22. poglavlje

Pronositi evanđelje u svijet

»Sretni smo što sudjelujemo u partnerskom odnosu s našim Nebeskim Ocem u velikom djelu spasenja i uzvišenja njegove djece.«

Iz života Ezre Tafta Bensona

Za predsjednika Ezru Tafta Benskona misionarski rad bila je obiteljska tradicija. »Obitelj mojega oca sastojala se od jedanaestero djece«, objasnio je. »Svih nas jedanaestero služili smo misiju. Moja supruga je također služila misiju i imala je povlasticu da njezina obudovljena majka služi s njom posljednjih šest mjeseci [njezine misije]. Kada je moj otac otišao na misiju, kao najstariji sin sjećam se pisama koje je pisao s misije na Srednjem Zapadu. U taj je dom ušao duh misionarskog rada koji ga nikada nije napustio, a za to sam ponizno zahvalan.«¹

Predsjednik Benson služio je cjelodnevnu misiju u Britanskoj misiji od 1921. do 1923, a »duh misionarskog rada« nastavio je biti s njime i puno poslije tih dvije i pol godine. Na primjer, kao ministar poljoprivrede Sjedinjenih Država od 1953. do 1961, komunicirao je s mnogim ljudima drugih vjera. Tijekom Općeg sabora u travnju 1961. rekao je svecima: »Znam otprilike 9.000 imena ljudi s kojima sam imao službeni kontakt u dužnosničkom svojstvu. Nadam se da ću im dati kartice s preporukom. Htio bih da svatko od njih čuje evanđelje. Želim da sva djeca našega Oca mogu uživati u blagoslovima koji dolaze kroz prihvaćanje i život po evanđelju Isusa Krista.«²

Entuzijazam predsjednika Bensona za misionarski rad nastavio se i u njegovoj odmakloj dobi i želio je da svi članovi Crkve prihvate isti entuzijazam. Mladićima je izravno govorio o njihovoj pripremi za cjelodnevnu misionarsku službu. »Pripremite se sada«, rekao je. »Pripremite se fizički, mentalno, socijalno i duhovno.«³ Preklinjao je roditelje da usmjeravaju svoje sinove o ovoj pripremi. Također je savjetovao mlade sestre i starije članove Crkve da ozbiljno razmotre cjelodnevnu misionarsku službu. I poticao je sve članove Crkve da naviještaju evanđelje svojim bližnjima.

Predsjednik Thomas S. Monson ispričao je o trenutku kada je ljubav predsjednika Bensona prema misionarskom radu nadahnula budućeg misionara: »Jednoga petka, on i sestra Benson slijedili su svoj uobičajeni običaj prisustvovanja na sesiji u hramu Jordan River. Dok su bili tamo, jedan je mladić pristupio predsjedniku Bensonu i pozdravio ga s radošću u srcu te objavio da je pozvan služiti cjelodnevnu misiju. Predsjednik Benson primio je novopozvanog misionara za ruku i uz smiješak na usnama izjavio: ‘Povedi me sa sobom! Povedi me sa sobom!’ Taj je misionar posvjedočio da je, na neki način, poveo predsjednika Bensona sa sobom na svoju misiju jer je ovaj pozdrav pokazao trajnu ljubav predsjednika Bensona, njegovu odanost misionarskom radu i veliku želju da uvijek bude u službi Gospodinovoj.«⁴

Ljubav za svu djecu Nebeskog Oca bila je u srcu posvećenosti predsjednika Bensona naviještanju evanđelja: »Djeca našeg Oca trebaju evanđelje… Znam da ih Gospodin voli i kao njegov ponizni sluga imam ljubavi u svojem srcu za mnogobrojne ljude ovoga svijeta.«⁵ Osvrćući se na moć Spasiteljeve ljubavi, posvjedočio je: »Naši se blagoslovi množe kada prenosimo njegovu ljubav našem bližnjem«.⁶

Sudjelujući tijekom cijelog životnog vijeka u misionarskom radu i potičući svoje svece da čine isto, predsjednik Benson je mogao potvrditi: »Iskušao sam radost misionarskog rada. Na cijelom svijetu nema djela koje osobi može donijeti veću radost i sreću.«⁷

»Voljno dajemo svoje vrijeme i sredstva s kojima nas on može blagosloviti za uspostavu njegovog kraljevstva na zemlji.«

Naučavanja Ezre Tafta Bensona

Svijet je gladan istinite vjere, a mi je imamo.

Nakon veličanstvenog ukazanja Boga Oca i njegovog Sina, Isusa Krista, Josephu Smithu čini se da je prva velika odgovornost dana obnovljenoj Crkvi da prenosi evanđelje svijetu – svoj djeci našega Oca.

To je uistinu bila velika drama transcendentne važnosti – drama žrtve, radosti, teškoća, hrabrosti i iznad svega ljubavi za bližnje. Nigdje na površju zemaljskom nećete naći ljudsku dramu podjednaku ovoj. Da, koštalo je krvi, znoja i suza kako bi se pronosilo ovo djelo ljubavi. A zašto smo to učinili? Zato što je Bog neba tako zapovjedio jer voli svoju djecu i njegova je volja da mnogobrojni milijuni na zemlji imaju priliku čuti i po vlastitoj volji prihvatiti veličanstvena i uzvišujuća načela evanđelja Isusa Krista te živjeti po njima.⁸

Moje je uvjerenje da je svijetu potrebno evanđelje Isusa Krista više od ičega drugog, a ljudi svijeta žele ono što će evanđelje dati, no ne shvaćaju to. Žele sidro koje evanđelje nudi, koje im daje odgovore na probleme s kojima se suočavaju i koje im pruža osjećaj sigurnosti i unutarnjeg mira. Evanđelje je jedini odgovor na probleme ovog svijeta, moja braćo i sestre.⁹

Jedino će evanđelje spasiti svijet od nevolje vlastitog samouništenja. Jedino će evanđelje ujediniti ljude svih rasa i nacionalnosti u miru. Jedino će evanđelje donijeti radost, sreću i spasenje ljudskoj obitelji.¹⁰

Svijet je gladan istinite vjere, a mi je imamo.¹¹

Ovo je veličanstvena poruka koju želimo prenijeti svijetu, da je preko Boga Oca i njegovog Sina, Isus Krista, Božje kraljevstvo obnovljeno. To je najveća poruka od uskrsnuća Isusa Krista.¹²

Ponizno i zahvalno prihvaćamo ovu veliku odgovornost koja je dana Crkvi. Sretni smo što sudjelujemo u partnerskom odnosu s našim Nebeskim Ocem u velikom djelu spasenja i uzvišenja njegove djece. Voljno dajemo svoje vrijeme i sredstva s kojima nas on može blagosloviti za uspostavu njegovog kraljevstva na zemlji. Znamo da je to naša prva dužnost i velika prilika. Taj je duh obilježio misionarski rad Crkve Isusa Krista u svim dobima. Bilo je to izvanredno obilježje predstavljanja razdiobe punine vremena – našeg vremena. Gdjegod se nalazili vjerni sveci posljednjih dana, postoji ovaj duh nesebične žrtve za najveći cilj na cijeloj zemlji.¹³

Imamo veliko poslanje. Moramo se pripremiti, i mladi i stari. Moramo stajati poput kvasca među narodima, odani načelima pravednosti.¹⁴

Svi mi možemo biti misionari, kakve god bile naše okolnosti ili položaji u životu.

Kao članovi Gospodinove Ckrve moramo ozbiljno shvatiti misionarski rad. Radite li kako trebate, volite li ovo djelo, pomoći ćete spasiti duše ljudske djece.¹⁵

Ne samo da se propovijedanje evanđelja smatra svećeničkom dužnošću, nego bismo svi trebali iščekivati ovo iskustvo s velikom radošću i očekivanjem. Stvarna svrha u naviještanju evanđelja je dovesti duše Kristu, podučavati i krstiti djecu našeg Nebeskog Oca kako bismo se mogli radovati s njima (vidi NiS 18:15) u kraljevstvu našega Oca.¹⁶

Svi mi dijelimo ovu veliku odgovornost. Ne možemo je izbjeći. Neka nijedan muškarac i nijedna žena ne misle da smo zbog mjesta u kojem živimo, zbog našeg mjesta u društvu ili zbog našeg zanimanja ili statusa izuzeti iz ove odgovornosti.¹⁷

Mladići i djevojke

Nadamo se da svaki mladić planira postati Gospodinov glasnik.¹⁸

Kako ugrađujete u dječake veliku želju za služenjem? Ne čekajte… da im pomognete odlučiti da služe misiju. Pomažete im odlučiti da odu kada imaju devet, deset ili jedanaest godina! Dom je plodno tlo za pripremu mladića. I svaki mladić bi trebao kod kuće dobiti pripremu za služenje.

Svaka priprema sastoji se od podučavanja mladića kako moliti, čitajući mu priče iz Mormonove knjige i drugih Pisama, održavanjem kućnih obiteljskih večeri i dajući mu dio lekcije [da naučava], podučavajući ga načelima moralne čistoće, otvarajući štedni račun za njegovu buduću misiju, podučavajući ga kako raditi i pružajući prilike da služi drugima.¹⁹

Želimo mladiće koji dolaze na misiju da dođu na misiju u »visokom startu« s vjerom rođenom iz osobne pravednosti i čistog života kako bi mogli imati sjajnu i produktivnu misiju.²⁰

Gospodin želi da svaki mladić služi cjelodnevnu misiju… Mladići ne mogu učiniti ništa važnije. Škola može čekati. Školarine mogu biti odgođene. Profesionalni ciljevi mogu biti odgođeni. Da, čak i hramski brak bi trebao čekati dok mladić ne odsluži časnu cjelodnevnu misiju za Gospodina…

Djevojke… mogu također imati priliku služiti cjelodnevnu misiju. Zahvalan sam što je moja vječna družica služila misiju na Havajima prije nego smo se vjenčali u hramu Salt Lake i zadovoljan sam što imam tri unuke koje su služile cjelodnevne misije. Neki od naših najboljih misionara su mlade sestre.²¹

Stariji misionari

Potreban nam je sve veći broj starijih misionara u misionarskoj službi.²²

Mnogi stariji parovi mogu služiti misije. Čineći to otkrit će da misija blagoslivlja njihovu djecu, unuke i praunuke na način na koji inače to ne bi moglo biti učinjeno. To će postaviti veliki primjer za njihovo potomstvo.²³

Mnogi parovi mogu posvjedočiti da je njihova misionarska služba bila među najsretnijim zajedničkim razdobljem jer su bili u potpunosti posvećeni jednom cilju – misionarskom radu.²⁴

Članovi misionari

Moramo naglasiti potrebu za sve većim misionarskim radom s članovima. Iskustvo je dokazalo da je to najplodniji misionarski rad. Misionarski rad s članovima jedan je od velikih ključeva pojedinačnog rasta naših članova. Uvjeren sam da će misionarski rad s članovima povećati duhovnost u svakom odjelu u kojem se primjenjuje.²⁵

»Gospodin očekuje od nas da budemo misionari.«

Koliko je prošlo od kada ste pozvali susjeda na sakramentalni sastanak ili sabor okola, ili da dođu u vaš dom na kućnu večer? Koliko je prošlo od kada ste osjetili stvarno evanđeosko obraćenje? To je samo izbor iskustava.²⁶

Gospodin će podržati članove u njihovim misionarskim odgovornostima ako imaju vjere pokušati.²⁷

Vrijeme je da podignemo svoj pogled, steknemo viziju važnosti ovog velikog djela. Gospodin to očekuje od nas. Nije dovoljno samo biti član Crkve i ići na sakramentalni sastanak, plaćati desetinu, podržavati program dobrobiti. To je sve dobro – ali nije dovoljno. Gospodin očekuje od nas da budemo misionari, živimo evanđelje — da, u cijelosti, i da pomognemo u izgradnji njegovog kraljevstva.²⁸

Mormonova knjiga je veliko mjerilo koje trebamo koristiti u svojem misionarskom radu.

Mormonova knjiga je i za člana i za nečlana. Zajedno s Duhom Gospodnjim, Mormonova knjiga je najbolje oruđe koje nam je Gospodin dao kako bismo obratili svijet. Želimo li imati žetvu duša, moramo koristiti oruđe koje je Bog osmislio za zadatak – Mormonovu knjigu.

A čitanje Mormonove knjige jedan je od najboljih načina uvjeravanja na odlazak na misiju. Trebamo više misionara. No, trebamo i bolje pripremljene misionare koji dolaze iz odjela, ogranaka i domova gdje se Mormonova knjiga poznaje i voli. Trebamo misionare s gorljivim svjedočanstvom o njezinom božanskom porijeklu i koji po Duhu mogu dati izazov istraživačima da čitaju njezine stranice i razmatraju ih, znajući s potpunim pouzdanjem da će im Gospodin očitovati istinu moću Duha Svetoga. Trebamo misionare koji će se ponašati u skladu s porukom.²⁹

Mormonova knjiga je veliko mjerilo koje trebamo koristiti u našem misionarskom radu. Ona pokazuje da je Joseph Smith bio prorok. Sadrži riječi Kristove i njezino je veliko poslanje da dovede ljude Kristu, a sve je drugo sporedno. Zlatno pitanje Mormonove knjige je: »Želite li spoznati više o Kristu?« Mormonova knjiga je sjajan nalaznik zlatnog kontakta. Ne sadrži ono što je »svijetu milo« stoga svijet nije zainteresiran za nju. Ona je veliko sito (vidi 1. Nefi 6:5).

Postoji razlika između obraćenika koji je gradio na stijeni Krista kroz Mormonovu knjigu i čvrsto se drži gvozdene šipke, i onoga koji to nije činio.³⁰

Ne smijemo zaboraviti da nam je sam Gospodin pribavio Mormonovu knjigu kao svoje glavno svjedočanstvo. Mormonova knjiga je još uvijek naše najsnažnije misionarsko oruđe. Koristimo je.³¹

Kako bismo bili uspješni u misionarskom radu moramo zadobiti Duha, postati ponizni, voljeti ljude i marljivo raditi.

Ponekada misionari pitaju: »Kako mogu biti uspješan? Kako osoba može postati učinkovita u misionarskom radu?« Evo četiri dokazana ključa uspješnog misionarskog rada i za misionare i za članove.

Prvo, nastojite zadobiti Duha.

Moramo imati Gospodinovog Duha da bismo bili uspješni. Podučeni smo da Duh neće boraviti u nečistim šatorima. Stoga, jedan od naših prvih prioriteta je pobrinuti se da su nam vlastiti životi sređeni. Gospodin je izjavio: »Čisti nek budu oni koji Gospodnje posude nose« (Nauk i savezi 38:42).

Spasitelj nam je dao svoj zakon o naučavanju njegovog evanđelja: »A Duh će vam se dati molitvom vjere. A ako Duha ne primite, nemojte podučavati« (Nauk i savezi 42:14).³²

Ako postoji jedna poruka koju sam ponavljao svojoj braći u Dvanaestorici, a ta je da je Duh najvažniji. Duh je onaj koji je značajan. Ne znam koliko sam često ovo rekao, no nikada se neću umoriti govoreći to – Duh je najvažniji.³³

Drugo, postanite ponizni.

Gospodin je rekao da nitko ne može pomagati u ovom djelu ako nije ponizan i pun ljubavi (vidi Nauk i savezi 12:8). No, poniznost ne znači slabost. Ne znači plahost; ne znači strah. [Mi] možemo biti ponizni, a i neustrašivi. Možemo biti i ponizni, a i hrabri. Poniznost je priznavanje naše ovisnosti o višoj sili, stalna potreba za Gospodinovom pomoći u njegovom djelu.³⁴

Ne možemo obavljati ovo djelo sami. Ovo je njegovo djelo. Ovo je njegovo evanđelje. Moramo imati njegovu pomoć. Molimo za nju, živimo za nju, izlijmo svoju dušu Gospodinu da bismo ju primili.³⁵

Treće, volimo ljude.

Moramo razviti ljubav za ljude. Naše im srce mora biti otvoreno u čistoj ljubavi za evanđelje, u želji da ih podignemo, izgradimo, usmjerimo prema višem, boljem životu i naposljetku prema uzvišenju u Božjem celestijalnom kraljevstvu. Naglašavamo ove vrle vrijednosti ljudi s kojima se družimo i volimo kao Božju djecu koju Gospodin voli…

Nikada nećemo biti učinkoviti dok ne naučimo imati sućuti za svu Očevu djecu – dok ih ne naučimo voljeti. Ljudi mogu osjetiti kada im se pruža ljubav. Mnogi žude za njom. Kada suosjećamo s njihovim osjećajima oni zauzvrat uzvraćaju dobrom voljom za nas. Steći ćemo prijatelja.³⁶

Mi… imamo veliku obvezu da volimo svoje bližnje. To je druga od dviju velikih zapovjedi. Mnogi od naših bližnjih nisu još članovi Crkve. Moramo biti dobri bližnji. Moramo voljeti svu Očevu djecu i družiti se s njima.

Kako li se molim da budemo ispunjeni s Božjom ljubavi za naše bližnje!³⁷

Četvrto, marljivo radimo.

Želimo li zadržati Duha, moramo raditi. Nema većeg veselja ili zadovoljstva nego znati, nakon dana napornog rada, da smo učinili najbolje što smo mogli.

Jedna od najvećih tajni misionarskog rada jest rad. Ukoliko misionar radi, dobit će Duha; ukoliko dobije Duha, podučavat će po Duhu; ukoliko podučava po Duhu, dotaknut će srca ljudi i bit će sretan… Rad, rad, rad – nema zadovoljavajuće zamjene, posebice u misionarskom radu.³⁸

Znam da Bog živi. Ovo je njegovo djelo. Ponovno je progovorio s nebesa s porukom za cijeli svijet; ne samo za šačicu svetaca pos-ljednjih dana, već za svu našu braću i sestre, i u Crkvi i izvan nje. Neka nam Bog da snage da pronesemo ovu poruku svijetu, živimo evanđelje i održavamo mjerila Crkve kako bismo imali pravo na obećane blagoslove.³⁹

Prijedlozi za proučavanje i podučavanje

Pitanja

Zašto svijet treba evanđelje »kao ništa drugo«? (Za neke primjere, vidi 1. odsjek.) Koje su neke obnovljene istine za koje vjerujete da ih je »svijet… gladan«?
Dok pregledavate 2. odsjek, razmotrite savjet koji se primjenjuje na vas i vašu obitelj. Na koje načine svatko od nas, bez obzira na naše okolnosti, može propovijedati evanđelje? Što možemo učiniti kako bismo se pripremili za cjelodnevno misionarsko služenje? Što možemo učiniti kako bismo pomogli drugima da se pripreme za cjelodnevno misionarsko služenje?
Predsjednik Benson je rekao kako je Mormonova knjiga »najbolje oruđe koje nam je Gospodin dao kako bismo obratili svijet« (3. odsjek). Kada ste vidjeli obraćenje ljudi kroz proučavanje Mormonove knjige? Na koje načine možemo poboljšati vlastite napore u davanju Mormonove knjige drugima?
Predsjednik Benson je govorio o »četiri dokazana ključa uspješ-nog misionarskog rada« (4. odsjek). Što mislite zašto ovi ključevi vode do uspjeha u misionarskom radu? Koje ste primjere ljudi koji slijede ova načela vidjeli?

Povezani stihovi iz Svetih pisama

Marko 16:15; 1. Timoteju 4:12; Alma 17:2–3; 26:1–16; NiS 4; 12:7–9; 15:4–6; 88:81; 123:12–17

Pomoć pri proučavanju

»Razgovarajte o tome što ste naučili. Kada to radite, misli vam postaju jasnije i povećava se vaša moć pamćenja« (Podučavanje, nema većeg poziva [1999], 17).