19. poglavlje

Vodstvo

»Želite li osigurati buduće vodstvo za Crkvu, [vašu] zemlju i vaše domove, morate biti postojani u vjeri i nepokolebljivi kada ste suočeni sa zlom.«

Iz života Ezre Tafta Bensona

Ezra Taft Benson u svojoj je mladosti počeo učiti biti vođa. Njegov je otac pozvan služiti misiju kada je Ezra imao gotovo 13 godina. Kao najstarije dijete u obitelji, Ezra je preuzeo mnoge odgovornosti vodstva na obiteljskoj farmi tijekom očeve odsutnosti. Nekoliko godina kasnije, kada je pozvan u britansku misiju, služio je kao predsjednik ogranka i kao predsjednik konferencije Newcastle (slično današnjem okrugu). Kasnije je služio u trima predsjedništvima okola — jednom kao savjetnik, jednom kratko kao predsjednik okola i jednom duže kao predsjednik okola. Tijekom svoje profesionalne karijere radio je na mnogim položajima vodstva u poljoprivrednoj industriji. Budući da je postao vođa i stručnjak na polju poljoprivrede, predsjednik Dwight D. Eisenhower zatražio ga je da služi na najvišem položaju za poljoprivredu u Sjedinjenim Državama. Osam godina radio je s predsjednikom Eisenhowerom kao ministar poljoprivrede Sjedinjenih Država.

Prije nego je postao predsjednik Crkve, predsjednik Benson služio je 12 godina kao predsjednik Zbora dvanaestorice apostola. Članovi zbora jako su ga cijenili kao vođu. Starješina Bruce R. McConkie »često je govorio članovima obitelji da u Crkvi nikada nije vidio nikog ravnog predsjedniku Bensonu po pitanju upravljanja«.¹

Vodeći Dvanaestoricu, predsjednik Benson je poticao članove zbora da iskreno izražavaju svoja mišljenja, čak i ako imaju drugačije mišljenje. Kada je starješina Russell M. Nelson bio novi član zbora, mislio je da ne bi trebao govoriti. »No, [predsjednik Benson] nije htio pristati na to«, rekao je. »Zapravo, ako sam šutio u svezi s nekom temom, on bi to izvlačio iz mene.«²

Iako je predsjednik Benson tražio mišljenja od svih, nije dopuštao da rasprava odluta. Predsjednik Howard W. Hunter je rekao kako je »znao kako dobiti otvorenu i iskrenu raspravu od braće i [bio] je sposoban utjecati na nju te doći do jednoglasne odluke s kojom su svi bili ujedinjeni«.³ Kada je »osjetio da se vodila primjerena rasprava, obično bi rekao: ‘Mislim da imamo dovoljno sjena. Skupimo ga u balu’, privodeći pitanje do rješenja.«⁴

Predsjednik Benson brinuo je za one koje je vodio i podučavao je primjerom. »Ne poznajem čovjeka koji je bio obzirniji prema svojim suradnicima ili se više brinuo za njihovu dobrobit«, rekao je predsjednik Gordon B. Hinckley. »Ne traži od drugih da čine nešto što on sam nije voljan učiniti, već radije postavlja primjer služenja koji će drugi slijediti.«⁵ Predsjednik Benson bio je učinkovit i u delegiranju posla drugima, podučavajući ih i izgrađujući kroz postupak.

Na općem sastanku tijekom kojeg je predsjednik Benson podržan kao predsjednik Crkve, predsjednik Gordon B. Hinckley izrazio je svoje uvjerenje da je Gospodin izabrao i pripremio predsjednika Bensona da vodi Crkvu:

»Iznosim vam svoje svjedočanstvo da je Gospodin taj koji je odabrao Ezru Tafta Bensona da postane član Vijeća dvanaestorice prije gotovo četrdeset tri godine. Gospodin je taj koji ga je tijekom ovih godina kušao i disciplinirao, školovao i pripremao…

Kao onaj koji ga poznaje i stoji uz njega, svjedočim da je on čovjek vjere, prokušanog vodstva i duboke ljubavi za Gospodina i njegovo djelo, ljubavi za Božje sinove i kćeri posvuda. On je čovjek dokazane sposobnosti.«⁶

Predsjednik Ezra Taft Benson i njegovi savjetnici u Prvom predsjedništvu: predsjednik Gordon B. Hinckley (lijevo) i predsjednik Thomas S. Monson (desno)

Naučavanja Ezre Tafta Bensona

Učinkoviti vođe postojani su u vjeri i postavljaju dobar primjer.

Moć Kristovog vodstva rasla je iz izazova njegovog primjera. Njegov jasan poziv bio je: »Dođi, slijedi me! Njegov [uspjeh u stjecanju] odanosti i privrženosti ljudi načelima pravednosti ovisi[la] je o ljubavi kao velikom motivirajućem čimbeniku. Pomogao nam je shvatiti da bogolike odlike u svakome od nas, što bruje za izričajem, mogu postati veličanstvene živuće stvarnosti. Njegov se primjer nastavlja kao najveća nada i snaga za čovječanstvo.⁷

Želite li osigurati buduće vodstvo za Crkvu, [vašu] zemlju i vaše domove morate biti postojani u vjeri i nepokolebljivi kada ste suočeni sa zlom, kao što je Pavao rekao: »Obucite se u bojnu opremu Božju da se mognete suprotstaviti đavolskim napadima! Jer naša borba nije protiv krvi i tijela, nego protiv Poglavarstava, protiv Vlasti, protiv Vrhovnika ovoga mračnog svijeta: protiv zlih duhova koji borave u nebeskim prostorima« (Efežanima 6:11–12).⁸

Naši mladi trebaju manje kritika i više uzora. Vi ste uzori u ko-jima će oni tražiti obrazac u životu koji će moći slijediti i pridržavati ga se. Trebat će nadahnuće koje može doći od vas dok usklađujete svoj život s naučavanjima evanđelja.⁹

Ljudi se odazivaju na učinkovito vodstvo.

Poniznost

Jedna značajka izvrsnog vodstva oduvijek je bila i uvijek će biti ponizan duh.¹⁰

Duhovna snaga

Duhovna snaga potiče pozitivno razmišljanje, ideje, navike, stavove i napore. Ovo su odlike koje potiču mudrost, fizičku i mentalnu dobrobit te oduševljeno prihvaćanje i reakciju drugih ljudi.¹¹

Samo cjeloviti imaju sposobnost uzdignuti i ohrabriti jedni druge za veću službu, postignuće i snagu.¹²

Nadahnuće je ključno za ispravno vodstvo… Moramo imati duh nadahnuća kada podučavamo (NiS 50:13–14) ili upravljamo poslovima kraljevstva (NiS 46:2).¹³

Ne postoji zadovoljavajuća zamjena za Duha.¹⁴

Znanje

Iskreni vođa nastoji biti dobro informiran. On je osoba koja djeluje prema načelu umjesto prema očekivanju. Nastoji učiti iz svih ljudskih iskustava odmjerenih prema objavljenim načelima božanske mudrosti.¹⁵

Jedan od najboljih načina kako vođe mogu razumjeti ispravna načela je da imaju temeljito znanje i razumijevanje Svetih pisama te primjereni priručnik. Većina situacija već se ranije dogodila, možda više puta, a pravila i procedure već su osmišljene za rješavanje problema. Stoga je uvijek mudro koristiti i upoznati se s postojećim pisanim uputama i crkvenim pravilima o pitanjima kako se budu pojavljivala.¹⁶

Vođe se savjetuje da proučavaju nauke Crkve kako bi bili u mogućnosti primjerenopredstavljati naše nauke drugima. Koristeći se izrazima apostola Pavla, očekujemo od vas da budete kao »radnik koji se nema čega stidjeti« (2. Timoteju 2:15).¹⁷

Odanost

Dobar vođa očekuje odanost. Zauzvrat, on je odan. Podržava one kojima je dao posao. Odanost se proteže na pitanja povrh poziva dužnosti. On je odan kada se počast daje onima s kojima služi. Ponosi se njihovim uspjehom. On ne ukida presudu ako se prvo ne vijeća s onime čiju presudu ukida. Ne sramoti suradnika pred drugima. Iskren je i otvoren prema njemu.¹⁸

Jedinstvo

Postoji ono »jedinstvo što ga zahtijeva zakon nebeskog kraljevstva. A Sion se ne može izgraditi doli prema načelima zakona kraljevstva nebeskog« (NiS 105:4–5). Među traženim načelima i osobinama jest jedinstvo uma i srca. »Kažem vam, jedno budite, a ne budete li jedno, niste moji«, Spasiteljev je nalog njegovoj suvremenoj Crkvi (NiS 38:27; Ivan 17:20–23). Ovaj uvjet nije nigdje ključ-niji nego među onima nad kojima je pozvan predsjedavati diljem njegovog kraljevstva.¹⁹

Ljubav i iskazi pouzdanja

Ljubav prema ljudima ključna je za učinkovito vodstvo. Volite li one s kojima radite? Shvaćate li da je vrijednost duša velika u Božjim očima (vidi NiS 18:10)? Imate li vjere u mlade? Cijenite li njihove vrline, pohvaljujete li ih za njihova postignuća? Ili imate kritičan stav prema njima zbog njihovih pogrešaka?²⁰

Često, čak i teže nego podnijeti kritiku, jest da nam naš vođa ništa ne kaže o djelu za koje smo zaduženi. Kratki komentari ili napomene, koje su iskrene i određene, veliki su poticaji.²¹

Znamo… da je vrijeme koje vođa provodi u osobnom kontaktu s članovima više produktivno od vremena provedenog u sastancima i administrativnim dužnostima. Osobni kontakt je ključ u obraćenju neaktivnog člana.²²

Posebice u Crkvi, ljubazna će zamolba često dati bolje rezultate od naređivanja — a i bolje osjećaje. Upamtite reći zašto. Naknadno kontaktirajte da biste vidjeli kako osoba napreduje. Pokažite zahvalnost kada ljudi dobro provedu upute. Izrazite pouzdanje kada to možete učiniti iskreno. Kada se u nečemu pogriješi, dobro je osvrnuti se i otkriti gdje ste se okliznuli – i nemojte se bojati priznati da se jeste okliznuli. Upamtite, naši su ljudi dobrovoljci koji rade svojom voljom. I oni vole Gospodina i njegovo djelo. Volite ih. Cijenite ih. Kada ste kušani ukoriti suradnika, nemojte. Umjesto toga, pokušajte zanimljiv izazov i potapšajte ih po ramenu. Djeca našega Oca diljem svijeta u suštini su dobra. On ih voli. I mi bismo trebali.²³

Ljudi ne vole biti prisiljeni da čine išta, čak i ako je to za njihovo dobro. No, ljudi se odazivaju na učinkovito vodstvo.²⁴

Dobri vođe mudro delegiraju.

Spasiteljev primjer delegiranja

Sami temelji svijeta položeni su delegiranjem ovlasti. Mnogo je puta Isus podsjetio ljude da je njegovo poslanje na zemlji došlo kroz delegiranje ovlasti. Obnavljanje njegove Crkve imalo je svoje početke u delegiranju ovlasti.

Obraćajući se Židovima u sinagogi, Isus im je rekao da ga je njegov Otac ovlastio: »Ne siđoh s neba da vršim svoju volju, nego volju onoga koji me posla« (Ivan 6:38).²⁵

Isus nam daje najbolji primjer dobrog upravljanja kroz ispravno delegiranje… Mnogi od njegovih ovlaštenih misionara putovali su bez torbe ili pojasa. Ljudi su pretrpjeli puno teškoća izvršavajući njegove upute. Neki od njih umrli su okrutnom smrću dok su mu služili. No, njegovi ovlašteni učenici išli su u svijet smioni poput lavova po njegovom zaduženju. Ostvarili su ono o čemu nikada nisu ni sanjali. Nijedan vođa nikada nije motivirao muškarce i žene poput njega.²⁶

Crkva Isusa Krista gradi vođe uključivanjem ljudi kojima je delegirana ovlast. Kada je [Isus] bio na zemlji pozvao je dvanaestoricu apostola da mu pomognu u upravljanju Crkvom. Također je pozvao sedamdesetoricu. Delegirao je drugima. U njegovoj crkvi nije trebalo biti gledatelja. Svi su trebali biti uključeni u pomaganje izgradnje kraljevstva. I dok su gradili kraljevstvo, izgrađivali su sebe.

Isus je težio uzvišenju osobe…

Isus je težio tomu da učiniti svakog muškarca kraljem, izgradi ga u vodstvu prema vječnosti. One nezaboravne noći nakon posljednje večere, rekao je jedanaestorici: »Zaista, zaista, kažem vam, tko vjeruje u me, i on će činiti djela koja ja činim. Činit će i veća od ovih, jer ja idem Ocu« (Ivan 14:12). Kroz delegiranje, Isus želi dignuti, a ne zatomiti osobu. I kroz cijelu Crkvu danas, muškarci i žene rastu u osobnosti kroz položaje za koje su delegirani.²⁷

Tijekom svojeg smrtnog službeništva, Isus Krist delegirao je ovlast svojoj Dvanaestorici apostola.

Delegiranje u našim organizacijama

Dobro upravljanje znači delegiranje ovlasti. Delegiranje dijela količine posla pomaže vama i vašoj organizaciji. Učinkovito uprav-ljanje je umijeće umnožavanja samog sebe kroz druge.²⁸

Mudro delegiranje zahtjeva pripremu uz molitvu, kao i učinkovito podučavanje ili propovijedanje. Gospodin to pojašnjava ovim riječima: »A Duh će vam se dati molitvom vjere. A ako Duha ne primite, nemojte podučavati« (NiS 42:14). A možemo nadodati, nemojte delegirati bez Duha.²⁹

Mudar upravitelj u Crkvi danas neće pokušati sam obaviti posao, dajući utisak da nitko drugi nije dostatno osposobljen. Dok delegira, on će pružiti ohrabrenje da onaj kojega je ovlastio ima njegovu punu podršku.³⁰

Kada se odgovornost preda, vođa ne zaboravlja osobu niti njegovo zaduženje. Sa zanimanjem prati, ali ne gleda »preko ramena«. Daje određenu pohvalu kada je zaslužena. Pruža korisno ohrabrenje kada je potrebno. Kada osjeća da se posao ne obavlja i potrebna je promjena, djeluje hrabro i postojano, ali ljubazno. Kada je mandat u službi dovršen, odaje priznanje i izražava zahvalnost.³¹

Nijedan mudar vođa ne vjeruje da je izvor svih dobrih ideja. Traži prijedloge od onih koje vodi. Dopušta im osjetiti da su važan dio donošenja odluka. Dopušta im osjetiti da provode i svoja pravila, a ne samo njegova.³²

Crkveni vođe su oruđe u Božjim rukama i trebaju tražiti Duha u vođenju i izgradnji drugih.

U Crkvi danas vođa općenito ostvaruje rezultate kada doista očekuje. Treba imati velika očekivanja. Treba uvjeriti one kojima daje zaduženja da u Gospodinovoj službi imaju čak i veće moći nego u uobičajenim odgovornostima. Ne smije biti pogrešaka u djelu Gospodina kada činimo najbolje što možemo. Mi smo samo oruđe; ovo je Gospodinovo djelo. Ovo je njegova Crkva, njegov evanđeoski naum. Ovo su njegova djeca s kojom radimo. Neće nam dopustiti da pogriješimo ako izvršimo svoj dio. Kada je potrebno, veličat će nas čak i izvan naših vještina i sposobnosti. To znam.³³

Moramo upamtiti da… Crkva… nije poslovni svijet. Njezin uspjeh mjeri se prema spašenim dušama, a ne zaradom i gubitkom. Naravno, trebamo biti učinkoviti i produktivni, ali također trebamo održati svoju usredotočenost na vječne ciljeve. Budite pažljivi po pitanju nametanja sekularnih metoda i terminologija na svetim svećeničkim funkcijama. Upamtite da razumni postupci rješavanja problema, iako jesu od pomoći, neće biti isključivo dovoljni u radu kraljevstva. Gospodinovo djelo mora biti vršeno po vjeri, molitvi i Duhu, »ako li [se] čini drugačije, nije… od Boga« (NiS 50:18).³⁴

Cijela svrha Crkve je izgraditi muškarce i žene koji će biti bogoliki u svojim stavovima, osobnostima i idealima.³⁵

Prijedlozi za proučavanje i podučavanje

Pitanja

Predsjednik Benson podučavao je da vođe trebaju postavljati pravedan primjer (vidi 1. odsjek). Zašto primjer ima tako snažan utjecaj? Kako su pravedni primjeri vođa utjecali na vas?
Proučite odlike dobrih vođa koje su objašnjene u 2. odsjeku. Što mislite zašto se ljudi »odazivaju na [takvo] vodstvo«? Razmislite o tome što možete učiniti da razvijete ove odlike.
Predsjednik Benson naučavao je da crkveni vođe trebaju slijediti Spasiteljev primjer delegatora (vidi 3. odsjek). Kako nam delegiranje pomaže u izgradnji Božjeg kraljevstva? Na koje ste načine imali koristi od odgovornosti koje su vam delegiranje?
Kako bi se naše služenje u Crkvi moglo promijeniti kada upamtimo da je »ovo… Gospodinovo djelo« i da su »ovo… njegova djeca s kojom radimo«? (Vidi 4. odsjek.) Što ste iskusili kada ste djelovali kao oruđe u Gospodinovim rukama u pomaganju drugim ljudima?

Povezani stihovi iz Svetih pisama

Izlazak 18:13–26; Matej 5:13–16; Luka 22:31–32; Alma 17:1–11; NiS 38:23–27

Pomoć pri podučavanju

»Osobe će biti dirnute kada priznate njihov doprinos. Možete se posebno potruditi da obratite pozornost na svaku primjedbu polaznika i, ako je moguće, učinite da primjedbe budu dio rasprava u razredu« (Podučavanje, nema većeg poziva, [1999], 35–36).