Rebecca Swain Williams: Postojana i nepokolebljiva

Rođena 1798. u Pennsylvaniji u SAD-u, Rebecca Swain bila je ja najmlađe od desetero djece.² Kada je imala 9 godina njezina se obitelj preselila u Niagaru, blizu granice Sjedinjenih Država i Kanade. Živjeli su dovoljno blizu Fort Niagare da su mogli čuti zvukove pucnjeva kada je utvrda napadnuta tijekom rata 1812. Čak i kao djevojčica, Rebecca je iskazivala svoju neustrašivost. Jednom, dok je sama putovala kroz šumu, na putu se suočila s medvjedom licem u lice. Noseći suncobran u ruci, otvorila ga je i zatvorila pred medvjedom nekoliko puta i on je pobjegao.³

Kada je Rebecca imala 17 godina prešla je jezero Ontario kako bi posjetila svoju sestru u Detroitu. Na putu je srela visokog, tamnookog brodskog kormilara, Fredericka Grangera Williamsa. Njihovi česti posjeti ubrzo su promijenili privrženost u ljubav i njih dvoje vjenčali su se potkraj 1815. Williamsovi su se preselili u okolicu velikog Western rezervata u Ohiu, prije nego su se naposljetku smjestili u Kirtlandu oko 1828. Njezin suprug odlučio se baviti medicinom i postao je dobro poznat po svojim sposobnostima, a Rebecca je naučila pomagati mu u poslu. Zajedno su imali su četvero djece.

U jesen 1830. u Kritland su pristigli prvi mormonski misionari. Rebecca ih je slušala sa zanimanjem i prisustvovala je svim sastancima misionara; čak je dovodila i svoju djecu. Frederick je prisustvovao koliko mu je njegova liječnička praksa to dopuštala. Njih dvoje su proučavali, raspravljali i učili zajedno, no Frederic je bio manje siguran u svoju predanost. U međuvremenu se Rebecca uvjerila u istinitost evanđelja.

Obiteljski životopisac kasnije je opisao Rebeccu kao Evu u Edenskom vrtu: bila je »prva koja je vidjela nužnost« ulaska u punopravno članstvo u evanđeoskom savezu.⁴ Krštena je u listopadu 1830.

Fredrick se i dalje premišljao. Ponekada je htio napustiti Crkvu, no naposljetku ne bi mogao jer je osjećao kako ga natrag vuče to novo Sveto pismo: Mormonova knjiga. Kako je Duh djelovao na njega prepoznao je istinitost evanđelja i slijedio je Rebeccain primjer krštenjem.

Budući da je Crkva ubrzo postala središte Frederickovog i Rebeccinog života, utjecaj na njihovu obitelj bio je izravan. Frederick je zaređen kao starješina odmah nakon krštenja i potvrde. Sljedećeg je dana s ushićenjem prihvatio i zaduženje da u roku od nekoliko tjedana otiđe služiti misiju s Oliverom Cowderyjem. Očekivali su da će misija trajati tri tjedna, no zapravo je postala desetomjesečno putovanje u Missouri. Njegova duga odsutnost od kuće postalo je prvo od mnogih takvih razdoblja za Rebeccu. Zbog Frederickovih misionarskih nastojanja i njegovog poziva u Prvo predsjedništvo često je bio odsutan. Rebecca je, poput mnogih mormonskih žena iz rane povijesti, provodila duge mjesece brinući se za njihovu kuću i odgajajući njihovu djecu bez pomoći njezinog muža.

Unatoč radu, Rebecca je nastavila biti vjerna i voljno je služila. Prorok Joseph Smith i njegova obitelj stanovali su jedno vrijeme u kući Williamsovih kada su doselili u Kirtland. Rebecca je dokazala odanost proroku i njegovoj obitelji dok se brinula za njih tijekom doba kušnji. Jednom je rulja došla i okružila kuću tražeći Josepha. Rebecca je zamaskirala Josepha odjenuvši mu svoj ženski šešir i ogrtač. Joseph je uspio napustiti kuću i proći kroz rulju na sigurno.

U ožujku 1832, Rebecca je ponovno pružila neprocjenjivu pomoć proroku kada je rulja upala u kuću na farmi Johna Johnsona u Hiramu u Ohiu i brutalno napala Josepha Smitha i Sidneyja Rigdona. Nakon što su bezumno pretukli Sidneyja i pokušali uliti otrov niz Josephovo grlo, rulja je premazala proroka katranom i posula ga perjem. Kada je Emma Smith vidjela svog supruga pomislila je da je katran krv i onesvijestila se.⁵ Rebecca i Frederick proveli su noć guleći katran s Josephovog raskrvarenog i razderanog tijela, i brinuli su se za Smithovu djecu. Njihova je pomoć bila korisna jer je Joseph pronašao snage propovijedati idućeg jutra.

Jedna od Rebeccinih trajnih nada bila je da njezina obitelj, posebice njezin otac, prihvati obnovljeno evanđelje i primi radosne blagoslove vjere. Poput Lehija, okusila je Božju ljubav i htjela ju je podijeliti s onima koji su joj bili najbliži (vidi 1. Nefi 8:12). S tim na umu, Rebecca je revnosno pisala svojoj obitelji o svom obraćenju, svjedočanstvu i velikoj radosti koju je osjećala kao članica Crkve.

Međutim, Rebeccino obraćenje razljutilo je njezinog oca. U svom je sažetom odgovoru zahtijevao da ona napusti Crkvu. No Rebecca se nije pokolebala. Kao što obiteljski povjesničar opisuje, Rebecca je odgovorila da je »ona odlučnija nego ikada u svoje uvjerenje o istini mormonskog nauka« te je uključila vlastito snažno svjedočanstvo.⁶ Na njezinu žalost ovo pismo nije dalo rezultate kojima se nadala. Njezin joj je otac zaprijetio da će je se odreći i zavjetovao se prekinuti svaku komunikaciju s njom ako ne napusti Crkvu.

Ipak, Rebecca nije popustila i nastavila se truditi pronositi evanđelje. Godine 1834. napisala je još jedno pismo – jedino koje je opstalo – svom ocu, otkrivajući dubinu svoje vjere i bol koju je osjećala što je on odbijao prihvatiti bilo što vezano za mormone.

Njezin je otac čitao novinska izvješća koja su napadala Crkvu, posebice ona vezana za Mormonovu knjigu i svjedočanstvo trojice svjedoka, te je pomoću toga pokušao odgovoriti Rebeccu.

»Boli me što čujem da je tvoj um toliko uznemiren zbog Mormonove knjige«, napisala je. Citirajući stih iz Mormonove knjige i novih objava Josepha Smitha, Rebecca je iznijela svoje svjedočanstvo o Mormonovoj knjizi. Također je objasnila kako je knjiga prorokovala o odabiru trojice svjedoka za nju. Kao dokaz navela je drevnog proroka Etera koji je rekao da će »ustima trojice svjedoka« istina o knjizi »iskazati« (Eter 5:4).⁷

Rebecca je zatim opisala kako je osobno vidjela trojicu svjedoka – Davida Whitmera, Martina Harrisa i Olivera Cowderyja – i čula ih kako svjedoče da su vidjeli anđela i zlatne ploče. Nakon što je obranila njihovo svjedočanstvo i osobnost, bodrila je svog oca da dalje prouči djelo. Jer, napisala je svom ocu, da »ti i majka poznajete okolnosti vezane za ovo djelo kao što ih mi poznajemo, uvjerena sam da biste vjerovali u nj«.⁸

Odjekujući Moronijevo obećanje s kraja Mormonove knjige, Rebeca je molila da njezina obitelj upita Boga da »on prosvijetli [njihove] umove o istini«. A zatim je planirala poslati par misionara »sposobnih da podučavaju evanđelje kakvo je u Isusu« da im dalje pomogne.⁹ Naposljetku, njezin otac nije htio imati ništa s time.

Iako su njezina pisma njezinom bratu Johnu – s kojim je Rebecca bila posebice bliska – vraćena neotvorena, na poleđini jednog od vraćenih pisama John je napisao: »Otac mi brani čitati tvoje pismo i pisati ti. Zbogom i neka te Bog blagoslovi uvijek. Tvoj brat, John.«¹⁰

Međutim, Rebeccini misionarski napori bili su uspješni s najstarijom sestrom, Sarahom Swain Clark. Sarah se pridružila Crkvi u Michiganu 1832. I Sarahine kćeri su se pridružile Crkvi te su bila vjerne tijekom cijelog života.

Bez obzira na jad i bol koju je Rebecca osjećala zbog očevih odabira, i dalje ga je voljela. Napisala je: »Moje srce jaduje zbog mog roda po tijelu… Molim se Gospodinu da te utješi u tvojim posljednjim danima svojim Svetim Duhom i neka to budu tvoji najbolji dani… Nadam se da će tvoj um biti obuhvaćen ovim djelom. Budi uvjeren da smo postojani u djelu sa spoznajom da je Gospodin za kormilom.«¹¹

Rebecca se morala boriti ne samo s očevom nevjerom, već i s problemima suprugove predanosti vjeri. Tijekom 1837. i 1838. njezin suprug, Frederick – tada član Prvog predsjedništva – neprestano je bio u nesuglasicama s drugim vođama Crkve. Čak je i napustio Crkvu na određeno vrijeme te je bio izopćen. Međutim, nedugo poslije, Frederick se ponizio, ponovno pridružio Crkvi i preminuo u punopravnom članstvu. Nemamo zapis o Rebeccinim osjećajima u to vrijeme, no ona nije požalila svoju odanost svecima i ostala je odana.

Kada su glasine o Frederickovom otpadništvu došle do Rebeccinog oca u New Yorku, Isaac se ponadao da će se i Rebecca odreći vjere. Međutim, Rebecca mu je poslala pismo pokazujući svoju stalnu vjernost. Nakon što je pročitao njezin odgovor, Isaac je lagano potresao svojom glavom i rekao: »Niti jedna riječ o pokajanju.«¹²

Rebecca je ostala pouzdana u svojoj obrani Josepha Smitha i obnovljene Crkve. A unatoč žrtvama prouzročenim odabirom Crkve umjesto svog oca, Rebecca ga je i dalje poštivala. Cijenila je što ju je njezin otac naučio i izrazila je svoju ljubav i zahvalnost za njega. Svoje pismo iz 1834. završila je napominjući: »Uvijek ću se sjećati poduka… koje sam primila od svog ljubljenog oca.«¹³

Rebeccin otac je preminuo 1839. Samo tri godine kasnije izgubila je svog supruga. Unatoč tim bolnim poteškoćama, Rebecca je bila ustrajna u vjeri i hrabrosti. Kada su sveci putovali na zapad do Utaha, putovala je s obitelji svog sina Ezre i predvodila je vlastiti tim. Kasnije je vodila farmu na Mill Creeku. Kada je tabernakul u Salt Lakeu dovršen i sveci su zamoljeni da daruju što mogu, dala je komplet srebrnih žlica kako bi bile iskorištene za izradu poslužavnika za sakramentalni stol. Naposljetku, 1860, iako je bila vrlo slaba, kada je predsjednik Brigham Young pozvao njezinu obitelj da se nasele u dolini Cache u Utahu, još se jednom svojevoljno preselila – ponovno predvodeći svoj tim.

Rebecca je preminula u Smithfieldu u Utahu 25. rujna 1861. Ostala je odana svojim uvjerenjima, spoznaji istine i onome što je doživjela. Ostala je »postojana i nepokolebljiva« do kraja (Mosija 5:15).