Djeluje li naum?

Djeluje li naum?

Nedavno sam imao razgovor s mladom odraslom osobom koja je služila misiju prije nekoliko godina i on je sada bio uključen u svoj profesionalni rad. Na neke se načine njegov život dobro odvijao. No njegova je vjera bila u padu. Tonuo je u more sumnje o Spasitelju i njegovoj Crkvi. Objasnio je da ne prima blagoslove koje je očekivao od obnovljenog evanđelja. Nije osjećao da naum sreće djeluje u njegovu životu.

Moja je poruka danas za sve one koji bi mogli imati slične osjećaje. Obraćam se onima koji su u jednom trenutku »osjeti[li] da žel[e] pjevati pjesmu otkupljujuće ljubavi«, ali ne »osje[ćaju] to sada«.¹

Naš Nebeski Otac pripremio je predivan naum za našu vječnu sreću. No kada se život ne razvija kako smo se nadali, može se činiti da naum ne djeluje.

Možda se osjećamo onako kako su se Isusovi učenici osjećali kada su bili na lađi, »na morskoj pučini, bili su je valovi, jer je udario protivan vjetar«.²

Onda, vrlo rano ujutro:

»Isus dođe k njima, hodeći po moru.

Kad ga opaziše gdje ide po moru, učenici se preplašiše i… od straha počeše vikati.

Ali im Isus odmah reče: ‘Odvažni budite! Ja sam, ne bojte se!’

Petar mu nato odgovori: ‘Gospodine, ako si ti, naredi mi da dođem k tebi po vodi!’

‘Dođi!’ reče mu. Tada se Petar spusti s lađice i pođe po vodi da dođe k Isusu.

Ali se uplaši kad vidje snagu vjetra te poče tonuti i vikati: ‘Spasavaj, Gospodine!’

Odmah Isus pruži ruku, prihvati ga pa mu reče: ‘Malovjerni, zašto si posumnjao?’«³

Mogu li vam iznijeti tri načela koja učim od Petra? Molim se da ova načela mogu pomoći svakome tko osjeća da naum sreće ne djeluje u njihovu životu.

Prvo, djelujte u vjeri u Isusa Krista.

Zadivljen sam Petrovom vjerom. Na Isusov jednostavan poziv da »dođe«, napustio je svoju lađu koju je oluja bacala. Činilo se kako zna da, ako ga je Isus Krist pozvao da učini nešto, on to može učiniti.⁴ Petar je imao povjerenja u Spasitelja više nego što je imao povjerenja u svoju lađu. I ta mu je vjera dala moć da djeluje s hrabrošću tijekom stresne, zastrašujuće situacije.

Petrova vjera podsjeća me na iskustvo koje sam čuo od starješine Joséa L. Alonsa. Ubrzo nakon što je preminuo sin starješine Alonsa, ostavljajući obitelj s malom djecom, starješina Alonso čuo je kako djeca razgovaraju.

»Što ćemo učiniti?« pitala su.

Devetogodišnja kći odgovorila je: »Tata je dobro. On propovijeda evanđelje Isusa Krista.«

Poput Petra, ta je djevojčica vidjela dalje od svojih izazova i vjerovala je u Isusa Krista i njegovo Pomirenje. Vjera u Spasitelja donosi mir i snagu da idemo naprijed.

Pogledate li unatrag na svoj život, vjerujem da ćete vidjeti kako ste oživotvorili vjeru mnogo puta. Priključenje Crkvi čin je vjere. Razgovaranje s Nebeskim Ocem u molitvi čin je vjere. Čitanje Svetih pisama čin je vjere. Slušanje moje poruke na ovom Općem saboru čin je vjere. Kao što je Russell M. Nelson rekao: »Nemojte umanjivati vjeru koju već imate.«⁵

Još jedna lekcija koju učim od Petra jest ova:

U vremenima nevolje, odmah se okrenite Isusu Kristu.

Dok je hodao prema Spasitelju, Petar se uplašio vjetra i počeo je tonuti. Ali kada je shvatio što se događa, Petar nije pokušao samostalno hodati po vodi ili otplivati natrag do lađe. Umjesto da otpusti svoju vjeru u Krista, prionuo je još čvršće, vapeći: »Spasavaj, Gospodine!«

»Odmah Isus pruži ruku, prihvati ga.«⁶

Svi se mi suočavamo sa snažnim vjetrovima koji mogu potresti našu vjeru i uzrokovati da tonemo. Kada se to dogodi, molim vas sjetite se da naum sreće Nebeskog Oca ima još jedan naziv – naum otkupljenja. Naum nije bio stvoren kako bismo lako proklizili kroz život, nikada se ne spotičući, nikada ne tonući, uvijek s osmjehom na licu. Nebeski je Otac znao da ćemo trebati biti otkupljeni. Zbog toga je pripremio naum otkupljenja.⁷ Zbog toga je poslao Otkupitelja. Kada se mučimo – iz bilo kojeg razloga – to ne znači da naum ne djeluje. Tada nam je naum najpotrebniji!

U tim trenutcima slijedite Petrov primjer. Odmah se okrenite Spasitelju.

»Jer gle, sad je vrijeme i dan spasenja vašega… Ne odlaž[ite] dan pokajanja svojega.«⁸

Bez obzira gdje smo i gdje smo bili, pokajanje je put naprijed. Predsjednik Nelson podučio je:

»Ništa nije više oslobađajuće, više oplemenjujuće ili ključnije za naš osobni napredak od redovitog, svakodnevnog usmjerenja na pokajanje…

Bilo da se marljivo krećete putem saveza, bilo da ste skliznuli ili iskoračili s puta saveza ili ne možete ni vidjeti put tamo gdje se sada nalazite, molim vas da se pokajete. Iskusite osnažujuću moć svakodnevnog pokajanja – kada činite malo bolje i jeste malo bolji svakog dana.«⁹

Doći Kristu znači više od samog razmišljanja o njemu ili razgovora o njemu ili čak ljubavi prema njemu. To znači slijediti ga. To znači živjeti onako kako nas on podučava da živimo. A za sve nas, to znači kajati se, bez odgađanja.

Jedna od mojih kćeri radila je u centru za obuku misionara. Ispričala mi je o starješini kojeg je podučavala, koji joj se povjerio da nije siguran je li Mormonova knjiga istinita. Molio se i molio za duhovno svjedočanstvo, no nije primio odgovor.

Moja se kći molila da spozna što treba učiniti kako bi pomogla ovom misionaru. Dojam koji je primila bio je da Sveta pisma nisu bila dana samo zato da ih možemo čitati i zadobiti svjedočanstvo; ona su također bila dana da nas poduče obdržavati zapovijedi Božje. Moja je kći iznijela misionaru ovu misao.

Kasnije je ponovno vidjela tog misionara kako izgleda puno sretnije. Rekao joj je da je napokon primio osvjedočenje da je Mormonova knjiga istinita. Znao je da je ovo svjedočanstvo došlo jer se više trudio činiti ono što Mormonova knjiga podučava.

Slijedimo Petrov primjer okretanja Spasitelju tijekom vremena nevolje. Slijedite Isusa Krista umjesto oslanjanja na vlastitu mudrost i snagu. Bez obzira koliko dugo pokušavate hodati po vodi bez njega, nikada nije prekasno posegnuti prema njemu. Naum djeluje!

Treće je načelo koje učim od Petra i njegova iskustva ovo:

Ponizite se pred Gospodinom i on će vas uzdignuti do većih stvari.

Petar je pokazao vjeru, i u hodanju po vodi i u posezanju prema Spasitelju kada mu je bila potrebna pomoć. Ipak, Spasitelj je u Petru vidio potencijal za puno više toga. »Malovjerni«, rekao je, »zašto si posumnjao?«¹⁰

Petar je mogao zamjeriti ovaj prijekor. No, ponizno ga je prihvatio. Nastavio je tražiti veću vjeru u Isusa Krista. Kroz mnoga dodatna iskustva koja grade vjeru – neka od njih vrlo, vrlo teška – Petar je naposljetku postao čvrsti vođa kakvog je Gospodin trebao. Ostvario je velike stvari u Gospodinovoj službi.

Koje velike stvari Gospodin želi da ostvarite? U njegovoj Crkvi i kraljevstvu postoje mnoge prilike za služenje i posluživanje drugima kao što je to Spasitelj činio. On želi da budete dio njegova velikog djela. Nikada vam naum sreće neće postati stvarniji nego kada pomažete drugima da ga žive.

U izgradnji moje vjere ove su mi Almine riječi promijenile život: »Blagoslovljeni su oni koji se ponize, a nisu prisiljeni biti ponizni.«¹¹ Stavimo se ponizno u položaj gdje nas Isus može uzdići, voditi i najviše iskoristiti naše sposobnosti.¹²

Svjedočim da naum sreće djeluje. Stvorio ga je vaš Nebeski Otac koji vas voli. On djeluje jer je Isus Krist prevladao grijeh i smrt kroz svoje Pomirenje. Dođite k njemu, slijedite ga i »smjesta će veliki naum otkupljenja biti ostvaren za vas«.¹³ U ime Isusa Krista. Amen.