Srca isprepletena u pravednosti i jedinstvu

Pravednost i jedinstvo od dubokog su značaja. ¹ Kada ljudi vole Boga svim svojim srcem i pravednički nastoje postati poput njega, manje je sukoba i prepirke u društvu. Više je jedinstva. Volim istiniti zapis koji je primjer toga.

Mladić koji nije bio naše vjere, general Thomas L. Kane, pomagao je i branio svece kad im je uvjetovano da napuste Nauvoo. Dugi niz godina bio je zagovornik Crkve. ²

Godine 1872., general Kane, njegova talentirana žena Elizabeth Wood Kane i njihovo dvoje djece putovali su iz svog doma u Pennsylvaniji u Salt Lake City. Pratili su Brighama Younga i njegove suradnike na putovanju prema jugu u St. George u Uti. Elizabet je oprezno pristupila prvom posjetu Uti imajući rezervacije o ženama. Bila je iznenađena stvarima koje je naučila. Na primjer, otkrila je da im je bilo koja karijera koja bi ženi omogućila da zaradi za život bila dostupna u Uti. ³ Također je otkrila da su članovi Crkve bili ljubazni i puni razumijevanja prema američkim domorodcima. ⁴

Tijekom putovanja stali su u Filmoreu u domu Thomasa R. i Matilde Robison King. ⁵

Elizabeth je napisala da su, dok je Matilda pripremala jelo za predsjednika Younga i njegovu pratnju, petorica američkih Indijanaca ušli u sobu. Iako nepozvani, bilo je očito da su očekivali pridružiti se društvu. Sestra King obratila im se »na njihovom dijalektu«. Sjeli su sa svojim pokrivačima s ugodnim izrazima lica. Elizabeth je upitala jedno od djece Kingovih: »Što je tvoja majka rekla ovim ljudima?«

Odgovor Matildinog sina glasio je: »Rekla je: ‘Ovi su stranci došli prvi i skuhala sam dovoljno samo za njih; ali vaš je obrok na vatri i sada se kuha, i pozvat ću vas čim bude spreman.’«

Elizabeth je pitala: »Hoće li to zaista učiniti ili će im samo dati ostatke pred kuhinjskim vratima?« ⁶

Matildin sin joj je odgovorio: »Majka će ih poslužiti kao i vas, i dat će im mjesto za svojim stolom.«

I tako je učinila, a »oni su jeli sa savršenom pristojnošću«. Elizabeth je objasnila da se ova domaćica uzdigla 100 posto u njezinim očima. ⁷ Jedinstvo se povećava kada se prema ljudima odnosi s dostojanstvom i poštovanjem, čak i ako su različitih vanjskih obilježja.

Kao vođe, mi nemamo iluzija da su u prošlosti svi odnosi bili savršeni, svako ponašanje kristoliko ili sve odluke pravedne. Međutim, naša nas vjera podučava da smo svi djeca našeg Oca na Nebu i mi štujemo njega i njegovog Sina, Isusa Krista, koji je naš Spasitelj. Naša je želja da će naša srca i umovi biti isprepleteni u pravednosti i jedinstvu te da ćemo mi biti jedno s njima. ⁸

Pravednost je širok, sveobuhvatan pojam, ali zasigurno uključuje življenje Božjih zapovijedi. ⁹ Osposobljava nas za svete uredbe koje sačinjavaju put saveza i blagoslivlja nas da Duh daje usmjerenje u našim životima. ¹⁰

Biti pravedan ne ovisi o tome da svako od nas ima svaki blagoslov u našim životima u ovo vrijeme. Možda nismo vjenčani ni blagoslovljeni djecom niti imamo druge željene blagoslove sada. No Gospod je obećao da pravedni koji su vjerni »mogu prebivati s Bogom u stanju beskrajne sreće«. ¹¹

Jedinstvo je također širok, sveobuhvatan pojam, no zasigurno prikazuje prvu i drugu veliku zapovijed da ljubimo Boga i svoje bližnje. ¹² Označava ljude u Sionu čija su srca i umovi »isprepleteni u jedinstvu«. ¹³

Kontekst moje poruke su kontrast i lekcije iz Svetih pisama.

Prošlo je 200 godina otkad su se Otac i Sin prvi put ukazali i započeli Obnovu evanđelja Isusa Krista 1820. Zapis u 4 Nefiju u Mormonovoj knjizi uključuje slično 200-godišnje razdoblje nakon što se Spasitelj ukazao i uspostavio svoju Crkvu u drevnoj Americi.

Povijesni zapis koji čitamo u 4 Nefiju opisuje narod među kojim nije bilo zavisti, sukoba, previranja, laži, ubojstava ili bilo kakve pohotnosti. Zbog te pravednosti zapis navodi: »Ne mogaše biti sretnijega naroda među svim narodima koji bijahu stvoreni rukom Božjom.« ¹⁴

Zahvaljujući jedinstvu, 4 Nefi navodi: »I dogodi se da ne bijaše nikakva sukoba u zemlji, uslijed ljubavi Božje koja prebivaše u srcima naroda.« ¹⁵

Nažalost, 4 Nefi zatim opisuje dramatičnu promjenu koja je počela »dvije stotine i prve godine«, ¹⁶ kada su zloba i razdor uništili pravednost i jedinstvo. Dubine izopačenosti koje su se zatim dogodile bile su toliko opake da je veliki prorok Mormon naricao svom sinu Moroniju:

»Ali, o sine moj, kako može narod poput ovoga, koji se naslađuje tolikom odvratnošću —

Kako mi možemo očekivati da će Bog zadržati ruku svoju u sudu protiv nas?« ¹⁷

U ovoj rasporedbi, iako živimo u posebno vrijeme, svijet nije bio blagoslovljen pravednošću i jedinstvom opisanim u 4 Nefiju. Doista, živimo u vrijeme izričito snažnih podjela. Međutim, milijuni koji su prihvatili evanđelje Isusa Krista posvetili su se postizanju i pravednosti i jedinstva. Svi smo svjesni da možemo biti bolji i to je naš izazov u ovo doba. Možemo biti sila da podignemo i blagoslovimo društvo kao cjelinu. U ovoj 200-godišnjoj prekretnici u našoj crkvenoj povijesti, posvetimo se kao članovi Gospodnje Crkve da živimo pravedno i budemo ujedinjeni kao nikada prije. Predsjednik Russell M. Nelson tražio je od nas »da pokažemo veću uljudnost, rasni i etnički sklad i međusobno poštovanje«. ¹⁸ To znači ljubiti jedni druge i Boga te prihvatiti sve kao braću i sestre te doista biti narod Siona.

S našim sveobuhvatnim naukom, možemo biti oaza jedinstva i slaviti različitost. Jedinstvo i različitost nisu suprotnosti. Možemo postići veće jedinstvo dok usvajamo atmosferu uključivanja i poštovanja različitosti. Tijekom razdoblja kada sam služio u predsjedništvu kolčića San Francisco Kalifornija, imali smo zajednice u kojima se govorilo španjolski, tonganski, samoanski, tagalog i mandarinski. Naši odjeli u kojima se govorilo engleski bili su sačinjeni od mnogo rasa i kultura. Bilo je ljubavi, pravednosti i jedinstva.

Odjeli i ogranci u Crkvi Isusa Krista svetaca posljednjih dana određeni su zemljopisno ili jezično, ¹⁹ a ne rasom ili kulturom. Rasa se ne navodi na članskim zapisima.

Na početku Mormonove knjige, otprilike 550 godina prije Kristova rođenja, podučeni smo temeljnoj zapovjedi o odnosu među djecom Oca na Nebu. Svi trebaju obdržavati Gospodnje zapovijedi i svi su pozvani sudjelovati u Gospodnjoj dobroti; »i [on] ne odbija nikoga tko dolazi k njemu, ni crna ni bijela, ni zasužnjena ni slobodna, ni muško ni žensko; i spominje se neznabožaca; i svi su jednaki pred Bogom, i Židov i poganin«. ²⁰

Spasiteljevo službeništvo i poruka dosljedno su navodili da su sve rase i boje Božja djeca. Svi smo mi braća i sestre. U našem nauku vjerujemo da su u domaćinskoj zemlji Obnove, Sjedinjenim Državama, Ustav Sjedinjenih Država ²¹ i prateći dokumenti, ²² koje su napisali nesavršeni ljudi, nadahnuti od Boga da blagoslove sve ljude. Kako čitamo u Nauku i savezima, ovi dokumenti bili su »uspostavljeni, i trebaju se održavati radi prava i zaštite svakog tijela, u skladu s pravednim i svetim načelima«. ²³ Dva od ovih načela bila su opredjeljivanje i odgovornost za vlastite grijehe. Gospodin je izjavio:

»Zato nije pravo da ijedan čovjek bude u ropstvu drugome.

I u tu svrhu uspostavih Ustav ove zemlje, rukama mudrih ljudi koje podigoh upravo u tu svrhu, i otkupih zemlju prolijevanjem krvi.« ²⁴

Ova objava primljena je 1833. kada su sveci u Missouriju patili zbog velikog progona. Zaglavlje odsjeka 101 Nauka i saveza dijelom navodi: »Svjetine ih bijahu protjerale iz njihovih domova u okrugu Jackson… Prijetnje smrću protiv pojedinaca u Crkvi bijahu česte.« ²⁵

Bilo je to vrijeme napetosti na nekoliko strana. Mnogi stanovnici Missourija smatrali su američke domorodce nemilosrdnim neprijateljima i željeli su ih udaljiti sa zemlje. Osim toga, mnogi naseljenici Missourija bili su vlasnici robova i osjećali su da ih oni koji se protive ropstvu ugrožavaju.

S druge strane, naš je nauk poštovao američke domorodce, a naša je želja bila podučiti ih evanđelju Isusa Krista. Što se tiče ropstva, naša Sveta pisma jasno su dala do znanja da nijedan čovjek ne bi trebao biti u ropstvu drugome. ²⁶

Naposljetku, sveci su nasilno istjerani iz Missourija, ²⁷ a zatim su bili prisiljeni preseliti na Zapad. ²⁸ Sveci su napredovali i pronašli mir koji prati pravednost, jedinstvo i življenje evanđelja Isusa Krista.

Veselim se Spasiteljevoj zagovorničkoj molitvi zapisanoj u Evanđelju po Ivanu. Spasitelj je dao na znanje da ga je poslao Otac i da je on, Spasitelj, dovršio djelo koje je poslan izvršiti. Molio je za svoje učenike i za one koji će vjerovati u Krista: »Da svi budu jedno. Kao što si ti, Oče, u meni, i ja u tebi, tako neka i oni u nama budu jedno.« ²⁹ Jedinstvo je ono za što je Krist molio prije njegove izdaje i raspeća.

U prvoj godini nakon Obnove evanđelja Isusa Krista, zapisano u odsjeku 38 Nauka i saveza, Gospodin govori o ratovima i opačini i izjavljuje: »Kažem vam, budite jedno; a ako niste jedno, niste moji.« ³⁰

Kultura naše Crkve proizlazi iz evanđelja Isusa Krista. Poslanica apostola Pavla Rimljanima puna je mudrosti. ³¹ Rana Crkva u Rimu bila je sačinjena od Židova i pogana. Ovi rani Židovi imali su judejsku kulturu i »stekli svoju emancipaciju, te su započeli množiti se i napredovati«. ³²

Pogani u Rimu imali su kulturu značajnoga helenističkog utjecaja koju je apostol Pavao dobro razumio zbog svog iskustva u Ateni i Korintu.

Pavao iznosi evanđelje Isusa Krista na sveobuhvatan način. On bilježi značajne elemente i judejske i poganske kulture ³³ koji su u neskladu s istinitim evanđeljem Isusa Krista. On u osnovi traži da svatko od njih ostavi iza sebe kulturološke zapreke iz svojih vjerovanja i kulture koji nisu u skladu s evanđeljem Isusa Krista. Pavao opominje Židove i pogane da obdržavaju zapovijedi i ljube jedni druge te potvrđuje da pravednost vodi k spasenju. ³⁴

Kultura evanđelja Isusa Krista nije poganska ili judejska kultura. Nju ne određuje boja nečije kože ili gdje netko živi. Dok se radujemo u različitim kulturama, trebamo ostaviti iza sebe dijelove tih kultura koji su u neskladu s evanđeljem Isusa Krista. Naši članovi i novi obraćenici često dolaze iz raznih rasnih i kulturoloških pozadina. Ako želimo slijediti poziv predsjednika Nelsona da saberemo raspršeni Izrael, otkrit ćemo da smo različiti kao što su to bili Židovi i pogani u Pavlovo doba. Ipak možemo biti ujedinjeni u našoj ljubavi za Isusa Krista i vjeri u njega. Pavlova Poslanica Rimljanima uspostavlja načelo da slijedimo kulturu i nauk evanđelja Isusa Krista. To je model i za nas danas. ³⁵ Uredbe hrama ujedinjuju nas na posebne načine i omogućuju nam da budemo jedno na svaki vječno značajan način.

Poštujemo naše članove pionire širom svijeta, ne zato što su bili savršeni, već zato što su prevladali teškoće, žrtvovali se, težili biti poput Krista i nastojali graditi vjeru i biti jedno sa Spasiteljem. Njihovo jedinstvo sa Spasiteljem učinilo ih je ujedinjenima međusobno. Ovo je načelo istinito za vas i mene danas.

Snažan poziv članovima Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana jest da nastoje biti narod Siona koji je jednoga srca i jednoga uma i živi u pravednosti. ³⁶

Moja je molitva da ćemo biti pravedni i ujedinjeni te potpuno usredotočeni na služenje našem Spasitelju i štovanje našeg Spasitelja, Isusa Krista, o kojem svjedočim. U ime Isusa Krista. Amen.