»Starješina Ezra Taft Benson u posjeti svetcima u Poljskoj«, Lijahona, rujan 2022.
Priče iz knjige Svetci, 3. svezak
Starješina Ezra Taft Benson u posjeti svetcima u Poljskoj
Po zaduženju Prvog predsjedništva, starješina Benson iz Zbora dvanaestorice apostola nadgledao je nastojanja pomoći Crkve u Europi nakon Drugog svjetskog rata. U svojih je 11 mjeseci tamo proputovao više od 96.000 km. Iza njega su ruševine Varšave u Poljskoj.
Fotografije s ljubaznošću Crkvene povijesne knjižnice, Salt Lake City
Tijekom hladne nedjeljne večeri u ljeto 1946., Ezra Taft Benson i dvojica suputnika vozili su se jezovito tihim ulicama Zełwągija u Poljskoj. Oštećene ceste i teške kiše mučile su putnike cijeli dan, no loše se vrijeme konačno razbistrilo kako su se ljudi približavali svojem odredištu.
Zełwągi je nekoć bio dio Njemačke i bio je poznat kao Selbongen. Međutim, nacionalne su se granice promijenile nakon rata, a veći dio središnje i istočne Europe došao je pod utjecaj Sovjetskog Saveza. Godine 1929., napredan ogranak Selbongen izgradio je prvo sastajalište svetaca posljednjih dana u Njemačkoj. No nakon šest godina rata svetci su u selu jedva preživljavali.1
Činjenica da je starješina Benson uopće bio u Poljskoj zapravo je bilo poput čuda. Bez telefonskih linija u Poljskoj, on i njegovi suradnici mučili su se kontaktirati službenike koji bi im mogli pomoći osigurati papire za ulazak u zemlju. Tek nakon mnogo molitvi i opetovanog kontakta s poljskom vlasti apostol je mogao dobiti potrebne vize.2
Kako se džip približavao starom sastajalištu u Zełwągiju, većina je ljudi na ulicama bila raspršena i skrivena. Starješina Benson i njegovi suradnici zaustavili su vozilo ispred zgrade i izašli. Predstavili su se sa ženi koja je bila u blizini i upitali su ih jesu li pronašli kapelu svetaca posljednjih dana. Oči žene ispunile su se suzama olakšanja. »Braća su ovdje!«, zavapila je na njemačkom jeziku.
Ljudi su odmah izašli iza zatvorenih vrata, plačući i smijući se od radosti. Svetci Zełwągija već tri godine nisu bili u kontaktu s općim crkvenim vođama, a tog su jutra mnogi od njih postili i molili se za posjetu misionara ili crkvenog vođe. U roku od nekoliko sati oko stotinu svetaca okupilo se čuti apostola kako govori.
Dok se starješina Benson obraćao svetcima, dvojica naoružanih poljskih vojnika ušli su u kapelu. Zajednica se ukočila od straha, no apostol je pokretom ruke pokazao vojnicima da zauzmu mjesto u prednjem dijelu prostorije. U svojem je govoru naglasio važnost slobode. Vojnici su pažljivo slušali, ostali na svojim mjestima do završne pjesme i otišli bez incidenta. Nakon toga, starješina Benson sastao se s predsjednikom ogranka i ostavio hranu i novac za svetce, uvjeravajući ih da je dodatna pomoć bila na putu.3
Ubrzo nakon toga, starješina Benson pisao je Prvom predsjedništvu. Bio je ohrabren time što je crkvena pomoć došla do svetaca u Europi, no bio je zabrinut zbog teškoća s kojima su se svetci i dalje suočavali.
»Možda mnoge pogodnosti velikog crkvenog programa dobrotvorne pomoći njima i našim drugim svetcima u Europi nikada neće biti poznate«, napisao je, »no mnogi su životi nesumnjivo pošteđeni, a vjera i hrabrost mnogih naših predanih članova uvelike su osnaženi.«4
Članovi Crkve u Selbongenu u Njemačkoj (preimenovano u Zełwągi, Poljska, nakon rata), okupljaju se izvan svoje kapele oko 1930. godine.