Pozovite Krista da napiše vašu priču

Započinjem postavljajući nekoliko pitanja, namijenjenih za preispitivanje sebe:

• Kakvu osobnu priču pišete za svoj život?

• Je li staza koju opisujete u svojoj priči ravna?

• Završava li vaša priča tamo gdje je započela, u vašem nebeskom domu?

• Postoji li primjer u vašoj priči – i je li to Spasitelj Isus Krist?

Svjedočim da je Spasitelj »začetnik[] i završitelj[] vjere«.¹ Hoćete li ga pozvati da bude začetnik i završitelj vaše priče?

On poznaje začetak od svršetka. Bio je Stvoritelj Neba i Zemlje. Želi da se vratimo kući njemu i našem Nebeskom Ocu. Sve je uložio u nas i želi da uspijemo.

Što mislite što nas sprječava da predamo naše priče njemu?

Možda će ova ilustracija pomoći vašoj samoprocjeni.

Učinkoviti sudski odvjetnik zna da tijekom unakrsnog ispitivanja rijetko trebate postaviti svjedoku pitanje na koje ne znate odgovor. Postavljanje takvog pitanja poziva svjedoka da kaže vama – i sucu i poroti – nešto što još ne znate. Mogli biste dobiti odgovor koji će vas iznenaditi i suprotan je naraciji koju ste razvili za svoj slučaj.

Iako postavljanje svjedoku pitanja na koje ne znate odgovor općenito nije mudro za sudskog odvjetnika, suprotno je točno za nas. Mi možemo postavljati pitanja našem brižnom Nebeskom Ocu, u ime našeg milosrdnog Spasitelja, a svjedok koji odgovara na naša pitanja jest Duh Sveti, koji uvijek svjedoči o istini.² Zato što Duh Sveti radi u savršenom jedinstvu s Nebeskim Ocem i Isusom Kristom, znamo da su očitovanja Duha Svetoga pouzdana. Zašto se, dakle, ponekad opiremo traženju ovakve vrste nebeske pomoći, a istina nam se očituje po Duhu Svetomu? Zašto odlažemo postavljanje pitanja na koje ne znamo odgovor kada nam je svjedok ne samo sklon, već će i uvijek reći istinu?

Možda je to stoga što nemamo vjeru kako bismo prihvatili odgovor koji bismo mogli primiti. Možda je to stoga što se naravan muškarac ili žena u nama opiru potpunom predavanju stvari Gospodinu i potpunom povjerenju u njega. Možda zbog toga biramo držati se priče koju smo napisali za sebe, udobne verzije naše priče koju nije uredio Veliki Pisac. Ne želimo postaviti pitanje i dobiti odgovor koji se ne uklapa skladno u priču koju pišemo za sebe.

Iskreno, malo bi nas vjerojatno upisalo u svoju priču iskušenja koja nas pročišćuju. Ali ne volimo li veličanstveni vrhunac priče koju čitamo kada glavni lik nadvladava borbu? Iskušenja su elementi radnje koji čine naše najdraže priče uvjerljivima, neprolaznima, poticajnima za vjeru i dostojnima pričanja. Predivne borbe upisane u naše priče ono su što nas približava Spasitelju i pročišćuje, čineći nas više poput njega.

Kako bi David nadvladao Golijata, dječak se morao suočiti s divom. Udobna priča za Davida bila bi da se vratio brizi za ovce. Ali umjesto toga, on je promislio o svojem iskustvu spašavanja jaganjaca od lava i medvjeda. I gradeći na tim herojskim podvizima, on je skupio vjeru i hrabrost kako bi dopustio Bogu da napiše njegovu priču, izjavljujući: »Jahve koji me izbavio iz lavlje pandže i medvjeđe šape, izbavit će me i iz ruku toga Filistejca.«³ Sa željom dopustiti Bogu da prevladava, s uhom usmjerenim na Duha Svetoga i sa spremnošću dopustiti da Spasitelj bude začetnik i završitelj njegove priče, dječak David porazio je Golijata i spasio svoj narod.

Uzvišeno nam načelo opredjeljivanja, naravno, dozvoljava da napišemo svoju vlastitu priču – David je mogao otići kući, natrag brizi za ovce. Ali Isus Krist stoji spreman upotrijebiti nas kao božanska oruđa, našiljene olovke u svojoj ruci, kako bi napisao remek djelo! On je milosrdno voljan upotrijebiti mene, žgoljavu olovku, kao oruđe u svojim rukama, budem li imala vjere da mu to dopustim, budem li mu dopustila da napiše moju priču.

Estera je još jedan divan primjer dopuštanja da Bog prevlada. Umjesto da se pridržava oprezne priče samoodržanja, ona je oživotvorila vjeru, predajući se potpuno Gospodinu. Haman je planirao uništenje svih Židova u Perziji. Mordokaj, Esterin rođak, saznao je za zavjeru i pisao joj, potičući je da razgovara s kraljem u korist svog naroda. Ona mu je iznijela da je onaj tko priđe kralju bez poziva podložan smrti. Ali u ogromnom činu vjere, ona je zatražila od Mordokaja da okupi Židove i da poste za nju. »I ja ću tako postiti sa svojim djevojkama«, rekla je, »[i] tako pripremljena ući ću kralju i unatoč zakonu, pa treba li da poginem, poginut ću«.⁴

Estera je bila spremna dopustiti Spasitelju da napiše njezinu priču iako je, kroz leću smrtnosti, kraj mogao biti tragičan. Na sreću, kralj je primio Esteru i Židovi u Perziji bili su spašeni.

Naravno, Esterina razina hrabrosti rijetko se traži od nas. Ali dopuštanje Bogu da prevlada, dopuštanje njemu da bude začetnik i završitelj naših priča, zaista traži od nas da obdržavamo njegove zapovijedi i saveze koje smo sklopili. Naše će obdržavanje zapovijedi i saveza otvoriti liniju komunikacije kako bismo primali objavu kroz Duha Svetoga. A kroz očitovanja Duha osjetit ćemo Učiteljevu ruku kako piše naše priče s nama.

U travnju 2021. naš je prorok, predsjednik Russell M. Nelson, zatražio od nas da razmotrimo što bismo mogli učiniti ako bismo imali više vjere u Isusa Krista. S više vjere u Isusa Krista, mogli bismo postaviti pitanje na koje ne znamo odgovor – moliti našeg Oca na Nebu, u ime Isusa Krista, da pošalje odgovor kroz Duha Svetoga, koji svjedoči o istini. Kad bismo imali više vjere, postavili bismo pitanje i zatim bili spremni prihvatiti odgovor koji primimo, čak i ako se ne uklapa u našu udobnu priču. A obećani blagoslov koji će doći iz djelovanja u vjeri u Isusa Krista jest povećanje vjere u njega kao našeg začetnika i završitelja. Predsjednik Neslon izjavio je da mi »prim[amo] više vjere čineći nešto što zahtijeva više vjere«.⁵

Stoga, par bez djece koji pati zbog neplodnosti može pitati u vjeri treba li usvojiti djecu i biti spreman prihvatiti odgovor, iako je priča koju su napisali za sebe uključivala čudesno rođenje.

Stariji par može pitati je li vrijeme za njih da služe misiju i biti spreman otići, iako je priča koju su napisali za sebe uključivala više vremena u radnoj snazi. Ili će odgovor možda biti »još ne« i oni će spoznati u kasnijim poglavljima svoje priče zašto su još neko vrijeme bili potrebni kod kuće.

Tinejdžer ili tinejdžerica mogu pitati u vjeri je li bavljenje sportom, obrazovanjem ili glazbom od najveće vrijednosti i biti spremni slijediti poticaje savršenog svjedoka, Duha Svetoga.

Zašto želimo da Spasitelj bude začetnik i završitelj naših priča? Zato što on savršeno poznaje naš potencijal, odvest će nas na mjesta koja nikada sami nismo zamislili. Učinit će nas Davidom ili Esterom. Protegnut će nas i pročistiti da budemo više poput njega. Ono što ćemo ostvariti dok djelujemo s više vjere povećat će našu vjeru u Isusa Krista.

Braćo i sestre, prije samo godinu dana naš je dragi prorok upitao: »Jeste li vi voljni dopustiti da Bog prevlada u vašem životu? (…) Jeste li voljni dopustiti da što god on treba da učinite ima prednost nad bilo kojom drugom ambicijom?«⁶ Ponizno dodajem tim proročkim upitima: »Hoćete li dopustiti da Bog bude začetnik i završitelj vaše priče?«

U Otkrivenju učimo da ćemo stajati pred Bogom i bit će nam suđeno iz knjiga života, u skladu s našim djelima.⁷

Bit će nam suđeno prema našoj knjizi života. Možemo odabrati napisati udobnu priču za sebe. Ili možemo omogućiti Velikom Začetniku i Završitelju da napiše našu priču s nama, dopuštajući da uloga koju on treba da igramo ima prednost nad drugim ambicijama.

Neka Krist bude začetnik i završitelj vaše priče!

Neka Duh Sveti bude vaš svjedok!

Napišite priču u kojoj je staza na kojoj se nalazite ravna, u smjeru koji vas vodi natrag u vaš nebeski dom da živite u nazočnosti Božjoj.

Neka protivljenje i nevolje koji su dio svake dobre priče budu sredstvo kojim se približavate Isusu Kristu i postajete više poput njega.

Ispričajte priču u kojoj prepoznajete da su nebesa otvorena. Postavljajte pitanja na koja ne znate odgovor, znajući da je Bog voljan objaviti svoju volju za vas kroz Duha Svetoga.

Neka vaša priča bude priča vjere, slijedeći vašeg Primjera, Spasitelja Isusa Krista. U ime Isusa Krista. Amen.