamo da se djelo sakupljanja žita u žitnice, ili silose, treba odviti dok se ljulj veže u snopove i priprema za dan ognja, kako bi nakon dana ognja ‘pravednici zasja[li] poput sunca u kraljevstvu Oca svojega. Tko ima uši neka čuje’ [Matej 13:43].«⁹

»Nadalje, Spasitelj je izložio još jednu usporedbu koja je aludirala na kraljevstvo koje će biti uspostavljeno prethodno ili u vrijeme žetve, a glasi ovako: ‘Kraljevstvo je nebesko slično gorušičnu zrnu koje netko uze i posija na svojoj njivi. Ono je svakako najsitnije od svega sjemena, ali kad uzraste, bude veće od drugoga povrća, razvije se u stablo, tako da dolaze ptice nebeske i gnijezde se u njegovim granama’ [Matej 13:31-32]. Sada možemo jasno razotkriti kako je ova slika dana da bi predstavljala Crkvu u obliku u kakvom će proizaći u posljednjim danima. Gle, Kraljevstvo nebesko uspoređeno je s njom. Dakle, što je poput nje?

Uzmimo Mormonovu knjigu, koju je netko uzeo i sakrio na svojoj njivi, osiguravši je svojom vjerom kako bi bila uzdignuta u posljednjim danima, ili u određeno vrijeme. Sagledajmo je kako se probija iz zemlje, a smatra je se najsitnijom od sveg sjemena, no pogledajte kako se razgranjuje, pa čak i nadvisuje s visokim granama i božanskom veličanstvenošću, dok poput gorušičnog zrna ne postane veća od svih ostalih. To je istina jer je ona niknula i izašla iz zemlje, a pravednost počinje sagledavati s nebesa [vidi Psalmi 85:11; Mojsije 7:62] i Bog šalje dolje svoje moći, darove i anđele da se gnijezde na njezinim granama.

Kraljevstvo je nebesko poput gorušičnog zrna. Gle, dakle, nije li to Crkva svetaca posljednjih dana, nije li to Kraljevstvo nebesko koje uzdiže svoju glavu u posljednjim danima u veličanstvenosti svojeg Boga poput neprobojne, nepomične stijene posred velike dubine, izloženo Sotoninim olujama i nepogodama, a koje je do sada ostalo postojano te se i dalje hrabro suprotstavlja gomilajućim neprijateljskim valovima koje pokreću burni vjetrovi djela koja slabe, koji su se [razbijali] i još uvijek se razbijaju nevjerojatnom snagom o pobjedonosnu stijenu Crkve, i koje naprijed tjera udvostručen bijes neprijatelja pravednosti? …

Oblaci tame dugo su tukli poput ogromnih valova po nepomičnoj stijeni Crkve svetaca posljednjih dana, a bez obzira na sve to, gorušično zrno još uvijek uzvisuje svoje visoke grane, sve više i više, te se širi sve dalje i dalje, a kotači kočije kraljevstva i dalje se okreću tjerani moćnom Jahvinom rukom, i nastavit će okretati unatoč svakom suprotstavljanju, dok se sve njegove riječi ne ispune.«¹⁰

»‘Onda im iznese usporedbu: Kraljevstvo je nebesko slično kvascu koji uzme žena te ga pomiješa sa tri mjere brašna dok sve ne ukvasa’ [Matej 13:33]. Može se shvatiti da se Crkva svetaca posljednjih dana uzdigla iz malo kvasca koji je stavljen u trojicu svjedoka. Gle, koliko je to poput ove usporedbe! Kvasac brzo ukvasava manju nakupinu, a ubrzo će i cijeli svijet…

‘Nadalje: kraljevstvo je nebesko slično velikoj mreži koja se baci u more i zahvati svakovrsne ribe. Kada se napuni, ribari je izvuku na obalu te sjednu i pokupe dobre ribe u posude, a rđave izbace’ [Matej 13:47-48]. Za učinak ovog obrasca sagledajte Josipovo sjeme kako širi mrežu evanđelja po površju zemaljskom, sakupljujući svakovrsne, da bi dobri mogli biti spašeni u posudama koje su pripremljene u tu svrhu, a anđeli će se pobrinuti za rđave. ‘Tako će biti i na svršetku svijeta. Izaći će anđeli, odijelit će zle od pravednika te će ih baciti u ognjenu peć, gdje će biti plač i škrgut zuba. Jeste li ovo sve razumjeli? Da, odgovore mu’ [Matej 13:49-51]. I mi kažemo: ‘Da, Gospodine’, kao što i oni mogu reći, ‘Da, Gospodine’, jer su te stvari toliko jasne i veličanstvene da svaki svetac u posljednjim danima mora na njih odgovoriti sa srčanim: Amen.

‘A zatim im on reče: Zato je svaki književnik koji je postao učenikom kraljevstva nebeskog nalik na domaćina koji iz svoje riznice vadi novo i staro’ [Matej 13:52].

Za učinak ovog primjera pogledajte Mormonovu knjigu kako izlazi iz riznice srca. A tako i saveze dane svecima posljednjih dana [Nauk i saveze], i također prijevod Biblije – time vadeći iz srca novo i staro, i time odgovarajući na tri mjere obroka podložene pročišćavajućem dodiru objava Isusa Krista i posluživanja anđela, koji su već počeli to djelo u posljednjim danima, koje će odgovarati kvascu koji je ukvasio cjelinu. Amen.«¹¹