»Tad ću učiniti da ono što je slabo postane jako«

Iako je doista dobro biti autentičan, trebali bismo biti autentični svome stvarnom, istinskom sebi – kao sinovima i kćerima Božjim s božanskom naravi i sudbinom da postanemo poput njega.² Ako je naš cilj da budemo autentični ovoj božanskoj naravi i sudbini, tada ćemo se svi mi trebati promijeniti. Svetopisamska je riječ za promjenu pokajanje. »Previše ljudi«, podučio je predsjednik Russell M. Nelson, »pokajanje smatra kaznom – nečim što se treba izbjeći osim u najozbiljnijim okolnostima… Kada Isus traži od vas i mene da se ‘pokajemo’, on nas poziva da [se] promijenimo.«³

Programeri računalnog softvera koristi uvjetne izjave kako bi rekli računalima što učiniti. Ponekad ih se naziva ako–tada izjave. Kao u, ako je x točan, tada učini y.

Gospodin također djeluje kroz uvjete: uvjete vjere, uvjete pravednosti, uvjete pokajanja. Mnogo je primjera uvjetnih izjava od Boga, poput:

»[Ako] budeš… obdržavao zapovijedi moje i ustrajao do svršetka, [tada ćeš] imat[i]… vječni život, a taj je dar najveći od svih darova Božjih«.⁴

Ili, »[ako] budete… pitali iskrena srca, s pravom nakanom, imajući vjeru u Krista, [tada će vam] on… očitovati istinu o tome moću Duha Svetoga«.⁵

Čak je i Božja ljubav, iako beskrajna i savršena, također podložna uvjetima.⁶ Na primjer:

»Ostat ćete u mojoj ljubavi ako budete vršili moje zapovijedi, kao što sam i ja vršio zapovijedi Oca svog te ostajem u njegovoj ljubavi.«⁷

Starješina D. Todd Christofferson nadalje je izložio ovu evanđeosku istinu kada je podučio: »Neki su skloni reći ‘Spasitelj me voli takvog kakav sam’ i to je svakako istina. Ali on ne može uzeti nikoga od nas u svoje kraljevstvo takve kakvi smo, »jer ništa nečisto ne može prebivati ondje, to jest prebivati u nazočnosti njegovoj« [Mojsije 6:57]… Naši grijesi moraju najprije biti razriješeni.«⁸

Blagoslov primanja Božje moći da nam pomogne promijeniti se također je uvjetan. Spasitelj je, govoreći kroz proroka Moronija u Mormonovoj knjizi, podučio: »Dođu li ljudi k meni pokazat ću im slaboću njihovu. Ja dajem slaboću ljudima da bi bili ponizni; a milost je moja dostatna za sve ljude koji se ponize preda mnom; jer ako se ponize preda mnom, i imaju vjeru u me, tad ću učiniti da ono što je slabo postane jako za njih.«⁹

Pomnije gledajući ono što nas Gospodin podučava ovdje, vidimo kako prvo kaže da muškarcima i ženama daje slaboću – jednina – koja je dio našega smrtnog iskustva kao palih ili tjelesnih bića. Postali smo naravni muškarci i žene zbog Adamova Pada. No kroz Pomirenje Isusa Krista možemo prevladati svoju slaboću ili svoju palu narav.

Zatim kaže da je njegova milost dostatna i ako se ponizimo i imamo vjeru u njega, tada će on »učiniti da ono [množina] što je slabo postane jako za nas«. Drugim riječima, dok prvo mijenjamo svoju palu narav, svoju slaboću, tada ćemo moći promijeniti svoje ponašanje, svoje slabosti.

Pregledajmo zahtjeve promjene prema Gospodinovu uzorku:

Prvo, moramo se poniziti. Gospodinov je uvjet za promjenu poniznost. »Ako se ponize preda mnom«,¹⁰ rekao je. Suprotno je poniznosti oholost. Oholost postoji kada mislimo da znamo bolje – kada ono što mi mislimo ili osjećamo ima prioritet nad onim što Bog misli ili osjeća.

Kralj Benjamin podučio je da je »naravan… čovjek neprijatelj Bogu, i bit će u vijeke vjekova, osim ako se ne… odloži naravnoga čovjeka te postane svetac kroz pomirenje Krista Gospodina, i postane poput djeteta, pokoran, krotak [i] ponizan.«¹¹

Kako bismo se promijenili, trebamo odložiti naravnog čovjeka i postati ponizni i podložni. Moramo biti dovoljno ponizni da slijedimo živućeg proroka. Dovoljno ponizni da sklopimo i obdržavamo hramske saveze. Dovoljno ponizni da se svakodnevno kajemo. Moramo biti dovoljno ponizni da se želimo promijeniti, da »prepusti[mo] srca svoja Bogu«.¹²

Drugo, moramo imati vjeru u Isusa Krista. Ponovno, Spasiteljeve riječi: »Ako se ponize preda mnom, i imaju vjeru u me«,¹³ on će nam dati moć da prevladamo svoje slabosti. Poniznost, uparena s vjerom u Isusa Krista, omogućit će nam da pristupimo osposobljavajućoj moći njegove milosti i punini blagoslova dostupnih zbog njegova Pomirenja.

Predsjednik Nelson podučio je da »istinsko pokajanje započinje vjerom da Isus Krist ima moć očistiti nas, iscijeliti i osnažiti… Naša je vjera ta koja otključava moć Božju u našem životu.«¹⁴

Treće, kroz svoju milost on može učiniti da ono što je slabo postane jako. Ako se ponizimo i imamo vjeru u Isusa Krista, tada će nam njegova milost omogućiti da se promijenimo. Drugim riječima, on će nas osnažiti da se promijenimo. To je moguće jer je, kao što on kaže, »milost [njegova] dostatna za sve ljude«.¹⁵ Njegova osnažujuća, osposobljavajuća milost daje nam moć da prevladamo sve prepreke, sve izazove i sve slabosti dok se nastojimo promijeniti.

Naše najveće slabosti mogu postati naše najveće jakosti. Možemo se promijeniti i »posta[ti] nova stvorenja«.¹⁶ Ono što je slabo doslovno može »posta[ti] jako za n[as]«.¹⁷

Spasitelj je izvršio svoje beskrajno i vječno Pomirenje kako bismo se mi zapravo mogli promijeniti, pokajati i postati bolji. Mi zapravo možemo biti ponovno rođeni. Možemo prevladati navike, ovisnosti pa čak i »sklonosti činiti zlo«.¹⁸ Kao sinovi i kćeri brižnog Oca na Nebu, imamo moć u sebi da se promijenimo.

Sveta pisma puna su primjera muškaraca i žena koji su se promijenili.

Savao, farizej i aktivni progonitelj rane kršćanske crkve,¹⁹postao je Pavao, apostol Gospodina Isusa Krista.

Alma je bio svećenik na dvoru opakog kralja Noe. Čuo je Abinadijeve riječi, potpuno se pokajao i postao jedan od velikih misionara Mormonove knjige.

Njegov je sin Alma proveo svoju mladost nastojeći uništiti Crkvu. Bio je »najopakiji među grešnicima«²⁰ sve dok nije doživio promjenu srca i postao moćan misionar kroz vlastita nastojanja.

Mojsije je bio posvojen u faraonovu obitelj i odrastao je u luksuzu kao egipatski knez. No kada je spoznao tko je doista bio te je doznao svoju božansku sudbinu, promijenio se i postao veliki prorok–zakonodavac Starog zavjeta.²¹

James B. Keysor, djed moje žene, uvijek me se dojmio vlastitom snažnom promjenom srca.²² Rođen vjernim pionirskim predcima, svetcima posljednjih dana, u dolini Salt Lake 1906., izgubio je svoju majku u mladoj dobi i mučio se tijekom svoje mladosti. Svoje tinejdžerske i mlade odrasle godine proveo je daleko od Crkve, a tijekom tog je vremena stekao brojne loše navike. Ipak, upoznao je vjernu ženu i vjenčao se njome, a zajedno su odgojili petero djece.

Godine 1943., nakon teških godina Velike depresije i tijekom Drugoga svjetskog rata, Bud – kako su ga zvali prijatelji i obitelj – napustio je Utu i preselio se u Los Angeles u Kaliforniji kako bi potražio zaposlenje. Tijekom tog razdoblja daleko od kuće, živio je sa svojom sestrom i njezinim mužem koji je služio kao biskup u njihovu odjelu.

Uz ljubav i utjecaj svoje sestre i šogora počeo je oživljavati svoje zanimanje za Crkvu i počeo je čitati Mormonovu knjigu svake večeri prije spavanja.

Jedne noći, dok je čitao Almu, poglavlje 34, njegovo je srce bilo dirnuto kada je pročitao sljedeće riječi:

»Želio bih da istupite i da ne otvrdnjujete više srca svoja…

Jer gle, ovaj je život vrijeme da se ljudi priprave za susret s Bogom; da, gle, dan ovoga života dan je u kojem ljudi trebaju obaviti djela svoja.«²³

Dok je čitao ove stihove, snažan ga je osjećaj preplavio i znao je da se mora promijeniti, pokajati i znao je što mora učiniti. Ustao je iz svoje postelje, kleknuo i počeo se moliti, preklinjući Gospodina da mu oprosti i dade mu snagu koja mu je bila potrebna za napraviti promjene u svojem životu. Njegova je molitva uslišana i od tog se trenutka nikada nije osvrnuo. Bud je počeo služiti u Crkvi i ostao je vjeran, predan svetac posljednjih dana do kraja svojeg života. Promijenjen je na svaki način. Njegov um, njegovo srce, njegova djela i njegovo biće promijenjeni su.

Braćo i sestre, naša je božanska sudbina i svrha u konačnici postati poput našega Nebeskog Oca i Spasitelja Isusa Krista. Činimo to kada se mijenjamo ili kajemo. Mi primamo Spasiteljevu »sliku na licu svojemu«.²⁴ Postajemo novi, čisti, drugačiji i jednostavno nastavljamo raditi na tome svaki dan. Ponekada se može činiti kao dva koraka naprijed i jedan korak unatrag, ali nastavljamo ponizno ići naprijed u vjeri.

I kada se ponizimo i primjenjujemo vjeru u Isusa Krista, milost Kristova i njegova beskrajna pomirbena žrtva omogućuju promjenu.

Svjedočim i posvjedočujem da Isus Krist zaista jest naš Spasitelj i Otkupitelj. Njegova je milost doista dostatna. Izjavljujem da je on »put, istina i život«.²⁵ U ime Isusa Krista. Amen.