Pročišćujuća moć Getsemanija

Prije dvije tisuće godina, izvan Jeruzalemskih zidina, postojao je dražestan vrt imenom Getsemani, gdje su Isus i njegovi bliski prijatelji imali običaj povući se na razmišljanje i molitvu.

Tamo je Isus naučavao svoje učenike nauku kraljevstva i svi su se oni povjeravali njemu koji je Otac sviju nas, u čijem su službeništvu sudjelovali i u čijem su djelu služili.

To sveto mjesto – poput Edena gdje je Adam boravio, poput Sinaja s kojeg je Jahve proglasio svoje zakone, poput Kalvarije na kojoj je Božji Sin dao svoj život da bi otkupio mnoge – to sveto tlo, mjesto je gdje je bezgrešni Sin Vječnoga Oca preuzeo na sebe grijehe svih ljudi pod uvjetom pokajanja.

Ne znamo, ne možemo reći, niti jedan smrtni um ne može shvatiti u potpunosti značenje onoga što je Krist učinio u Getsemaniju.

Znamo da su velike kapljice krvi izlazile iz svake pore dok je ispijao talog te gorke čaše koju mu je njegov Otac dao.

Znamo da je patio, tijelom i duhom, više nego je čovjeku moguće patiti a da ne umre.

Znamo da je na neki način, neshvatljiv nama, njegova patnja udovoljila zahtjevima pravde, otkupila pokajničke duše od boli i kazni grijeha, te je omogućila milosrđe onima koji vjeruju u njegovo sveto ime.

Znamo da je ležao iscrpljen na zemlji dok su boli i agonije beskrajnog tereta uzrokovale da uzdrhti i ne ispije tu gorku čašu.

Znamo da je anđeo došao iz dvora slave kako bi ga ojačao tijekom njegovog mučenja, i pretpostavljamo da je to bio moćni Mihael koji je prvi pao da bi čovjek mogao biti.

Najbolje što možemo procijeniti, te beskrajne agonije – ta patnja koja se ne može usporediti – nastavila se nekih tri ili četiri sata.

Nakon toga – kad mu je tijelo bilo iscrpljeno i bez snage – suočio se s Judom i drugim utjelovljenim đavolima, od kojih su neki bili iz samog sinedrijemskog vijeća, i doveden je s konopcem oko svog vrata, poput običnog kriminalca, da bi mu sudili najveći kriminalci, koji su kao Židovi sjedili na Aronovom sjedištu, a poput Rimljana su vladali Cezarovom moću.

Odveli su ga Ani, Kajfi, Pilatu, Herodu i natrag Pilatu. Optužili su ga, proklinjali i udarali. Njihova se gnusna slina cijedila niz njegovo lice dok su žestoki udarci dalje slabili njegovo bolom prožeto tijelo.

S trskom bijesa zasipali su mu leđa udarcima. Krv se cijedila niz njegovo lice kada je kruna od trnja probola njegovo uzdrhtalo čelo.

No povrh svega bio je bičevan, bičevan s 40 udaraca, manje jedan, bičevan bičem s više jezičaka u čije su kožne pramenove utkane oštre kosti i britki metali.

Mnogi su preminuli od samog bičevanja, no on je ustao pretrpjevši bič kako bi umro sramotnom smrću na okrutnom križu Kalvarije.

Tada je nosio vlastiti križ dok nije klonuo pod težinom, boli i rastućom agonijom svega toga.

Naposljetku, na brdu zvanom Kalvarija – to se ponovno događalo izvan Jeruzalemskih zidina – dok su bespomoćni učenici gledali i osjećali agonije bliske smrti u vlastitim tijelima, rimski vojnici polegli su ga na križ.

S velikim su maljevima zabili željezne šiljke kroz njegova stopala, dlanove i zglobove. Uistinu ga za grijehe naše probodoše i za opačine naše satriješe.

Tada je križ uzdignut kako bi svi mogli vidjeti, zuriti, proklinjati i ismijavati. To su činili, sa zlom krvi, tri sata – od 9 sati do podneva.

Tada su se nebesa smračila. Tama je prekrila zemlju u trajanju od tri sata, kao i kod Nefijaca. Bjesnila je snažna oluja, kao da je sam Bog prirode u agoniji.

I uistinu je i bio, jer dok je visio na križu sljedeća tri sata, od podneva do 15 sati, sve su se beskrajne agonije i nemilosrdne boli Getsemanija ponovile.

I, naposljetku, kada su pomirbene agonije uzele svoj danak – kada je pobjeda izvojevana, kada je Božji Sin ispunio volju svojeg Oca u svemu – tada je rekao: »Svršeno je« (Ivan 19:30), i dobrovoljno predao svoj duh.

Ušao je u Božji raj kada su ga mir i utjeha milosrdne smrti oslobodile od boli i tuga smrtnosti.

Kada je ponudio svoju dušu kao nadnicu, bio je pripremljen vidjeti potomstvo svoje, prema mesijanskoj riječi.

Oni, koji su se sastojali od svetih proroka i vjernih svetaca iz prošlih doba; Oni, koje su uključivali svi oni koji su uzeli njegovo ime na sebe, i koje je on duhovno rodio, postali su njegovi sinovi i kćeri, kao što je to i s nama; svi oni okupili su se u duhovnom svijetu kako bi ondje vidjeli njegovo lice i čuli njegov glas.

Nakon nekih 38 ili 40 sati – tri dana po židovskom računanju vremena – naš je blagoslovljeni Gospodin došao u Arimatejevu grobnicu, gdje su njegovo djelomično balzamirano tijelo položili Nikodem i Josip iz Arimateje.

Tada je, na način koji je nama nepojmljiv, uzeo svoje tijelo koje nije vidjelo raspadljivost i ustao je u toj veličanstvenoj besmrtnosti koja ga je učinila poput njegovog uskrslog Oca.

Tada je primio svu moć na nebu i na zemlji, stekao vječno uzvišenje, ukazao se Mariji Magdaleni i mnogim drugima, te je uzašao na nebo i tamo sjeo s desna Bogu, Svemogućem Ocu kako bi kraljevao zauvijek u vječnoj slavi.

Njegovo uskrsnuće iz mrtvih trećeg dana okrunilo je pomirenje. Ponovno, na neki način nepojmljiv nama, učinci njegovog uskrsnuća utječu na sve ljude pa će svi ustati iz groba.

Kao što je Adam donio smrt, tako je Krist donio život; kao što je Adam otac smrtnosti, tako je Krist otac besmrtnosti.

A bez oboga, i smrtnosti i besmrtnosti, čovjek ne može ostvariti svoje spasenje i uzići na one visine vrhu nebesa gdje bogovi i anđeli zauvijek borave u vječnoj slavi.

Dakle, Kristovo pomirenje je najosnovnije načelo i temeljni nauk evanđelja, a najmanje ga se razumije od svih objavljenih istina.

Mnogi od nas imaju površno znanje i ovisimo o Gospodinu i njegovoj dobroti da nas provedu kroz kušnje i opasnosti života.

No, da bismo imali vjeru poput Henokove ili Ilijine moramo vjerovati u ono što su oni vjerovali, znati ono što su oni znali i živjeti kako su oni živjeli.

Pozivam vas da mi se pridružite u stjecanju pouzdanog i sigurnog znanja o pomirenju.

Moramo odbaciti ljudske filozofije i mudrost mudraca te slušati onog Duha koji je nam je dan da nas vodi u svoj istini.

Moramo proučavati Sveta pisma, prihvaćajući ih kao želju, volju i glas Gospodinov i samu Božju moć na spasenje.

Dok čitamo, razmišljamo i molimo se, u naš će um doći pogled na tri Božja vrta – Edenski vrt, Getsemanski vrt i vrt prazne grobnice, gdje se Isus ukazao Mariji Magdaleni.

U Edenu ćemo vidjeti sve što je stvoreno u rajskom stanju – bez smrti, razmnožavanja, iskustva kušnje.

Spoznat ćemo da je takvo stvaranje, sada nepoznato čovjeku, bilo jedini način da bi se omogućio pad.

Tada ćemo vidjeti Adama i Evu, prvog muškarca i prvu ženu, kako se spuštaju iz svog stanja besmrtne i rajske slave da bi postali prva smrtna tijela na zemlji.

Smrtnost, koja uključuje razmnožavanje i smrt, ući će u svijet. I zbog prijestupa će započeti stanje kušnje i ispitivanja.

Zatim ćemo u Getsemaniju vidjeti Božjeg Sina kako otkupljuje čovjeka od vremenite i duhovne smrti koja nam je došla zbog pada.

I naposljetku, ispred prazne grobnice spoznat ćemo da je Krist, naš Gospodin, raskinuo uze smrti i zauvijek stoji pobjedonosan nad grobom.

Tako, stvaranje je otac padu, i zbog pada su došli smrtnost i smrt, a po Kristu su došli besmrtnost i vječni život.

Da nije bilo Adamovog pada, po kojem dolazi smrt, ne bi moglo biti Kristovog pomirenja, po kojem dolazi život.

A sada, vezano za ovo savršeno pomirenje, izvršeno prolijevanjem Božje krvi – svjedočim da se to dogodilo u Getsemaniju i na Golgoti, i vezano za Isusa Krista, svjedočim da je on Sin živoga Boga i da je bio razapet za grijehe svijeta. On je naš Gospod, naš Bog i naš Kralj. To znam za sebe, neovisno o ijednoj drugoj osobi.

Ja sam jedan od njegovih svjedoka i u nadolazećem danu osjetit ću znakove čavala u njegovim rukama i stopalima te ću njegova stopala natopiti svojim suzama.

No neću znati ništa više nego sada da je on Božji Svemogući Sin, da je naš Spasitelj i Otkupitelj, te da spasenje dolazi u i kroz njegovu pomirbenu krv i na nijedan drugi način.

Dao Bog da svi mi možemo kročiti u svjetlu, kao što je Bog naš Otac u svjetlu, kako bi nas, prema obećanjima, krv Isusa Krista, njegovog Sina, očistila sve od grijeha.