Provjereni, iskušani i ispolirani

Moja draga braćo i sestre, zahvalan sam za priliku da vam se danas obratim. Moja je nada dati ohrabrenje kada se život čini iznimno teškim i nesigurnim. Za neke od vas, to vrijeme je sada. Ako nije, takvo će vrijeme doći.

To nije sumorno gledište. Realistično je – no ipak optimistično – zbog Božje svrhe u Stvaranju ovog svijeta. Ta je svrha dati svojoj djeci priliku da se dokažu sposobni i voljni odabrati ispravno čak i kada je teško. Čineći to, njihova narav bit će promijenjena i postat će više poput njega. On je znao da će to zahtijevati nepokolebljivu vjeru u njega.

Većina toga što znam dolazi iz moje obitelji. Kada sam imao oko osam godina, moja je mudra majka zamolila mog brata i mene da s njom čupamo korov iz našega obiteljskog vrta. Dakle, to se čini kao jednostavan zadatak, no mi smo živjeli u New Jerseyju. Često je kišilo. Tlo je bilo ilovača. Korov je rastao brže od povrća.

Sjećam se svoje frustracije kada bi se korov prelomio u mojim rukama, s korijenjem čvrsto usađenim u gusti mulj. Moja majka i moj brat ubrzo su bili u svojim redovima daleko ispred mene. Što sam se više trudio, to sam više zaostajao.

»Ovo je preteško!« uzviknuo sam.

Umjesto suosjećanja, moja se majka nasmijala i rekla: »O Hal, naravno da je teško. I treba biti. Život je ispit.«

U tom trenutku, znao sam da su njezine riječi bile istinite i da će nastaviti biti istinite u mojoj budućnosti.

Razlog za majčin brižni osmjeh postao je očit godinama kasnije kada sam čitao kako Nebeski Otac i njegov Ljubljeni Sin govore o njihovoj svrsi u stvaranju ovog svijeta i pružanju prilike za smrtni život svojoj duhovnoj djeci:

»I iskušat ćemo ih time, da vidimo hoće li činiti sve što im god Gospod Bog njihov zapovjedi;

I onima koji sačuvaju prvotno stanje svoje bit će nadodano; a oni koji ne sačuvaju prvotno stanje svoje neće imati slavu u istom kraljevstvu s onima koji sačuvaju prvotno stanje svoje; a onima koji sačuvaju drugotno stanje svoje slava će biti nadodana na glave njihove u vijeke vjekova.«¹

Vi i ja prihvatili smo poziv da budemo provjereni i iskušani da ćemo odabrati obdržavati zapovijedi Božje kada više nećemo biti u nazočnosti našega Nebeskog Oca.

Čak i uz tako brižan poziv našega Nebeskog Oca, Lucifer je uvjerio trećinu duhovne djece da ga slijede i odbace Očev naum za naš rast i vječnu sreću. Zbog svoje pobune, Sotona je izbačen sa svojim sljedbenicima. Sada pokušava prouzročiti da što više njih što mu je moguće okrene od Boga tijekom ovoga smrtnog života.

Oni među nama koji su prihvatili naum učinili su to zbog naše vjere u Isusa Krista koji je ponudio postati naš Spasitelj i Otkupitelj. Zasigurno smo vjerovati tada da će, kakve god smrtne slabosti imali i kakve god zle sile bile protiv nas, sile dobra biti nadmoćno snažnije.

Nebeski Otac i Isus Krist poznaju vas i vole. Oni žele da im se vratite i postanete poput njih. Vaš uspjeh njihov je uspjeh. Osjetili ste kako tu ljubav potvrđuje Duh Sveti kada ste čitali ili slušali ove riječi: »Jer gle, ovo je djelo moje i slava moja — ostvarivati besmrtnost i vječni život čovjeka.«²

Bog ima moć olakšati naš put. On je manom hranio djecu Izraela na njihovom lutanju do obećane zemlje. Gospodin je tijekom svoga smrtnog službeništva iscijelio bolesne, podigao mrtve i umirio more. Nakon svog uskrsnuća, otvorio je »tamnice onima koji bijahu svezani«.³

No ipak je i prorok Joseph Smith, jedan od najvećih od njegovih proroka, patio u tamnici i bio je podučen lekciji od koje svi mi imamo koristi i koja nam je potrebna kroz naše opetovane provjere vjere: »I budeš li bačen u jamu, ili u ruke ubojica, a smrtna osuda bude izrečena nad tobom; budeš li bačen u dubinu; ako se uzburkani valovi urote protiv tebe; ako žestoki vjetrovi postanu neprijatelj tvoj; ako nebesa skupe mrklinu, a sva se počela udruže da zapriječe put; i vrhu svega, ako same ralje paklenske razjape širom usta za tobom, znaj, sine moj, da će ti sve ovo pružiti iskustvo, i bit će za dobro tvoje.«⁴

Možete se s razlogom pitati zašto brižni i svemogući Bog dopušta da naše smrtne provjere budu tako teške. To je zbog toga što on zna da moramo rasti u duhovnoj čistoći i snazi kako bismo mogli zauvijek živjeti s obitelji u njegovoj nazočnosti. Kako bi to omogućio, Nebeski nam je Otac dao Spasitelja i moć da biramo za sebe s vjerom da obdržavamo njegove zapovijedi, pokajemo se i tako dođemo k njemu.

U srži je nauma sreće našeg Oca to da mi postajemo sve više poput njegovoga ljubljenog Sina Isusa Krista. U svim stvarima, Spasiteljev primjer naš je najbolji vodič. On nije bio izuzet iz potrebe da bude iskušan. On je izdržao za svu djecu Nebeskog Oca, plativši cijenu za sve naše grijehe. On je osjetio patnju svih koji su prošli smrtnost i koji će tek doći.

Kada se pitate koliko boli možete valjano izdržati, sjetite se njega. Propatio je ono što vi patite da bi znao kako da vas uzdigne. On možda neće ukloniti breme, ali će vam dati snagu, utjehu i nadu. On zna put. On je ispio gorku čašu. On je propatio za sve.

Vas njeguje i tješi brižni Spasitelj koji zna kako da vam pomogne s kojom god se kušnjom suočili. Alma je podučavao:

»I on će ići trpeći mnoge boli i nevolje, i napastovanja svakovrsna. A sve to da se ispuni riječ koja kaže da će on uzeti na se boli i slabosti naroda svojega.

I on će uzeti na sebe smrt, kako bi odriješio uze smrti koje vezuju narod njegov; i uzet će na sebe slabosti njihove, kako bi se nutrina njegova ispunila milosrđem, po tijelu, da bi znao po tijelu kako pomagati narodu svojemu u skladu sa slabostima njihovim.«⁵

Jedan način na koji će vam pomoći jest pozivajući vas da ga se uvijek spominjete i dođete k njemu. Potaknuo nas je:

»Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni, i ja ću vas okrijepiti.

Uzmite jaram moj na se i učite od mene, jer sam krotka i ponizna srca. Tako ćete naći pokoj dušama svojim.«⁶

Put kako doći do njega jest gostiti se njegovim riječima, primjenjivati vjeru na pokajanje, odlučiti krstiti se i biti potvrđen od ovlaštenog sluge, a zatim obdržavati svoje saveze s Bogom. On šalje Duha Svetoga da bude vaš suputnik, tješitelj i vodič.

Dok živite dostojno dara Duha Svetoga, Gospodin vas može usmjeravati u sigurnost čak i kada ne možete vidjeti put. Meni je najčešće pokazivao sljedeći korak ili dva. Rijetko mi je dao uvid u daleku budućnost, no čak i ti neučestali uvidi upravljaju onime što sam odabrao činiti u svakodnevnom životu.

Gospodin je objasnio:

»Ne možete vidjeti naravnim očima svojim, za sada, zamisao Boga svojega o onomu što će doći kasnije, i slavu koja će uslijediti… mnogo tegoba.

Jer, nakon velike nevolje, dolaze blagoslovi.«⁷

Najveći blagoslov koji će doći kada se pokažemo vjernima našim savezima tijekom naših iskušenja bit će promjena naše naravi. Birajući da obdržavamo naše saveze, moć Isusa Krista i blagoslovi njegovog Pomirenja mogu djelovati u nama. Naša srca mogu biti smekšana da vole, praštaju i pozivaju druge da dođu Kristu. Naše pouzdanje u Gospodina povećava se. Naši se strahovi smanjuju.

No čak i s takvim blagoslovima obećanima kroz nevolje, ne tragamo za nevoljama. U smrtnom iskustvu imat ćemo puno prilika da se dokažemo, da prođemo ispite dovoljno teške kako bismo sve više postajali poput Spasitelja i našega Nebeskog Oca.

Osim toga, moramo primijetiti nevolje drugih i pokušati pomoći. To će biti naročito teško kada i mi sami prolazimo bolan ispit. No otkrit ćemo da će, dok dižemo breme jedni drugima, čak i malo, naša leđa biti osnažena i primijetit ćemo svjetlost u tami.

U ovome, Gospodin je naš Primjer. Na golgotskom križu, nakon što je već propatio veliku bol zbog koje bi umro da nije jedinorođeni Sin Božji, pogledao je svoje krvnike i rekao svom Ocu: »Oprosti im, jer ne znaju što čine.«⁸ Dok je patio za sve koji će ikada živjeti, pogledao je s križa na Ivana i svoju ožalošćenu majku i posluživao joj u njezinoj kušnji:

»Kad Isus opazi majku i blizu nje učenika kojeg je osobito ljubio, reče majci svojoj: ‘Ženo, evo ti sina!’

Zatim reče učeniku: ‘Evo ti majke!’ I od tog je časa učenik uze u svoju kuću.«⁹

Svojim je djelima toga najsvetijeg dana dobrovoljno dao svoj život za svakoga od nas, pružajući ne samo pomoć u ovom životu, već vječni život u vremenu koje dolazi.

Vidio sam ljude koji se uzdižu u velike visine dokazujući se vjernima kroz strašne kušnje. Primjera danas ima širom Crkve. Nevolje spuštaju ljude na koljena. Svojom vjernom ustrajnošću i trudom, oni postaju više poput Spasitelja i našega Nebeskog Oca.

Naučio sam još jednu lekciju od svoje majke. Dok je bila djevojka, imala je difteriju i zamalo umrla. Kasnije je imala spinalni meningitis. Njezin je otac davno preminuo, stoga su moja majka i njezina braća pomagali svojoj majci.

Cijeloga svog života osjećala je učinke iskušenja zbog bolesti. U svojih posljednjih 10 godina života imala je više operacija. No kroz sve to, dokazala se vjernom Gospodinu, čak i kada je bila vezana uz krevet. Jedina slika na njezinom zidu spavaće sobe bila je slika Spasitelja. Njezine su posljednje riječi meni bile sljedeće: »Hal, zvučiš kao da te hvata prehlada. Trebao bi se paziti.«

Na njezinom sprovodu, posljednji govornik bio je starješina Spencer W. Kimball. Nakon što je govorio nešto o njezinim kušnjama i njezinoj vjernosti, u osnovi je rekao ovo: »Neki od vas mogu se pitati zašto je Mildred morala toliko patiti i toliko dugo. Reći ću vam zašto. Zbog toga što ju je Gospodin želio dodatno ispolirati.«

Izričem svoju zahvalnost za mnoge vjerne članove Crkve Isusa Krista koji nose breme s čvrstom vjerom i koji pomažu drugima nositi njihovo dok ih Gospodin nastoji još malo ispolirati. Također izričem svoju ljubav i divljenje za njegovatelje i vođe širom svijeta koji služe drugima dok oni i njihove obitelji podnose takvo poliranje.

Svjedočim da smo djeca Nebeskog Oca koji nas voli. Osjećam ljubav predsjednika Russella M. Nelsona za sve nas. On je Gospodinov prorok u svijetu danas. Tako svjedočim, u sveto ime Gospodina Isusa Krista. Amen.