Naš odnos s Bogom

Kao Job u Starom zavjetu, u vrijeme patnje neki bi mogli osjećati da ih je Bog napustio. Zato što znamo da Bog ima moć spriječiti ili ukloniti bilo kakvu nevolju, možemo biti u iskušenju žaliti se ako to ne učini, možda propitkujući: »Ako Bog ne udijeli pomoć za koju se molim, kako mogu imati vjeru u njega?« U jednom je trenutku svojih žestokih kušnji pravedan Job rekao:

»Znajte: Bog je to mene pritisnuo i svojom me je on stegnuo mrežom.

Vičem: ʻNasilje!ʼ – nema odgovora; vapijem – ali za me pravde nema.«¹

U svom odgovoru Jobu, Bog zahtijeva: »Zar bi… okrivio me[ne] da sebe opravdaš?«² Ili drugim riječima: »Zar ćeš i sud moj poništiti? Hoćeš li mene okriviti da bi se opravdao?«³ Jahve snažno podsjeća Joba na svoju svemoćnost i sveznanje, a Job u najdubljoj poniznosti priznaje da ne posjeduje ništa čak ni blizu spoznaji, moći i pravednosti Božjoj i ne može opstati na sudu Svemogućega:

Ja znadem, moć je tvoja bezgranična«, rekao je, »što god naumiš, to izvesti možeš…

Govorah stoga, ali ne razumjeh; o čudesima meni neshvatljivim…

Sve riječi svoje zato ja poričem i kajem se u prahu i pepelu.«⁴

Na kraju, Job je imao povlasticu vidjeti Gospodina i »Jahve blagoslovi novo Jobovo stanje još više negoli prijašnje«.⁵

Zaista je ludost za nas da se s našom smrtnom kratkovidnošću usuđujemo suditi Bogu i misliti, na primjer: »Nisam sretan, stoga Bog sigurno čini nešto krivo.« Nama, svojoj smrtnoj djeci u palom svijetu, koja znaju tako malo o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, on izjavljuje: »Sve je nazočno sa mnom, jer ja poznajem sve to.«⁶ Jakov mudro upozorava: »Ne nastojte savjetovati Gospoda, već primati savjet iz ruke njegove. Jer gle, sami znadete da on savjetuje u mudrosti, i u pravdi, i u velikom milosrđu nad svim djelima svojim.«⁷

Neki pogrešno shvaćaju da Božja obećanja znače kako poslušnost njemu daje određene ishode prema utvrđenom rasporedu. Mogli bi pomisliti: »Budem li marljivo služio cjelodnevnu misiju, Bog će me blagosloviti sretnim brakom i djecom« ili »Ako se suzdržim od školskih zadataka na šabat, Bog će me blagosloviti dobrim ocjenama« ili »Platim li desetinu, Bog će me blagosloviti tim poslom koji želim«. Ako život ne ispadne točno ovako ili u skladu s očekivanim rasporedom, možda će osjećati da ih je Bog izdao. No, stvari nisu tako mehaničke u božanskoj ekonomiji. Ne bismo trebali razmišljati o Božjem naumu kao o kozmičkom automatu gdje mi (1) odabiremo željeni blagoslov, (2) umećemo traženi iznos dobrih djela i (3) narudžba je odmah isporučena.⁸

Bog će doista poštivati svoje saveze i obećanja svakome od nas. Ne trebamo se brinuti zbog toga.⁹ Pomirbena moć Isusa Krista – koji je sišao ispod svega i zatim uzašao na visinu¹⁰ i koji posjeduje svu moć na nebu i na zemlji¹¹ – osigurava da Bog može i hoće ispuniti svoja obećanja. Neophodno je da poštujemo njegove zakone i pokoravamo im se, no nije svaki blagoslov zasnovan na poslušnosti zakonu¹² oblikovan, osmišljen i vremenski usklađen s našim očekivanjima. Mi činimo najbolje što možemo, no moramo prepustiti njemu upravljanje blagoslovima, i vremenitim i duhovnim.

Predsjednik Brigham Young objasnio je da njegova vjera nije bila izgrađena na određenim ishodima ili blagoslovima, već na njegovu svjedočanstvu o Isusu Kristu i odnosu s njim. Rekao je: »Moja vjera nije usmjerena na Gospodinovo djelovanje na otocima morskim, na njegovo dovođenje ljudi ovamo… niti na naklonosti koje on udjeljuje ovome narodu ili tom narodu, niti na to jesmo li blagoslovljeni ili nismo blagoslovljeni, već je moja vjera usmjerena na Gospodina Isusa Krista, i svoju sam spoznaju primio od njega.«¹³

Naše su pokajanje i poslušnost, naše služenje i naše žrtve važni. Želimo biti među onima koje je Eter opisao kao »uvijek obilujući dobrim djelima«.¹⁴ No, to nije toliko zbog neke evidencije koja se vodi u celestijalnim knjigovodstvenim knjigama. Ove su stvari bitne jer nas uključuju u Božje djelo i sredstva su po kojima surađujemo s njim u našoj vlastitoj preobrazbi iz naravnog čovjeka u svetca.¹⁵ Ono što nam naš Nebeski Otac nudi jest samoga sebe i svoga Sina, blizak i trajni odnos s njima kroz milost i posredovanje Isusa Krista, našeg Otkupitelja.

Mi smo Božja djeca, odijeljeni za besmrtnost i vječni život. Naša je sudbina biti njegovi baštinici, »subaštinici Kristovi«.¹⁶ Naš je Otac voljan voditi svakoga od nas na svojem putu saveza s koracima osmišljenim za našu pojedinačnu potrebu i prilagođenim njegovu naumu za našu konačnu sreću s njim. Možemo očekivati rastuće povjerenje i vjeru u Oca i Sina, povećani osjećaj njihove ljubavi te dosljednu utjehu i vodstvo Svetoga Duha.

Ipak, ovaj put ne može biti lagan ni za koga od nas. Previše je pročišćenja potrebno da bi bio lagan. Isus je rekao:

»Ja sam pravi trs, i moj je Otac vinogradar.

On siječe svaku mladicu na meni koja ne rađa roda, a pročišćava svaku koja rađa rod, da rodi više roda.«¹⁷

Proces pročišćenja kojim Bog upravlja iz nužde će ponekad biti mučan i bolan. Prisjećajući se Pavlovog izraza, mi smo »subaštinici Kristovi – ako zbilja (kao što jest) trpimo s njim – da s njim budemo i proslavljeni«.¹⁸

Stoga, usred ognja ovoga ljevača, umjesto da se naljutite na Boga, približite se Bogu. Prizivajte Oca u ime Sina. Hodajte s njima u Duhu, dan za danom. Dopustite im da s vremenom pokažu svoju vjernost vama. Doista ih spoznajte i doista spoznajte sebe.¹⁹ Neka Bog prevlada!²⁰ Spasitelj nas ohrabruje:

»Slušajte onoga koji je zagovornik kod Oca, koji zastupa stvar vašu pred njim —

Govoreći: Oče, gledaj trpljenja i smrt onoga koji ne učini grijeha, kojim ti bijaše veoma zadovoljan; gledaj krv Sina svojega koja bijaše prolivena, krv onoga koga predade da bi ti sam mogao biti proslavljen;

Stoga, Oče, poštedi ovu braću moju [i moje sestre] koj[i] vjeruju u ime moje, da mogu doći k meni i imati vječni život.«²¹

Razmotrite neke primjere vjernih muškaraca i žena koji su vjerovali Bogu, sigurni da će njegovi obećani blagoslovi biti na njima u životu ili u smrti. Njihova vjera nije bila temeljena na tome što je Bog učinio ili nije učinio u određenim okolnostima ili trenutku u vremenu, već na tome da su ga poznavali kao svojeg dobrohotnog Oca i Isusa Krista kao svojeg vjernog Otkupitelja.

Kada je egipatski svećenik Elkenin upravo trebao žrtvovati Abrahama, on je zavapio Bogu da ga spasi i Bog je to učinio.²² Abraham je preživio i postao otac vjernih kroz čije će potomstvo sve obitelji zemaljske biti blagoslovljene.²³ Ranije je, na ovom istom žrtveniku, taj isti svećenik Elkenin prinio tri djevice koje se »zbog kreposti svoje… ne htjedoše prignuti da se poklone bogovima drvenim ili kamenim«.²⁴ Tamo su umrle kao mučenice.

Josip iz davnine, koga su vlastita braća kao mladića prodala u ropstvo, u svojoj se patnji okrenuo Bogu. Postupno se uzdigao na istaknuti položaj u kući svojeg gospodara u Egiptu, no tada mu je sav taj napredak bio istrgnut zbog lažnih optužbi Potifarove žene. Josip je mogao pomisliti: »Dakle, tamnica je ono što dobivam kada obdržavam zakon ćudoredne čistoće.« Umjesto toga nastavio se okretati Bogu i napredovao je čak i u tamnici. Josip je pretrpio daljnje razorno razočaranje kada je zatvorenik s kojim se sprijateljio, unatoč svojem obećanju da će pomoći Josipu, zaboravio na njega nakon što je bio vraćen na svoj položaj na faraonovu dvoru. S vremenom se, kao što znate, Gospodin umiješao kako bi postavio Josipa na najviši položaj povjerenja i moći uz faraona, omogućujući Josipu da spasi dom Izraelov. Zasigurno Josip može posvjedočiti »da sve pridonosi dobru onih koji… ljube [Boga]«.²⁵

Abinadi je bio odlučan ispuniti svoje božansko poslanje. »Dovršavam poruku svoju«, rekao je, »i onda nije važno [što mi se dogodi], bude li tako da sam spašen«.²⁶ On nije bio pošteđen mučeničke smrti, no sigurno je bio spašen u Božjem kraljevstvu, a njegov je jedan dragocjeni obraćenik Alma promijenio tijek nefijske povijesti prije Kristova dolaska.

Alma i Amulek bili su izbavljeni iz tamnice u Amonihi kao odgovor na njihovu molbu, a njihovi su progonitelji bili ubijeni.²⁷ Međutim, ranije su ovi isti progonitelji bacili vjerne žene i njihovu djecu u gorući oganj. Alma je, svjedočeći strašnom prizoru u agoniji, bio nagnan Duhom ne koristiti moć Božju da ih »spasi[] od plamena«,²⁸ kako bi mogli biti primljeni k Bogu u slavi.²⁹

Prorok Joseph Smith ginuo je u zatvoru u Libertyju u Missouriju, nemoćan da pomogne svetcima dok su ih pljačkali i tjerali iz njihovih domova po oštroj hladnoći zime. »O Bože, gdje si?« zavapio je Joseph. »Koliko će se dugo ruka tvoja zadržavati?«³⁰ Kao odgovor, Gospodin je obećao: »Nesreća tvoja i nevolje tvoje bit će samo kratka vijeka; a tad, podneseš li to dobro, Bog će te uzdići u visinu… Ti još nisi poput Joba.«³¹

Na kraju, Joseph je mogao izjaviti s Jobom: »[Bog] me ubitʼ može: nade druge nemam.«³²

Starješina Brook P. Hales ispričao je priču sestre Patricije Parkinson, koja je bila rođena s normalnim vidom, ali je do dobi od 11 godina oslijepila.

Starješina Hales je ispričao: »Poznajem Pat mnogo godina i nedavno sam joj rekao koliko joj se divim zbog činjenice da je uvijek pozitivna i sretna. Odgovorila je: ʻPa, nisi bio kod kuće sa mnom, zar ne? Imam svoje trenutke. Imala sam ozbiljne napade depresije i puno sam plakala.ʼ Međutim, nadodala je: ʻOd trenutka kada sam počela gubiti vid bilo je čudno, no znala sam da su Nebeski Otac i Spasitelj uz moju obitelj i mene… Onima koji me pitaju jesam li ljutita jer sam slijepa, odgovaram: ‘Na koga bih bila ljuta? Nebeski je Otac sa mnom u ovome; nisam sama. On je sa mnom stalno.ʼ«³³

Na kraju, to je blagoslov bliskog i trajnog odnosa s Ocem i Sinom koji tražimo. On znači veliku razliku i vječno je vrijedan cijene. Svjedočit ćemo s Pavlom »da patnje sadašnjega [smrtnog] vremena nisu dostojne usporedbe sa slavom koja će se objaviti u nama«.³⁴ Svjedočim da, bez obzira što naše smrtno iskustvo uključivalo, možemo vjerovati Bogu i pronaći radost u njemu.

»Uzdaj se u Jahvu svim srcem i ne oslanjaj se na vlastiti razbor.

Misli na nj na svim svojim putovima i on će ispraviti tvoje staze.«³⁵

U ime Isusa Krista. Amen.