Preporučen Gospodu

Dobro jutro, braćo i sestre. Kao učenik našeg Spasitelja, Isusa Krista, veselio sam se virtualnom okupljanju sa svih krajeva svijeta na ovom saboru.

Ovo je bila vrlo neobična godina. Za mene je započela sa zaduženjem Prvog predsjedništva da posvetim sveti hram Gospodu u Durbanu u Južnoj Africi. Nikada neću zaboraviti veličanstvenost građevine. No više od samog okruženja, uvijek ću cijeniti dostojanstvo ljudi koji su bili tako dobro pripremljeni ući u to sveto zdanje. Došli su spremni sudjelovati u jednom od krunskih blagoslova Obnove: posvećenju doma Gospodnjeg. Svi su došli s ljubavlju ispunjenim srcima za njega i njegovo Pomirenje. Došli su ispunjeni zahvalnošću prema našem Ocu na Nebu što je omogućio svete uredbe koje vode k uzvišenju. Došli su dostojni.

Hramovi, gdje god bili, izdižu se iznad svjetovnih puteva. Svaki hram svetaca posljednjih dana na svijetu – svih 168 – stoji kao svjedočanstvo našoj vjeri u vječni život i radosti što ćemo ga provesti s našom obitelji i našim Nebeskim Ocem. Pohađanje hrama povećava naše razumijevanje Božanstva i vječnog evanđelja, našu predanost da živimo i naučavamo istinu te našu voljnost da slijedimo primjer našega Gospodina i Spasitelja Isusa Krista.

Na vanjskoj se strani svakog hrama Crkve nalaze prigodne riječi: »Svetost Gospodinu.« Hram je dom Gospodnji i utočište od svijeta. Njegov duh okružuje one koji štuju među tim svetim zidovima. On postavlja mjerila po kojima ulazimo kao njegovi gosti.

Moj punac, Blaine Twitchell, jedan od najboljih muškaraca koje sam ikada upoznao, podučio me je velikoj lekciji. Sestra Rasband i ja otišli smo ga posjetiti pred kraj njegovoga smrtničkog putovanja. Kada smo ušli u njegovu sobu, njegov je biskup upravo izlazio. Pozdravivši biskupa, pomislio sam: »Kakav divan biskup. Ovdje je kako bi posluživao vjernom članu svog odjela.«

Spomenuo sam Blaineu: »Nije li to divno od biskupa što je došao u posjet.«

Blaine me je pogledao i odgovorio: »Bilo je to daleko više od toga. Zamolio sam biskupa da dođe jer sam želio obaviti svoj intervju za hramsku preporuku. Želim otići preporučen Gospodu.« I otišao je!

Taj izraz, »preporučen Gospodu«, ostao je uz mene. Stavio je potpuno novu perspektivu na to da imamo redoviti intervju s crkvenim vođama. Hramska preporuka toliko je važna da je na početku Crkve, do 1891., svaku hramsku preporuku ovjeravao predsjednik Crkve. ¹

Bez obzira radi li se o mladima ili odraslima, vaš intervju za hramsku preporuku nije pitanje što smijemo, a što ne smijemo. Hramska preporuka nije kontrolni popis, propusnica ili ulaznica za posebna sjedišta. Ona ima daleko višu i svetiju svrhu. Kako biste se osposobili za čast hramske preporuke, morate živjeti u skladu s naučavanjima Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana.

Na svom intervjuu imate priliku istražiti svoju dušu o svojoj osobnoj vjeri u Isusa Krista i njegovo Pomirenje. Imate blagoslov izreći svoje svjedočanstvo o obnovljenom evanđelju, svoju voljnost da podržite one koje je Gospod pozvao voditi njegovu Crkvu, svoju vjeru u nauk evanđelja, svoje ispunjenje obiteljskih odgovornosti i svoje osobine poštenja, ćudorednosti, vjernosti u braku, poslušnosti, obdržavanja Riječi mudrosti, zakona desetine i svetosti šabata. To su temeljna načela života predanog Isusu Kristu i njegovom djelu.

Vaša hramska preporuka odražava duboku, duhovnu namjeru da nastojite živjeti zakone Gospodnje i volite ono što on voli: poniznost, krotkost, ustrajnost, dobrotvornost, odvažnost, suosjećanje, oprost i poslušnost. I predajete se tim mjerilima kada potpišete svoje ime na taj sveti dokument.

Vaša hramska preporuka otvara vrata nebeska za vas i druge s pravima i uredbama od vječnog značaja uključujući krštenja, podarivanja, vjenčanja i pečaćenja.

Biti »preporučen Gospodu« znači imati podsjetnik na to što se očekuje od sveca posljednjih dana koji obdržava saveze. Moj punac Blaine gledao je na to kao na neprocjenjivu pripremu za dan kada će ponizno stati pred Gospoda.

Razmotrite trenutak kada se Mojsije popeo na goru Horeb i Jahve Gospod ukazao mu se u užarenom grmu. Bog mu je rekao: »Izuj obuću s nogu! Jer mjesto na kojem stojiš sveto je tlo.« ²

Izuvanje naše obuće pred vratima hrama znači otpuštanje svjetovnih želja i zadovoljstava koje nas odvlače od duhovnog rasta, odlaganje onih stvari koje pogrešno usmjeravaju našu dragocjenu smrtnost, izdizanje iznad prijepornog ponašanja i traženje vremena da budemo sveti.

Po božanskoj zamisli, naše fizičko tijelo Božja je kreacija, hram za vaš duh i prema njemu se trebamo odnositi s poštovanjem. Tako su istinite riječi pjesme iz Male škole: »Moje tijelo je hram koji treba najbolju skrb.« ³ Kada se Gospod ukazao Nefijcima, zapovjedio je: »[Budite] posvećeni primanjem Duha Svetoga, da biste mogli stati neokaljani preda me.« ⁴ »Kakvi ljudi trebate biti?« upitao je Gospod i zatim odgovorio: »Baš kao što sam ja.« ⁵ Kako bismo bili »preporučeni Gospodu«, nastojimo biti poput njega.

Sjećam se kada sam slušao predsjednika Howarda W. Huntera tijekom njegovoga prvog govora na Općem saboru kao 14. predsjednika Crkve. Rekao je: »Najdublja želja mog srca je da svaki član Crkve bude dostojan ulaska u hram. Bilo bi drago Gospodu kad bi svaki odrasli član bio dostojan važeće hramske preporuke i nosio je.« ⁶ Dodao bih da će ograničena preporuka označiti jasan put za našu dragocjenu mladež.

Predsjednik Russell M. Nelson prisjetio se riječi predsjednika Huntera: »Tog dana, 6. lipnja 1994., hramska preporuka koju nosimo postala je drugačiji predmet u mom novčaniku. Prije toga bila je sredstvo do cilja. Bila je sredstvo koje će mi omogućiti ući u sveti dom Gospodnji; no nakon što je iznio tu izjavu, ona je sama sebi postala cilj. Postala je moja značka poslušnosti proroku Božjem.« ⁷

Ako tek trebate primiti preporuku ili je vaša preporuka istekla, poredajte se u red ispred vrata biskupa baš kao što su se rani sveci poredali ispred vrata hrama Nauvoo 1846. ⁸ Moji su preci bili među tim vjernima. Napuštali su svoj predivan grad i išli na zapad, ali su znali da ih u hramu čekaju sveta iskustva. Sarah Rich na neravnoj je stazi u Iowi napisala: »Da nije bilo vjere i spoznaje koje su nam udijeljene u tom hramu… naše bi putovanje bilo kao… da skačemo u tamu.« ⁹ To je ono što propuštamo ako idemo kroz ovaj život sami bez nadahnuća i mira obećanog u hramu.

Sada započnite proces da postanete »preporučeni Gospodu« kako bi njegov Duh bio s vama u obilju, a njegova će vam mjerila donijeti »mir savjesti«. ¹⁰

Vaši vođe mladih, predsjednik zbora starješina, predsjednica Potpornog društva te poslužiteljska braća i sestre pomoći će vam pripremiti se, a vaš će vas biskup ili predsjednik ogranka brižno voditi.

Iskusili smo vrijeme kada su hramovi zatvoreni ili je njihovo korištenje ograničeno. Za predsjednika Nelsona i one među nama koji služe uz njega, nadahnuta odluka da zatvorimo hramove bila je »bolna« i »ispunjena brigom«. Predsjednik Nelson pitao se: »Što bih rekao proroku Josephu Smithu? Što bih rekao Brighamu Youngu, Wilfordu Woodruffu i drugim predsjednicima, sve do predsjednika Thomasa S. Monsona?« ¹¹

Sada, postupno i zahvalno ponovno otvaramo hramove za pečaćenja i podarivanja u ograničenom opsegu.

No biti dostojan odlaska u hram nije obustavljeno. Dopustite mi naglasiti, bez obzira imate li pristup hramu ili ne, vi trebate važeću hramsku preporuku kako biste ostali čvrsto na putu saveza.

Krajem prošle godine, sestra Rasband i ja bili smo na zaduženju na Novom Zelandu gdje smo razgovarali s velikom skupinom mladih odraslih osoba. Oni nisu imali nikakav jednostavan pristup hramu; onaj u Hamiltonu se obnavljao, a još uvijek su čekali na početak izgradnje hrama u Aucklandu. Međutim, osjećao sam poticaj ohrabriti ih da obnove ili prime hramske preporuke.

Iako ih nisu mogli pokazati u hramu, oni će se pokazati pred Gospodom čisti i spremni služiti mu. Biti dostojan važeće hramske preporuke u isto je vrijeme i zaštita od protivnika, jer imate snažnu predanost Gospodu po pitanju vašeg života, i obećanje da će Duh biti s vama.

Mi obavljamo hramsko djelo kada tražimo naše pretke i šaljemo njihova imena za uredbe. Iako su naši hramovi zatvoreni, i dalje možemo istraživati svoje obitelji. S Duhom Božjim u našim srcima, mi ih zastupnički predstavljamo da budu »preporučeni Gospodu«.

Kada sam služio kao izvršni direktor Hramskog odjela, čuo sam predsjednika Gordona B. Hinckleyja kako se poziva na ovaj stih koji Gospod izgovara o hramu Nauvoo: »Neka rad na hramu mojemu, i sva djela koja vam odredih, budu nastavljeni i ne prestanu; i nek se marljivost vaša, i ustrajnost vaša, i strpljivost, i djela vaša udvostruče, i nećete nipošto izgubiti nagradu svoju, govori Gospod nad Vojskama.« ¹²

Naš rad u hramu povezan je s našom vječnom nagradom. Nedavno smo stavljeni na kušnju. Gospod nas je pozvao raditi u hramovima s »marljivo[šću]… ustrajno[šću]… i strpljivo[šću]«. ¹³ Biti »preporučen Gospodu« zahtijeva te osobine. Moramo biti marljivi u življenju zapovijedi, ustrajati u našem obaziranju na naše hramske saveze i biti zahvalni za ono što Gospod nastavlja podučavati o njima te biti strpljivi dok čekamo da se hramovi otvore u svojoj punini.

Kada nas Gospod pozove da »udvostručimo« naša nastojanja, on nas traži da rastemo u pravednosti. Na primjer, možemo proširiti naše proučavanje Svetih pisama, istraživanje naše obiteljske povijesti i molitve vjere kako bismo mogli iznositi našu ljubav za dom Gospodnji onima koji se pripremaju primiti hramsku preporuku, naročito članovima naše obitelji.

Obećavam vam kao apostol Gospodina Isusa Krista da ćete, dok nastojite udvostručiti svoja pravedna nastojanja, osjetiti obnovu svoje predanosti Bogu Ocu i Isusu Kristu, osjetit ćete obilje vodstva Duha Svetoga, bit ćete zahvalni za svoje svete saveze i osjećat ćete mir znajući da ste »preporučeni Gospodu«. U ime Isusa Krista. Amen.