Uzorak za izbjegavanje osjećaja zaglavljenosti

Dok nastojimo živjeti evanđelje kao odrasli samci, može biti teško ne usredotočiti se na određena područja našeg života za koja želimo da su drugačija. Ponekad se čini kao da smo došli do granice svojeg napretka. Za mene, ti osjećaji zaglavljenosti u određenim područjima rastu i opadaju, i mogu me pratiti danima, mjesecima, a postupno čak i godinama. Oduvijek sam imao mnogo razloga biti sretan i osjećati se dobro po pitanju života, no u jednom me trenutku taj osjećaj zaglavljenosti posebno teško pogodio.

Tijekom tog vremena, moj je nećak tinejdžer zatražio da provede vrijeme sa mnom. Prepoznao je potrebu za ciljevima u svom životu i zatražio savjet. Nisam nužno osjećao da sam u poziciji snage ponuditi veliku mudrost, no slušao sam. Znao sam da mogu »vapiti« Bogu za pomoć (vidi Almu 34:17–27) i molio se da mogu reći nešto značajno za njega. Kao odgovor, sjetio sam se Luke 2:52: »A Isus je napredovao u mudrosti, rastu i milosti ‘pred Bogom i ljudima.’«

Dok sam se nastojao usredotočiti na potrebe svojeg nećaka umjesto na svoje, nešto se počelo mijenjati u meni. Moj nećak i ja razgovarali smo o tome kako je Krist rastao duhovno, društveno, fizički i intelektualno i da to možemo i mi. Iako su se potrebe mojeg nećaka razlikovale od mojih, ova četiri područja rasta bila su relevantna za nas obojicu. Dok smo razgovarali o ovom stihu, shvatio sam da je to odgovaralo na moja pitanja o tome kako se riješiti zaglavljenosti.

Kada sam nastojao rasti kako je Spasitelj rastao, moj se fokus promijenio, a ta je promjena donijela dodatne blagoslove. Predsjednik Russell M. Nelson podučio je: »Radost koju osjećamo gotovo i nema veze s okolnostima naših života, [ali ima sa] svime na što se u svojim životima usredotočimo.«¹ Moja nastojanja da rastem više poput Isusa Krista pomogla su odvratiti pažnju od okolnosti koje su mi uništile fokus i preusmjerile je na područja na kojima sam mogao produktivno raditi. Mogao sam se pokrenuti od unutrašnjeg promišljanja do vanjskog djelovanja.

Iskreno sam razmotrio kako mogu rasti u svakom području spomenutom u Luki 2:52, od dosljednijeg pohađanja hrama do dovršenja duge utrke biciklom.

Slika

Hram Memphis Tennessee

Fotografija hrama Memphis Tennessee: James Whitney Young

U svakom sam području svojih ciljeva iznio neke primjedbe:

1. Dok sam radio na jednom cilju, često sam osjećao da me Krist jača duhovno, društveno, fizički i intelektualno, sve u sklopu tog jedinstvenog cilja.

2. Rijetko se, ako uopće, bilo koji cilj dogodio u izolaciji od drugih područja rasta – činilo se da utječu jedan na drugoga i međusobno se nadograđuju. Poboljšanje u jednom području dovelo je do poboljšanja u svim drugim područjima. Zanemarivanje bilo kojeg područja na sličan je način utjecalo na sva druga područja. Shvatio sam da svako područje zaslužuje pažnju.

3. Gotovo svaki cilj uključivao je druge ljude – bilo učenje od njih ili iznošenje misli i iskustava s njima – i produbio je naše odnose.

Stalno imam priliku vidjeti rast u drugima i biti nadahnut njima te se nadam da mogu učiniti isto za njih. Nedavno sam razgovarao s jednim prijateljem koji se osjećao zaglavljeno i frustrirano nekim životnim okolnostima. Slušao sam da razumijem, a zatim sam mogao iznijeti iskustva koja su mi pomogla i također usmjeriti svako područje rasta natrag Spasitelju.

Iako se nisu sva područja života zbog kojih sam se osjećao zaglavljeno promijenila, promijenio sam se ja dok sam učio kako se više usredotočiti na Spasitelja i nastojati rasti poput njega. Kao što je predsjednik Nelson iznio: »Mnogo je toga što možemo kontrolirati. Mi postavljamo svoje prioritete i utvrđujemo kako koristimo svoju energiju, vrijeme i sredstva… Mi biramo one kojima ćemo se okrenuti za istinu i vodstvo.«² Bez obzira na naše okolnosti, područja rasta u Luki 2:52 mogu nam pomoći promijeniti naš fokus i pronaći dodatnu radost i napredak kroz Nebeskog Oca i Spasitelja.