Činiti pravedno, ljubiti milosrđe i hodati ponizno s Bogom

Kao sljedbenici Isusa Krista i kao sveci posljednjih dana mi nastojimo – i potaknuti smo nastojati – činiti bolje i biti bolji.¹ Možda ste se pitali, kao ja: »Činim li dovoljno?« »Što još trebam činiti?« ili »Kako sam ja, kao nesavršena osoba, osposobljen ‘prebivati s Bogom u stanju beskrajne sreće’?«²

Starozavjetni prorok Mihej postavio je to pitanje na ovaj način: »S čime ću doći pred Jahvu, hoću li pasti ničice pred Bogom svevišnjim?«³ Mihej se satirički pitao mogu li čak i pretjerani prinosi biti dovoljni da nadoknade za grijeh, govoreći: »Hoće li mu biti mile tisuće ovnova, tisuće tisuća potokā ulja? Treba li prinijeti sina prvorođenog… zbog grijeha koji sam počinio?«⁴

Odgovor je ne. Dobra djela nisu dovoljna. Spasenje nije zarađeno.⁵ Čak ni ogromne žrtve za koje je Mihej znao da su nemoguće ne mogu otkupiti ni najmanji grijeh. Ako smo prepušteni sami sebi, izgledi da se vratimo živjeti u Božjoj nazočnosti beznadni su.⁶

Bez blagoslova koji dolaze od Nebeskog Oca i Isusa Krista, nikada ne možemo učiniti dovoljno ili biti dovoljni sami za sebe. Dobra je vijest, međutim, ta da zbog Isusa Krista i kroz njega možemo postati dovoljni.⁷ Svi će ljudi biti spašeni od tjelesne smrti milošću Božjom, kroz smrt i Uskrsnuće Isusa Krista.⁸ I ako okrenemo svoja srca Bogu, spasenje od duhovne smrti dostupno je svima »kroz… Pomirenje [Isusa Krista]… poslušnošću zakonima i uredbama evanđelja«.⁹ Možemo biti otkupljeni od grijeha da stojimo čisti i neokaljani pred Bogom. Kao što je Mihej objasnio: »Objavljeno ti je, čovječe, što je dobro, što Jahve traži od tebe: samo činiti pravicu, milosrđe ljubiti i smjerno sa svojim Bogom hoditi.«¹⁰

Mihejeva uputa o okretanju našeg srca Bogu i osposobljavanju za spasenje sadrži tri međusobno povezana elementa. Činiti pravicu znači postupati časno s Bogom i s drugim ljudima. Postupamo časno s Bogom hodajući smjerno s njim. Postupamo časno s drugima ljubeći milosrđe. Činiti pravicu stoga je praktična primjena prve i druge velike zapovijedi, »ljubi[ti] Gospodina Boga svoga svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom pameti svojom… [i] ljubi[ti] bližnjega svoga kao samoga sebe«.¹¹

Činiti pravicu i hodati smjerno s Bogom znači namjerno udaljiti svoju ruku od bezakonja, čuvati njegove zakone i ostati autentično vjeran.¹² Pravična osoba okreće se od grijeha i prema Bogu, sklapa saveze s njim i obdržava te saveze. Pravična osoba bira slušati zapovijedi Božje, kaje se kada poklekne i ustrajna je u nastojanju.

Kad je uskrsli Krist posjetio Nefijce, objasnio je da je Mojsijev zakon bio zamijenjen višim zakonom. Uputio ih je da više ne »prinos[e]… žrtve… i paljenice«, već da prinose »srce skršeno i duh raskajan«. Također je obećao: »I tko god dođe k meni srca skršena i duha raskajana, njega ću krstiti ognjem i Duhom Svetim.«¹³ Kada primimo i koristimo dar Duha Svetoga nakon krštenja, možemo uživati u stalnom suputništvu Duha Svetoga i biti podučeni svemu što trebamo činiti,¹⁴ uključujući kako hodati smjerno s Bogom.

Žrtva Isusa Krista za grijeh i spasenje od duhovne smrti dostupna je svima koji imaju takvo srce skršeno i duh raskajan.¹⁵ Srce skršeno i duh raskajan potiču nas da se radosno kajemo i nastojimo postati više poput našega Nebeskog Oca i Isusa Krista. Kada to činimo, primamo Spasiteljevu pročišćujuću, iscjeljujuću i osnažujuću moć. Tada ne činimo samo pravicu i hodamo smjerno s Bogom, također učimo ljubiti milosrđe kako to Nebeski Otac i Isus Krist čine.

Bog se raduje milosrđu i ne zamjera njegovo korištenje. Mihejevim riječima Jahvi: »Tko je Bog kao ti koji prašta krivnju… imaj milosti za nas« i »baci na dno mora sve grijehe«.¹⁶ Ljubiti milosrđe kao što ga Bog ljubi nerazdvojno je povezano s pravičnim postupanjem s drugima i da ne postupamo loše prema njima.

Važnost izbjegavanja lošeg postupanja prema drugima naglašena je u anegdoti o Hilelu starijem, židovskom učenjaku koji je živio u prvom stoljeću prije Krista. Jedan od Hilelovih učenika bio je razdražen složenošću Tore – pet knjiga Mojsijevih s njihovih 613 zapovijedi i povezanih rabinskih zapisa. Učenik je uputio izazov Hilelu da objasni Toru koristeći samo vrijeme u kojem bi Hilel mogao stajati na jednoj nozi. Hilel možda nije imao dobar osjećaj ravnoteže, ali je prihvatio izazov. Naveo je Levitski zakonik, govoreći: »Ne osvećuj se! Ne gaji srdžbe prema sinovima svoga naroda. Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe.«¹⁷ Hilel je zaključio: »Ono što ti je mrsko, ne čini svojem bližnjemu. Ovo je cijela Tora; ostatak su komentari. Idi i proučavaj.«¹⁸

Uvijek postupati časno s drugima dio je ljubavi prema milosrđu. Razmotrite razgovor koji sam čuo prije više desetljeća na hitnoj pomoći bolnice Johns Hopkins u Baltimoreu, Maryland, u Sjedinjenim Državama. Pacijent, gosp. Jackson, bio je ljubazan, ugodan čovjek koga je bolničko osoblje dobro poznavalo. Prethodno je više puta bio u bolnici na liječenju od bolesti povezanih s alkoholom. U ovoj se prilici gosp. Jackson vratio u bolnicu sa simptomima koji će biti dijagnosticirani kao upala gušterače uzrokovana konzumacijom alkohola.

Pred kraj svoje smjene dr. Cohen, vrijedan i poštovan liječnik, procijenio je gosp. Jacksona i utvrdio da je opravdano primiti ga u bolnicu. Dr. Cohen zadužio je dr. Jones, sljedeću liječnicu u rotaciji, da primi gosp. Jacksona i nadgleda njegovo liječenje.

Dr. Jones je pohađala prestižan medicinski fakultet i upravo je započinjala svoj postdiplomski studij. Ova je naporna obuka često bila povezana s nedostatkom sna, što je vjerojatno doprinijelo negativnom odgovoru dr. Jones. Suočena sa svojim petim prijemom te večeri, ona je glasno prigovorila dr. Cohenu. Smatrala je kako nije pošteno da će morati provesti mnogo sati brinući se za gosp. Jacksona jer si je, naposljetku, sam nanio svoju nevolju.

Dr. Cohen izgovorio je svoj snažan odgovor gotovo šapatom. Rekao je: »Dr. Jones, postali ste liječnica da biste se brinuli za ljude i radili da ih iscijelite. Niste postali liječnica da im sudite. Ako ne razumijete razliku, nemate pravo primati obuku u ovoj instituciji.« Nakon ove ispravke, dr. Jones marljivo se brinula za gosp. Jacksona tijekom boravka u bolnici.

Gosp. Jackson kasnije je preminuo. I dr. Jones i dr. Cohen imali su blistave karijere. No u kritičnom trenutku njezine obuke, dr. Jones trebala je podsjetnik da čini pravicu, ljubi milosrđe i brine se za gosp. Jacksona bez osuđivanja.¹⁹

Tijekom godina ja sam imao koristi od tog podsjetnika. Ljubiti milosrđe znači da nećemo samo voljeti milosrđe koje Bog pruža nama; uživamo u tome da Bog pruža isto milosrđe drugima. I mi slijedimo njegov primjer. »Svi su jednaki pred Bogom«²⁰ i svi mi trebamo duhovno liječenje kako bismo primili pomoć i iscjeljenje. Gospodin je rekao: »Ne cijenite jedno tijelo više od drugoga, to jest jedan čovjek ne smije držati sebe većim od drugoga.«²¹

Isus Krist bio je primjer toga što znači činiti pravicu i ljubiti milosrđe. Slobodno se družio s grešnicima, odnoseći se prema njima časno i s poštovanjem. Podučavao je o radosti obdržavanja Božjih zapovijedi i nastojao je uzdizati radije nego osuđivati one koji su se mučili. Optuživao je one koji su mu prigovarali jer je posluživao ljudima koje su oni smatrali nevrijednima.²² Takva ga je samodopadnost vrijeđala i još uvijek ga vrijeđa.²³

Kako bi bila kristolika, osoba postupa pravično, ponašajući se časno i s Bogom i s drugim ljudima. Pravična osoba pristojna je u riječima i djelima i prepoznaje da razlike u pogledima ili vjerovanjima ne sprečavaju iskrenu ljubaznost i prijateljstvo. Pojedinci koji postupaju pravično »neće[] imati želju povrijediti jedan drugoga, nego živjeti miroljubivo«²⁴ jedni s drugima.

Kako bi bila kristolika, osoba ljubi milosrđe. Ljudi koji ljube milosrđe ne osuđuju; oni iskazuju sućut prema drugima, pogotovo onima koji imaju manje sreće; oni su milostivi, ljubazni i časni. Ove se osobe odnose prema svima s ljubavlju i razumijevanjem, bez obzira na karakteristike kao što su rasa, spol, vjerska pripadnost, seksualna orijentacija, socijalno ekonomski status te plemenske, klanske ili nacionalne razlike. Njih nadmašuje kristolika ljubav.

Kako bi bila kristolika, osoba bira Boga,²⁵ hoda smjerno s njim, nastoji mu udovoljiti i obdržava saveze s njim. Osobe koje hodaju smjerno s Bogom sjećaju se što su Nebeski Otac i Isus Krist učinili za njih.

Činim li dovoljno? Što još trebam činiti? Djelo koje poduzimamo kao odgovor na ova pitanja središnje je za našu sreću u ovom životu i u vječnostima. Spasitelj ne želi da uzimamo spasenje zdravo za gotovo. Čak i nakon što smo sklopili svete saveze, postoji mogućnost da »otpadne[mo] od milosti i otiđe[mo] od živoga Boga«. Stoga, trebamo se »pazi[ti] i uvijek moli[ti]« kako bismo izbjegli upasti »u napast«.²⁶

No istovremeno, naš Nebeski Otac i Isus Krist ne žele da nas ometa neprestana nesigurnost tijekom našega smrtnog putovanja, pitajući se jesmo li učinili dovoljno da bismo bili spašeni i uzvišeni. Oni svakako ne žele da nas muče greške za koje smo se pokajali, razmišljajući o njima kao o ranama koje nikada ne zacjeljuju²⁷ ili da se pretjerano brinemo hoćemo li opet posrnuti.

Mi možemo procijeniti svoj vlastiti napredak. Možemo znati da je »tijek života [koji] slijedimo u skladu s Božjom voljom«²⁸ kada činimo pravično, ljubimo milosrđe i hodamo smjerno s našim Bogom. Mi usvajamo odlike Nebeskog Oca i Isusa Krista u naš karakter i volimo jedni druge.

Kada činite ove stvari, slijedit ćete put saveza i osposobiti se da možete »prebivati s Bogom u stanju beskrajne sreće«.²⁹ Vaše će duše biti prožete slavom Božjom i svjetlom vječnog života.³⁰ Bit ćete ispunjeni nepojmljivom radošću.³¹ Svjedočim da Bog živi i da Isus jest Krist, naš Spasitelj i Otkupitelj te da on brižno i radosno nudi svoju milost svima. Zar vam se to ne sviđa? U ime Isusa Krista. Amen.