2011.
Pokaj se, obrati Gospodinu i budi iscijeljen
travanj 2011.


Govorimo o Kristu

Pokaj se, obrati Gospodinu i budi iscijeljen

»Evo, tko se god obrati od grijeha svojih, tomu je oprošteno, i ja, Gospod, više ih se ne spominjem« (NiS 58:42).

Nedavno je dobra i odana žena koju poznajem ozbiljno ozlijeđena u automobilskoj nesreći. Slomila je rebra i kralježak. Dio njezinog oporavka zahtijevao je nošenje gipsane longete na leđima i vratu kako ih ne bi mogla pomicati. Longeta je izgledala vrlo neudobno. No bila je nužna. Omogućavala je položaj u kojem su njezina leđa i vrat mogli biti iscijeljeni.

Pokajanje je poput te longete. Kada griješimo ozljeđujemo svoju dušu, a kako bismo je ponovno iscijelili potrebno je božansko liječenje. Pokajanje omogućava stanje koje dopušta Spasitelju da nas iscijeli kroz moć pomirenja (vidi 3. Nefi 9:13). Ako neki dio pokajanja nije ugodan – poput longete na slomljenim leđima – trebamo se svejedno pokajati.

Predsjednik Dieter F. Uchtdorf, drugi savjetnik u Prvom predsjedništvu, naučavao je: »Pravo nas pokajanje podsjeća da činimo ispravno. Da bismo se istinski pokajali, moramo prepoznati svoje grijehe i osjetiti žaljenje, to jest božansku žalost, i priznati te grijehe Bogu. Ako su naši grijesi ozbiljni, moramo ih također priznati našem ovlaštenom svećeničkom vođi. Moramo od Boga tražiti oprost i učiniti sve što možemo kako bismo ispravili svaku štetu koju su naša djela možda uzrokovala. Pokajanje znači promjenu uma i srca – prestajemo činiti ono što je krivo i počinjemo činiti ono što je ispravno. To donosi novi stav prema Bogu, samome sebi i životu općenito.«1

Kada uspješno dovršimo postupak pokajanja, rezultat je iscjeljenje, olakšanje i sreća. Dorothy J. R. White zapisala je:

Razmotri suze koje padaju izvana,

no očiste nutrinu.2

Gospodin postojano moli, s ljubavlju i uvjeravanjem da se pokajemo jer nas želi iscijeliti. Patio je u svom tijelu i duhu kako bi platio cijenu za naše grijehe ako se pokajemo. Objasnio je:

»Jer, gle, ja, Bog, pretrpjeh to za sve da ne bi trpjeli oni koji se obrate.

No, ne obrate li se oni, moraju trpjeti kao i ja.

To trpljenje prouzroči da ja, kao Bog, najveći od svih uzdrhtim od bola, i da krvarim iz svake pore i da mi trpi tijelo i duh – I htjedoh da ne pijem tu gorku čašu, i zgrozih se –

Ipak, slava budi Ocu, ja ispih i dovrših priprave svoje sinovima ljudskim.

Stoga zapovijedam vam opet da se obratite« (NiS 19:16–20).

Pokajmo se sada, obratimo se Gospodinu i budimo iscijeljeni.

Napomene

  1. Dieter F. Uchtdorf, »Point of Safe Return«, Liahona, svibanj 2007, 100.

  2. Dorothy J. R. White, »Repentance«, Ensign, srpanj 1996, 27.

Izgubljeni sin ponizno se vratio svom ocu i rekao: »Oče, sagriješih Bogu i tebi. Nisam više dostojan da se zovem tvojim sinom« (Luka 15:21). Njegov mu je otac poželio dobrodošlicu kući. Tako nam naš Nebeski Otac izražava dobrodošlicu kada se pokajemo.

Povratak izgubljenog sina, James Tissot