Održiva društva

Kako li predivan zbor pjeva o predivnom Spasitelju.

Godine 2015. Ujedinjeni narodi prihvatili su ono što je nazvano »Program za održivi razvoj 2030.« Bio je opisan kao »zajednički nacrt za mir i napredak za ljude i planet, sada i u budućnosti«. Program za održivi razvoj uključuje 17 ciljeva koje treba ostvariti do 2030. godine, kao: bez siromaštva, bez gladi, kvalitetno obrazovanje, jednakost spolova, čista voda i sanitarni sustav i pristojan posao. ¹

Koncept održivog razvoja zanimljiv je i važan. Međutim, još je hitnije šire pitanje održivih društava. Koji su temelji koji podržavaju uspješno društvo, ono koje potiče sreću, napredak, mir i dobrobit među svojim članovima? Imamo svetopisamski zapis o barem dva takva uspješna društva. Što možemo naučiti od njih?

U drevno doba, veliki patrijarh i prorok Henok propovijedao je pravednost i on »izgradi grad što bijaše prozvan Grad Svetosti, to jest Sion«. ² Zapisano je da »Gospod prozva narod svoj Sion, zato što bijahu jednoga srca i jednoga uma, i prebivahu u pravednosti; i ne bijaše siromašnih među njima«. ³

»I Gospod blagoslovi zemlju, i oni bijahu blagoslovljeni na gorama, i na uzvišicama, i napredovahu.« ⁴

Narodi prvog i drugog stoljeća na Zapadnoj hemisferi poznati kao Nefijci i Lamanci daju još jedan izniman primjer uspješnog društva. Nakon čudesnog službeništva uskrslog Spasitelja među njima, oni »hodahu prema zapovijedima koje primiše od Gospoda svojega i Boga svojega, nastavljajući u postu i molitvi, i u čestom sastajanju i na molitvu i na slušanje riječi Gospodnje…

I ne bijaše nikakvih zavisti, ni razdorā, ni nemirā, ni bludništava, ni laži, ni umorstava, niti ikakve pohotnosti; i doista ne mogaše biti sretnijega naroda među svim narodima koji bijahu stvoreni rukom Božjom.« ⁵

Društva u ova dva primjera bila su podržana blagoslovima Neba koji su izrasli iz njihove primjerne predanosti dvjema velikim zapovijedima: »Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom pameti svojom« i »Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe«. ⁶ Oni su bili poslušni Bogu u svojim osobnim životima i međusobno su se brinuli za svoju fizičku i duhovnu dobrobit. Riječima iz Nauka i saveza, ovo su bila društva gdje »svaki čovjek traž[i] dobrobit bližnjega svoga, i čin[i] sve uz oko uprto na slavu Božju«. ⁷

Nažalost, kao što je starješina Quentin L. Cook napomenuo jutros, idealno društvo opisano u 4 Nefiju Mormonove knjige nije trajalo dalje od svojega drugog stoljeća. Održivost nije zajamčena, a napredno društvo može pasti s vremenom, ako napusti osnovne vrline koje podržavaju njegov mir i napredak. U ovom slučaju, popuštajući napastima đavla, narod se »poče[] (…) dijeliti na staleže; i poče[] graditi crkve za sebe radi stjecanja dobitka, i poče[] nijekati pravu crkvu Kristovu«. ⁸

»I dogodi se, nakon što tri stotine godina bijaše prošlo, i narod Nefijev i Lamanci bijahu postali silno opaki, jedni kao i drugi.« ⁹

Do kraja još jednog stoljeća milijuni su poginuli u međusobnom ratovanju i njihov jednom skladan narod bio je sveden na zaraćena plemena.

Razmišljajući o ovome i drugim primjerima jednom uspješnih društava koja su kasnije propala, mislim da se može reći da kada se ljudi odvrate od osjećaja odgovornosti pred Bogom te počnu umjesto toga vjerovati u »mišicu tjelesnu«, prijeti katastrofa. Vjerovati u mišicu tjelesnu znači zanemariti božanskog Autora ljudskih prava i ljudskog dostojanstva te dati najveći prioritet bogatstvu, moći i hvalama svijeta (često se izrugujući onima koji slijede drugačija mjerila i proganjajući ih). U međuvremenu, oni u održivim društvima nastoje, kako je kralj Benjamin rekao, »rast[i] (…) u spoznaji o slavi onoga koji [ih] stvori, to jest u spoznaji o onome što je pravedno i istinito«. ¹⁰

Institucije obitelji i religije bile su ključne u obdarivanju i pojedinaca i zajednica vrlinama koje podržavaju trajno društvo. Ukorijenjene u Svetim pismima, ove vrline uključuju čestitost, dužnost i odgovornost, sućut, brak i vjernost u braku, poštovanje prema drugima i tuđoj imovini, služenje te potrebu za radom i dostojanstvom rada, među ostalima.

Slobodni urednik Gerard Baker napisao je kolumnu ranije ove godine u časopisu Wall Street Journal u čast svog oca, Fredericka Bakera, povodom 100. rođendana svog oca. Baker je nagađao o razlozima dugovječnosti svog oca, ali zatim je dodao ove misli:

»Iako bismo svi željeli znati tajnu dugog života, često osjećam da bi nam bilo bolje posvetiti više vremena otkrivanju što čini dobar život, koliko nam god vremena bilo dodijeljeno. Ovdje sam siguran da znam tajnu mog oca.

On je iz razdoblja kada su život prvenstveno definirale dužnost, ne polaganje prava; društvene odgovornosti, ne osobne povlastice. Primarno poticajno načelo tijekom njegovog stoljeća bio je osjećaj obveze – prema obitelji, Bogu i domovini.

U razdoblju kojim prevladavaju ostaci razorenih obitelji, moj je otac bio predan muž svojoj ženi 46 godina, odgovoran otac šestoro djece. Nikada nije bio prisutniji i važniji nego kad su moji roditelji pretrpjeli nezamislivu tragediju gubitka djeteta…

I u razdoblju kada je religija sve više neobična, moj je otac živio kao istinski, vjerni katolik, s nepokolebljivim vjerovanjem u obećanja o Kristu. Zapravo, ponekad mislim da je živio tako dugo zato što je bolje od svih koje sam ikada upoznao pripremljen umrijeti.

Imao sam sreću u životu – blagoslovljen sam dobrim obrazovanjem, vlastitom divnom obitelji, s ponešto svjetovnog uspjeha koji nisam zaslužio. No koliko se god osjećam ponosan i zahvalan, to je zasjenjeno ponosom i zahvalnošću za čovjeka koji je, bez galame ili dramatiziranja, bez očekivanja nagrade ili čak priznanja, nastavljao – već jedno stoljeće – s jednostavnim dužnostima, obvezama, i naposljetku, radostima življenja kreposnog života.« ¹¹

Percipirana važnost religije i religijskog vjerovanja opala je u mnogim narodima posljednjih godina. Rastući broj ljudi smatra da vjerovanje u Boga i odanost njemu nisu potrebni za moralnu čestitost bilo u pojedincima ili u društvima današnjeg svijeta. ¹² Mislim da ćemo se svi složiti da oni koji izjavljuju da nemaju religijsko uvjerenje mogu biti, i često jesu, dobri i moralni ljudi. Međutim, ne bismo se složili da se ovo događa bez božanskog utjecaja. Govorim o Svjetlu Kristovom. Spasitelj je izjavio: »Ja [sam] istinito svjetlo koje osvjetljuje svakog čovjeka što dođe na svijet.« ¹³ Bilo da su svjesni toga ili ne, svaki muškarac, žena i dijete svake vjere, mjesta i vremena prožeti su Svjetlom Kristovim i stoga posjeduju osjećaj za pravo i krivo koji često nazivamo savjest. ¹⁴

Ipak, kada sekularizacija razdvaja osobnu i građansku krepost od osjećaja odgovornosti prema Bogu, ona reže biljku od njezinog korijena. Oslanjanje samo na kulturu i tradiciju neće biti dostatno da održi krepost u društvu. Kada netko nema višega boga od sebe i ne traži veće dobro od zadovoljavanja vlastitih želja i prohtjeva, učinci će se očitovati u svoje vrijeme.

Na primjer, društvo u kojem je osobni pristanak jedino ograničenje seksualne aktivnosti društvo je u raspadu. Preljub, promiskuitet, rođenja izvan braka ¹⁵ i elektivni pobačaji samo su neki od gorkih plodova koji izrastaju iz tekuće seksualne revolucije. Naknadne posljedice koje rade protiv održivosti zdravog društva uključuju rastući broj djece odgajane u siromaštvu i bez pozitivnog utjecaja očeva, ponekad kroz više naraštaja, žene nose same ono što bi trebale biti zajedničke odgovornosti te ozbiljno manjkavo obrazovanje kada su škole, poput drugih institucija, zadužene da nadoknade za neuspjeh kod kuće. ¹⁶ Nadodani ovim socijalnim patologijama nebrojeni su slučajevi osobne tuge i očaja – mentalnog i emocionalnog razaranja koji pogađaju i krive i nevine.

Nefi proglašava:

»Jao onomu koji sluša odredbe ljudske, i niječe moć Božju, i dar Duha Svetoga! (…)

Jao svima onima koji strepe, i srditi su zbog istine Božje!« ¹⁷

Nasuprot tome, naša radosna poruka našoj djeci i cijelom ljudskom rodu jest da »istina Božja« ukazuje na bolji put, ili kao što je Pavao rekao, »još uzvišeniji put«, ¹⁸ put k osobnoj sreći i dobrobiti zajednice sada te ka trajnom miru i radosti u budućem životu.

Istina Božja odnosi se na temeljne istine koje čine podlogu njegovog nauma sreće za njegovu djecu. Ove su istine da Bog živi, da je on Nebeski Otac naših duhova, da nam je kao očitovanje svoje ljubavi dao zapovijedi koje vode do punine radosti s njim, da je Isus Krist Sin Božji i naš Otkupitelj, da je on trpio i umro kako bi pomirio za grijehe pod uvjetom našeg pokajanja, da je ustao od mrtvih, ostvarujući Uskrsnuće cijeloga ljudskog roda i da ćemo svi stati pred njega kako bi nam bilo suđeno, to jest, da damo izvješće o svojem životu. ¹⁹

Devet godina nakon početka onoga što je nazvano »vladavina sudaca« u Mormonovoj knjizi prorok Alma napustio je svoj položaj vrhovnog suca kako bi se potpuno posvetio vodstvu Crkve. Njegova je svrha bila baviti se ohološću, progonima i pohlepom koji su rasli među narodom, a pogotovo među članovima Crkve. ²⁰ Kao što je starješina Stephen D. Nadauld jednom primijetio: »[Almina] nadahnuta odluka nije bila provesti više vremena pokušavajući osmisliti i nametnuti više pravila kako bi ispravio ponašanje svojeg naroda, već im govoriti o riječi Božjoj, podučavati nauk i ostvariti da ih njihovo razumijevanje nauma otkupljenja navede da promijene svoje ponašanje.« ²¹

Mnogo toga možemo učiniti kao susjedi i sugrađani kako bismo pridonijeli održivosti i uspjehu društava u kojima živimo, a sigurno će naša najtemeljnija i najtrajnija služba biti da podučimo istine svojstvene Božjem velikom naumu otkupljenja i živimo po njima. Kako je izraženo u riječima pjesme:

Bude li dovoljno nas i dovoljno naših bližnjih nastojalo donositi svoje odluke i voditi svoj živote prema istini Božjoj, moralne će vrline potrebne u svakom društvu obilovati.

U svojoj ljubavi, naš je Nebeski Otac dao svoga Jedinorođenog Sina, Isusa Krista, kako bismo mogli imati vječni život. ²³

»[Isus Krist] ne čini ništa, osim ako to nije u korist svijeta; jer on ljubi svijet, i to toliko da polaže vlastiti život svoj kako bi mogao privući sve ljude k sebi. Stoga, on ne zapovijeda nikomu da ne uzima udjela u spasenju njegovu.

Gle, viče li on ikome, govoreći: Otiđi od mene? Gle, kažem vam: Ne; već on govori: Dođite k meni svi vi krajevi zemaljski, kupite mlijeka i meda, bez novaca i bez naplate.« ²⁴

Ovo izjavljujemo »s dostojanstvom srca, u duhu krotkosti« ²⁵ i u ime Isusa Krista. Amen.