Ne boj se! Samo vjeruj!

Upućujem svoje riječi danas mladima Crkve, što znači bilo kome u dobi predsjednika Russella M. Nelsona ili mlađima. Rijetko koristim vizualna pomagala, no ne mogu odoljeti, a da ne pokažem ovo.

Slika

Pismo Marine Arnold

Ovaj cri de cœur dolazi od moje osmogodišnje prijateljice – Marin Arnold – i napisan je kada je imala sedam godina. Prevest ću vam njezin rani prerađeni egipatski:

Dakle, Marin, govor koji ću izreći nesumnjivo će te ponovno razočarati. No kada pišeš svojem biskupu da bi se požalila, važno je da mu napišeš da je moje ime: »Kearon. Starješina Patrick Kearon.«

Gotovo dvije godine pandemija biblijskih razmjera morila je naš planet i iako je ta pošast zaustavila gotovo sve u društvenom smislu, očito nije zaustavila brutalnost, nasilje i okrutnu agresiju u političkom smislu – nacionalno ili međunarodno. Kao da to nije dovoljno, još se uvijek suočavamo s dugotrajnim društvenim i kulturalnim izazovima, u rasponu od ekonomskog siromaštva, preko oskvrnuća okoliša do rasne nejednakosti i još toga.

Takvi žestoki vjetrovi i mračni dani mogu biti obeshrabrujući mladima među nama, onima u koje se uzdamo u optimizam i entuzijazam po pitanju sutrašnjica našeg života. Rečeno je da je »moć mladih zajedničko bogatstvo za cijeli svijet. Mladi… su lica naših… budućnost.«² Nadalje, naša su djeca povjerenici u čije će ruke sudbina ove Crkve biti postavljena.

S obzirom na naša trenutna vremena, razumljivo je ako idealizam mladih malo opada. Dr. Laurie Santos, profesorica na Sveučilištu Yale, nedavno je kreirala tečaj pod nazivom Psychology and the Good Life [Psihologija i dobar život]. »Prve godine kada je tečaj ponuđen, upisala se gotovo [jedno četvrtina cijeloga] preddiplomskoga studentskog tijela.«³ Tada je više od 64 milijuna ljudi posjetilo njezin podcast. Pišući o ovom fenomenu, jedan je novinar napomenuo kako je bolno vidjeti toliko mnogo pametnih, mladih studenata – i odraslih – kako očajnički »traže nešto što su izgubili« ili, još gore, čeznu za nečim što nikada nisu imali.⁴

Moja je današnja molba našim mladima, a i vama roditeljima i odraslima koji ih savjetujete, da započnete svoju potragu za srećom prihvaćajući obilje koje smo već primili od davatelja svakoga dobrog dara.⁵ Upravo u trenutku kada mnogi u svijetu postavljaju duboka pitanja za dušu, trebali bismo odgovoriti radosnom vijesti⁶ evanđelja Isusa Krista. Crkva Isusa Krista svetaca posljednjih dana, koja uzdiže poslanje i poruku Spasitelja svijeta, nudi vječno najznačajniji način da se i pronađe dobro i čini dobro u tako potrebnom vremenu.

Predsjednik Russell M. Nelson rekao je da ovaj naraštaj mladih ljudi ima sposobnost ostvariti »veći [pozitivan] utjecaj na svijet nego bilo koji prethodni naraštaj«.⁷ Mi, od svih ljudi, trebamo »pjevati pjesmu otkupljujuće ljubavi«,⁸ ali za to je potrebna disciplina – »učeništvo«, da tako kažem – ono koje čuva od negativnih stavova i razornih navika koje bi nas navele da pogriješimo u tonalitetu dok pjevamo pjesmu otkupljujuće ljubavi.

Čak i kada se držimo »sunčane strane ulice«,⁹ s vremena na vrijeme naletimo na tog čovjeka koji je odlučan pronaći nešto turobno i sumorno po pitanju svega. Znate njegovo geslo: »Uvijek je najtamnije neposredno prije nego što postane potpuno mračno.« Kakvo zlonamjerno viđenje i kakvo bijedno postojanje! Da, ponekada bismo mogli htjeti pobjeći s mjesta na kojem se nalazimo, no zasigurno nikada ne bismo trebali pobjeći od toga tko smo – djeca živoga Boga koji nas voli, koji je uvijek spreman oprostiti nam i koji nas nikada neće napustiti. Vi ste njegova najdragocjenija svojina. Vi ste njegovo dijete kojemu je dao proroke i obećanja, duhovne darove i objave, čuda i poruke te anđele s obje strane vela.¹⁰

Također vam je dao Crkvu koja osnažuje obitelji za smrtnost i veže ih zajedno za vječnost. Ona nudi više od 31 000 odjela i ogranaka gdje se ljudi okupljaju, pjevaju, poste i mole jedni za druge te daju svoja sredstva siromašnima. Tu je svaka osoba znana imenom, na svaku se osobu računa i svakoj se poslužuje te tu prijatelji i susjedi dobrovoljno služe jedni drugima u pozivima koji se kreću od svećeničkog rada do dužnosti skrbništva. Na tisuće mladih odraslih osoba – kao i starijih parova – služe misije o vlastitom trošku bez ikakvog prava na odluku o tome gdje će raditi, a mladi i stari članovi putuju u hramove kako bi vršili svete uredbe potrebne da se ljudska obitelj sveže – smiona aktivnost u tako razdijeljenom svijetu, ali ona kojom se izjavljuje da je takva podjela samo privremena. To su neki od razloga koje navodimo za »nad[u] koja je u [n]ama«.¹¹

Naravno, danas se svaki učenik Isusa Krista suočava sa strahovito teškim problemima. Vođe ove Crkve posvećuju svoj život traženju Gospodinova vodstva u rješavanju tih izazova. Ako neki nisu razriješeni na zadovoljstvo svih, oni možda čine dio križa za koji je Isus rekao da ćemo trebati preuzeti kako bismo ga slijedili.¹² Upravo zato što će biti mračnih dana i teških problema Bog je obećao da će, iz oblaka danju i stupa ognja noću, voditi proroke, dati željeznu šipku, otvoriti uzana vrata koja vode prema tijesnom putu i, povrh svega, udijeliti nam moć da dovršimo put.¹³

Stoga, molim vas, molim vas ostanite na cijeloj gozbi, čak i ako ne volite brokulu. Uživajte u njegovu svjetlu i posuđujte svoju svijeću za povod.¹⁴ Dobro to kažu u Maloj školi: doista »k’o zraka, Krist želi da bude[te] sad [vi]«.¹⁵

Kada je židovski vođa Jair preklinjao Isusa da iscijeli njegovu dvanaestogodišnju kći koja je ležala i umirala kod kuće, mnoštvo koje je okruživalo Spasitelja ometalo ga je toliko dugo da je sluga ubrzo došao i rekao zabrinutom ocu: »‘Kćerka ti umrije. Ne muči više Učitelja!’

Kad je to Isus čuo, reče mu: ‘Ne boj se! Samo vjeruj! Ozdravit će!«¹⁶

I ozdravila je. Tako ćete i vi. »Ne boj se! Samo vjeruj!«

Budući da je svatko od vas u ovoj publici dragocjen Bogu i ovoj Crkvi, završavam ovom posebnom apostolskom izjavom. Prije nego što ste ikada primili dar Duha Svetoga, imali ste Svjetlo Kristovo usađeno u vašu dušu,¹⁷ to »svjetlo koje je u svemu, koje daje život svemu«¹⁸ i pozitivan je utjecaj u srcima svih ljudi koji su ikada živjeli ili će ikada živjeti. To je svjetlo dano kako bi vas štitilo i podučavalo. Jedna je od njegovih središnjih poruka ta da je život najdragocjeniji od svih darova, dar koji se dobiva vječno samo kroz Pomirenje Gospodina Isusa Krista. Kao svjetlo i život svijeta,¹⁹ Jedinorođeni Sin Božji došao je dati nam život pobjeđujući smrt.

Moramo se potpuno obvezati tom daru života i pritjecati u pomoć onima koji su u opasnosti da će odustati od ovoga svetog dara. Vođe, savjetodavci, prijatelji, obitelji – obratite pažnju na znakove depresije, očaja ili bilo čega što nagoviješta samoozljeđivanje. Ponudite svoju pomoć. Slušajte. Izvršite neku vrstu intervencije kako je prikladno.

Svim našim mladima koji se muče, koje god bile vaše brige ili teškoće, smrt samoubojstvom očito nije odgovor. To neće ublažiti bol koju osjećate ili za koju mislite da je uzrokujete. U svijetu koji tako očajnički treba cijelo svjetlo koje može dobiti, molim vas nemojte umanjiti vječno svjetlo koje je Bog stavio u vašu dušu prije nego što ovaj svijet bio stvoren. Razgovarajte s nekim. Tražite pomoć. Nemojte uništiti život za koji je Krist dao svoj život kako bi ga sačuvao. Možete podnijeti borbe ovoga smrtnog života jer ćemo vam pomoći nositi ih. Snažniji ste nego što mislite. Pomoć je dostupna, od drugih i posebice od Boga. Voljeni ste, cijenjeni i potrebni. Trebamo vas! »Ne boj se! Samo vjeruj!«

Netko tko se suočio s okolnostima puno očajnijim od onih s kojima ćemo se vi i ja ikada suočiti jednom je zavapio: »Idite naprijed [moji ljubljeni mladi prijatelji]. Hrabro… i naprijed, naprijed do pobjede! Nek se srca vaša raduju, i budu silno vesela.«²⁰ Imamo tako mnogo zbog čega nam može biti drago. Imamo jedni druge i imamo njega. Preklinjem da nam ne uskraćujete priliku imati vas, u sveto i posvećeno ime Gospodina Isusa Krista, našeg Učitelja. Amen.