Iscijeliti svijet

Braćo i sestre, u ovo veličanstveno uskršnje razdoblje tako smo blagoslovljeni što se sastajemo i primamo savjet i usmjerenje od Božjih slugu.

Sveto vodstvo i naučavanja našeg Nebeskog Oca pomažu nam navigati životom u ovim opasnim vremenima. Kao što je prorokovano, »požar[i], i oluje«, »ratov[i], glasine o ratovima i potres[i] na raznim mjestima«, »i svakojak[e] odvratnosti«,¹ »pošast«,² »glad[] i potres[i]«³ uništavaju obitelji, zajednice pa čak i narode.

Druga pošast hara svijetom: napadi na vašu i moju vjersku slobodu. Ovo rastuće mnijenje nastoji ukloniti religiju i vjeru u Boga s javnog trga, škola, mjerila zajednice i građanske rasprave. Protivnici vjerske slobode nastoje nametnuti ograničenja na izražavanje iskrenih uvjerenja. Čak kritiziraju i ismijavaju vjerske tradicije.

Takav stav marginalizira ljude, obezvrjeđujući osobna načela, poštenje, poštovanje, duhovnost i mir savjesti.

Što je vjerska sloboda?

To je sloboda bogoštovlja u svim svojim oblicima: sloboda okupljanja, sloboda govora, sloboda djelovanja prema osobnim uvjerenjima i sloboda da drugi čine isto. Vjerska sloboda omogućava svakome od nas da odlučimo za sebe što vjerujemo, kako živimo i djelujemo u skladu sa svojom vjerom i što Bog očekuje od nas.

Nastojanja da se umanji takva vjerska sloboda nisu nova. Tijekom povijesti, vjernici su jako patili od ruku drugih. Članovi Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana nisu drugačiji.

Od naših početaka, mnoge koji su tražili Boga privlačila je ova Crkva zbog njezinih naučavanja božanskog nauka, uključujući vjeru u Isusa Krista i njegovo Pomirenje, pokajanje, naum sreće i Drugi dolazak našeg Gospodina.

Oprečnost, progon i nasilje mučili su našeg prvog proroka posljednjih dana, Josepha Smitha, i njegove sljedbenike.

Usred previranja 1842. godine, Joseph je objavio 13 temeljnih načela rastuće Crkve, uključujući ovu: »Polažemo pravo na povlasticu štovanja Svemogućeg Boga prema uputama svoje vlastite savjesti, i dopuštamo svim ljudima istu povlasticu, neka štuju kako, gdje ili što žele.«⁴

Njegova je izjava uključiva, oslobađajuća i s poštovanjem. To je suština vjerske slobode.

Prorok Joseph Smith također je rekao:

»Smion sam izjaviti pred Nebom da sam jednako spreman umrijeti u obrani prava prezbiterijanca, baptista, ili dobrog čovjeka bilo koje druge vjerske pripadnosti; jer isto načelo koje bi gazilo prava… svetaca, gazilo bi prava rimokatolika, ili pripadnika bilo koje druge vjerske pripadnosti koji bi mogao biti neomiljen ili preslab da se obrani.

Ljubav prema slobodi nadahnjuje moju dušu – civilnoj i vjerskoj slobodi za cijelu ljudsku rasu.«⁵

Ipak, rani članovi Crkve bili su napadnuti i protjerani tisućama kilometara, od New Yorka do Ohija u Missouriju, gdje je guverner izdao nalog da se prema članovima Crkve »mora postupati kao prema neprijateljima i moraju biti istrijebljeni ili istjerani iz države«.⁶ Pobjegli su u Illinois, no muka se nastavila. Rulja je ubila proroka Josepha misleći da će ubojstvom njega uništiti Crkvu i raspršiti vjernike. No vjerni su bili postojani. Josephov nasljednik, Brigham Young, vodio je tisuće u prisilnom izlasku 1300 milja (2100 km) zapadno do onoga što je sada država Utah.⁷ Moji su vlastiti predci bili među tim prvim doseljenicima pionira.

Od tih dana žestokih progona, Gospodinova Crkva postojano je rasla na gotovo 17 milijuna članova, od kojih velika većina živi izvan Sjedinjenih Država.⁸

U travnju 2020. naša je Crkva proslavila 200. godišnjicu Obnove evanđelja proglasom svijetu, koje je pripremilo naše Prvo predsjedništvo i Zbor dvanaestorice apostola. Započinje: »Svečano proglašavamo da Bog voli svoju djecu u svakom narodu svijeta.«⁹

Naš je voljeni prorok, Russell M. Nelson, nadalje izjavio:

»Vjerujemo u slobodu, ljubaznost i poštenje za svu Božju djecu.

Svi smo mi braća i sestre, svatko je dijete brižnog Oca na Nebu. Njegov Sin, Gospodin Isus Krist, poziva sve da dođu k njemu: ‘crna [i] bijela… zasužnjena [i] slobodna… muško [i] žensko’ (2 Nefi 26:33).«¹⁰

Razmotrite sa mnom četiri načina na koje društvo i pojedinci imaju koristi od vjerske slobode.

Prvi. Vjerska sloboda poštuje prvu i drugu veliku zapovijed, stavljajući Boga u središte našeg života. Čitamo u Mateju:

»‘Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom pameti svojom!’¹¹

Druga je toj jednaka: ‘Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe!’«¹²

Bilo da su u kapeli, sinagogi, džamiji ili kolibi s limenim krovom, Kristovi učenici i svi vjernici sličnih naravi, mogu izraziti odanost Bogu štovanjem njega i voljnošću da služe njegovoj djeci.

Isus Krist savršeni je primjer takve ljubavi i služenja. Tijekom svojeg službeništva brinuo se za siromašne,¹³ iscijelio je bolesne¹⁴ i slijepe.¹⁵ Nahranio je gladne,¹⁶ stavio je svoje ruke na malu djecu,¹⁷ i oprostio onima koji su mu zlo učinili, čak su ga razapeli.¹⁸

Sveta pisma opisuju da je Isus »prošao čineći dobro«.¹⁹ Tako moramo i mi.

Drugi. Vjerska sloboda potiče izražavanje vjerovanja, nade i mira.

Kao crkva, pridružujemo se drugim religijama koje štite ljude svih vjera i uvjerenja te njihovo pravo da izražavaju svoja uvjerenja. To ne znači da mi prihvaćamo njihova uvjerenja, niti oni naša, već imamo više zajedničkog nego što imamo s onima koji nas žele ušutkati.

Nedavno sam predstavljao Crkvu na godišnjem Međuvjerskom forumu G20 u Italiji. Bio sam potaknut, čak i nadahnut, kada sam se sastao s vođama vlada i vjera iz cijelog svijeta. Shvatio sam da rane i razlike mogu biti riješene pa čak i iscijeljene kada častimo Boga, Oca svih nas i Isusa Krista, njegova Sina. Veliki Iscjelitelj svih naš je Gospodin i Spasitelj, Isus Krist.

Imao sam zanimljiv trenutak kad sam završio svoj govor. Prethodnih sedam govornika nije zatvorilo ni na koji tradicionalno vjerski način ili u ime Božje. Dok sam govorio, pomislio sam: »Trebam li se samo zahvaliti i sjesti ili da zaključim s ‘u ime Isusa Krista’?« Sjetio sam se tko sam i znao sam da Gospodin želi da kažem njegovo ime kako bih dovršio svoju poruku. To sam i učinio. Gledajući unatrag, bila je to moja prilika izraziti svoje vjerovanje; i imao sam slobodu vjeroispovijesti iznijeti svoje osvjedočenje o svetom imenu njegovu.

Treći. Religija nadahnjuje ljude da pomažu drugima.

Kada je vjeroispovijesti dan prostor i sloboda da cvjeta, vjernici vrše jednostavna, a ponekad i herojska djela služenja. Drevni židovski izraz »tikkun olam«, što znači »popraviti ili iscijeliti svijet«, odražava se danas u nastojanjima mnogih. Udružili smo se s katoličkim dobrotvornim organizacijama, poznatima kao Caritas Internationalis, Islamskom humanitarnom organizacijom te u brojnim židovskim, hinduističkim, budističkim, sikhskim i kršćanskim organizacijama poput Vojske spasa i Nacionalnom kršćanskom zakladom. Zajedno služimo milijunima u potrebi, nedavno pomaganjem izbjeglicama ratnim sa šatorima, vrećama za spavanje i zalihama hrane²⁰ i pružanjem cjepiva, uključujući cjepiva protiv dječje paralize²¹ i COVID-a.²² Popis je onoga što se vrši velik, no takve su i potrebe.

Nije upitno, ljudi koji vjeruju, radeći zajedno, mogu napraviti značajne intervencije. Istovremeno, služenje jedan na jedan često se ne razglašava, no tiho mijenja živote.

Razmišljam o primjeru u Luki kada je Isus Krist posegnuo prema udovici iz Naina. Isus je, u pratnji skupine sljedbenika, došao na ispraćaj jedinoga udovičinog sina. Bez njega, ona se suočavala s emocionalnom, duhovnom pa čak i financijskom propašću. Isus je, gledajući njezino lice ispunjeno suzama, rekao: »Nemoj plakati.«²³ Zatim je dotaknuo lijes koji je sadržavao tijelo i procesija se zaustavila.

»Mladiću«, zapovjedio je, »tebi govorim: Ustani!

Mrtvac se podiže i poče govoriti; a Isus ga dade njegovoj majci.«²⁴

Uzdizanje je mrtvih čudo, no svaki čin ljubaznosti i brige za nekoga tko se muči jest način na koji svatko od nas može »čin[iti] dobro«, znajući da »Bog [je] s [nama]«.²⁵

I četvrti. Sloboda vjere djeluje kao ujedinjujuća i okupljajuća sila za oblikovanje vrijednosti i moralnosti.

U Novom zavjetu čitamo o mnogima koji su se odvratili od Isusa Krista, mrmljajući o njegovu nauku: »Tvrd je ovo govor! Tko ga može slušati?«²⁶

Taj vapaj još uvijek se danas čuje od onih koji nastoje protjerati vjeru iz razgovora i utjecaja. Ako religija nije tu da pomogne s oblikovanjem osobnosti i posredovanjem tijekom teških vremena, tko će biti? Tko će podučavati poštenje, zahvalnost, oprost i strpljenje? Tko će pokazati dobrotvornost, sućut i ljubaznost prema zaboravljenima i ugnjetavanima? Tko će prihvatiti one koji su drugačiji, a ipak zaslužuju kao sva Božja djeca? Tko će otvoriti svoje ruke potrebitima i neće tražiti plaću? Tko će poštovati mir i poslušnost zakonima većim od svakodnevnih trendova? Tko će odgovoriti na Spasiteljevu molbu: »Idi pa i ti čini tako«?²⁷

Mi ćemo. Da, braćo i sestre, mi ćemo.

pozivam vas da zagovarate povod vjerske slobode. To je izraz Bogom danog načela opredjeljivanja.

Vjerska sloboda donosi ravnotežu konkurentnim filozofijama. Dobro vjere, njezin doseg i svakodnevna djela ljubavi koja religija nadahnjuje samo se množe kada štitimo slobodu izražavanja i djelovanja prema temeljnim vjerovanjima.

Svjedočim da je Russell M. Nelson Božji živući prorok. Svjedočim da Isus Krist vodi i usmjerava ovu Crkvu. Pomirio je za naše grijehe, bio je razapet na križu i uskrsnuo je treći dan.²⁸ Zbog njega možemo živjeti ponovno za svu vječnost; a oni koji to žele mogu biti s našim Ocem na Nebu. Ovu istinu proglašavam cijelom svijetu. Zahvalan sam na slobodi da to činim. U ime Isusa Krista. Amen.