»Jesam li ja jedina mlada odrasla osoba koja se muči pronaći svoju svrhu?«, Lijahona, rujan 2022.
Mlade odrasle osobe
Jesam li ja jedina mlada odrasla osoba koja se muči pronaći svoju svrhu?
Osjećala sam se kao da sam upropastila plan – svoj plan za sebe i Božji naum za mene.
Na svoj 25. rođendan, pospremala sam svoju spavaću sobu. Moj prostor nije bio sređen i stalno sam razmišljala o tome kako ni moj život nije bio sređen. Nisam bila tamo gdje sam mislila da ću biti u dobi od 25 godina. Nisam bila tamo gdje sam trebala biti.
Razmišljala sam o tome kako sam se osjećala kao tinejdžerka kada sam dobila svoj patrijarhalni blagoslov. Kad god sam čitala o svojoj budućnosti, zamišljala sam nekoga tko je bio gotovo savršen. No shvatila sam da nisam izrasla u tu osobu koju sam zamišljala. I pitala sam se: Kada bi me moja mlađa osoba mogla sada vidjeti, bi li se razočarala?
Odjednom sam se našla u suzama. Osjećala sam kao da sam upropastila svoj životni plan. Nisam napravila nikakve katastrofalne pogreške, ali sam također osjećala kao da nemam ništa smisleno u svom životu. Nisam imala svrhu. Svi su drugi sve posložili, a ja sam tamo plakala na podu svoje sobe, osjećajući se kao da mi je cijeli život bio promašaj.
Osjećala sam se usamljeno u svojoj zbunjenosti i očajanju. No čak i tada, znala sam da ne mogu biti jedina mlada odrasla osoba koja se muči pronaći svoj put. Dok sam razgovarala s drugima, otkrila sam da vrlo malo ljudi završava upravo onako kako su planirali. A to mi pomaže osjećati se manje usamljeno.
Također mi pomaže podsjetiti se da Nebeski Otac ne želi da se osjećam kao neuspjeh. On želi da se »probija[m] naprijed s postojanošću u Kristu, imajući savršen sjaj nade« (2 Nefi 31:20). Vjeruje u moju sposobnost da se promijenim i rastem kroz moć Spasiteljeva Pomirenja. Samo bi Sotona želio da si kažem kako sam izgubila priliku da postanem osoba kakva Nebeski Otac zna da mogu biti.
Razumijevanje nauma sreće
Mnogi se od nas ponekad osjećaju beznadno po pitanju budućnosti. A to bi moglo biti zato što krivo razumijemo Božji naum sreće. Možda mislimo da je naš život poput video igre – ukalupljena priča koju trebamo slijediti kako bismo pobijedili. No to nije tako. Svakoga dana donosimo odluke, mijenjamo se i rastemo. Nema ničega što je u tome statično ili ukalupljeno. Naše odluke nikada neće biti iznenađenje Nebeskom Ocu, ali to su i dalje naše odluke. Mi usput pišemo svoju vlastitu priču, s njim.
I ako dopustimo »neka Krist bude začetnik i završitelj [n]aše priče«,1 uvijek možemo gledati s pouzdanjem prema vječnom sretnom svršetku.
Ponekad pogriješimo ili gubimo usmjerenje, prepuštajući se da zauvijek besciljno lutamo.
No ovo je evanđelje nade. izgubljenih stvari koje se pronađu. Ovo je evanđelje učenja. Oprosta. Ponovnih pokušaja. Kao što je starješina Neil L. Andersen iz Zbora dvanaestorice apostola podučio: »Pokajanje nije pomoćni naum; ono jest naum.«2
Ljubav Nebeskog Oca za nas je savršena, a i njegov je naum za nas savršen. To je savršen naum za nesavršene ljude osmišljen s pažnjom i razumijevanjem naših potreba i potencijala. U njegovu naumu ima mjesta za naše neuspjehe – naše iskrene pogreške, naše tvrdoglave grijehe i naša lutanja u divljini. I u njegovu naumu ima mjesta za naše pobjede, koje osiguravamo svaki put kad se ugledamo u njega i pokušamo ponovno.
Pronaći svoju svrhu
Puno sam vremena provela od tog rođendana razmišljajući o svojoj svrsi. Još uvijek nisam baš sve shvatila. No više se ne brinem toliko. Znam da me Bog poznaje i da ako se okrenem njemu, on će mi pomoći stvoriti značenje u prostoru u kojem se sada nalazim.
Možda će netko jednoga dana pronaći lijek za rak, okončati globalnu glad ili postići svjetski mir. No netko će danas utješiti ožalošćena prijatelja, pomoći strancu koji se muči ili moliti po prvi put nakon puno godina. I mislim da sve to znači nešto – čak i sve.
Istina je da većina nas neće činiti veličanstvene stvari u ovom životu koje će protresti svijet. No to ne znači da nemamo svrhu. Naša je krajnja svrha kao djece Božje postati poput njega. I izrastamo u tu svrhu dok činimo male stvari svaki dan kako bismo slijedili Isusa Krista.
Počela sam cijeniti evanđeosko naučavanje da se »malim i jednostavnim veliko ostvaruje« (Alma 37:6). Kada se osvrnem na svoj život, ne vidim ništa veličanstveno. No vidim mnoge male i jednostavne stvari koje su učinile veliku razliku. I znam da kroz Spasiteljevu milost moja mala nastojanja u dobroj vjeri postavljaju moj put da postanem poput njega.
Ničiji put neće izgledati baš kao vaš. No ako se trudite poduzeti korake prema Kristu, vaš je put dobar. Svemogući Stvoritelj vjeruje u vas, stoga stojte ponosno i vjerujte u sebe. Bog ima čudesne stvari za vas, a čak i kada se osjećate malo i jednostavno, on »će vam pomoći da postanete veći nego što ste ikada smatrali da je moguće«.3