21. poglavlje

Načela vremenite i duhovne dobrobiti

»Sve što je vezano za ekonomsku, društvenu i duhovnu dobrobit ljudske obitelji je interes Crkve Isusa Krsta svetaca posljednjih dana i uvijek će to biti.«

Iz života Ezre Tafta Bensona

Godine 1936, dok su se ljudi diljem svijeta mučili s ekonomskim izazovima Velike gospodarske krize, Prvo predsjedništvo predstavilo je novi program dobrobiti. Ovaj program, nazvan Crkveni plan sigurnosti, nije uspostavljen nuditi milostinju potrebitima, već »da pomogne ljudima da pomognu sami sebi«.¹ Kada su Prvo predsjedništvo i drugi crkveni vođe uspostavili ovaj program, naučavali su temeljna načela marljivog rada, samodostatnosti i služenja. Poticali su članove Crkve da plaćaju desetinu i posne prinose, proizvode i skladište hranu, izbjegavaju nepotreban dug i štede novac za buduće potrebe.

U to je vrijeme predsjednik Ezra Taft Benson služio kao savjetnik u predsjedništvu okola u Boiseju, Idaho. On je također bio ekonomist, marketinški stručnjak i stručnjak za upravljanje farmom za državu Idaho. Prihvatio je zaduženje svojeg predsjednika okola da prisustvuje sastanku na kojem će biti predstavljen Crkveni plan sigurnosti. Kasnije se prisjetio: »Moja je duša svesrdno prihvatila sve što sam čuo toga dana. Otišao sam natrag u okol Boise i izrazio svojoj braći da je ovaj program koji je najavljen kao ekonomski, društveno i duhovno kvalitetan, te sam izrazio pouzdanje da će ga ljudi u Crkvi svesrdno prihvatiti kao nešto što nije samo kvalitetno, već i potrebno.«²

Dva mjeseca nakon što je predsjednik Benson predstavio ovaj program svojem okolu »pokrenuti su brojni programi dobrobiti: jedan je odjel posadio vrt od više jutara, drugi je posijao petnaest jutara šećerne repice, a Potporno društvo u trećem konzerviralo je hranu te izrađivalo pokrivače i odjeću. [Jedan odjel] je čak izgradio malenu tvornicu konzervi.«³

Starješina Ezrat Taft Benson, desno, s predsjednikom Maxom Zimmerom, vršiteljem dužnosti predsjednika misije Švicarska, provjeravaju zalihe socijalne pomoći u Ženevi, u Švicarskoj 1946.

Predsjednik Benson vidio je ekspanzivni utjecaj programa dobrobiti 10 godina kasnije. Kao član Zbora dvanaestorice apostola, bio je zadužen predsjedavati nad Crkvom u Europi upravo nakon Drugog svjetskog rata. U tim ratom poharanim zemljama vodio je napore Crkve da dostavi dobra koja bi pomogla ljudima da ponovno steknu svoju dostatnost. Prepričao je svoje iskustvo kada je prva pošiljka Crkve sa zalihama socijalne pomoći stigla u Berlin u Njemačkoj:

»Poveo sam sa sobom vršitelja dužnosti predsjednika misije, predsjednika Richarda Ranglacka. Odšetali smo do starog otrcanog skladišta u kojem su pod oružanom stražom bila uskladištena dragocjena dobra socijalne pomoći. Na kraju skladišta vidjeli smo kutije naslagane gotovo do plafona.

‘Jesu li to kutije s hranom?’, upitao je Richard. ‘Želite li mi reći da su sve te kutije pune hrane?’

‘Da, brate moj’, odgovorio sam, ‘hrane, odjeće, posteljine – i, nadam se, ponešto medicinskih zaliha.’

Richard i ja skinuli smo jednu od kutija. Otvorili smo je. Bila je puna najuobičajenije od uobičajene hrane – sušenim grahom. Kada je taj dobar čovjek vidio to, gurnuo je svoju ruku u grah i propustio ga kroz svoje prste, a zatim se slomio i zahvalno zaplakao poput djeteta.

Otvorili smo još jednu kutiju ispunjenu žitom, bez ičega nadodanog ili oduzetog, baš kako ga je Gospodin napravio i namijenio. Stavio je prstohvat u svoja usta. Nakon trenutka me pogledao suznim očima — i moje su isto bile suzne — te rekao, dok je polako klimao svojom glavom: ‘Brate Benson, teško je povjerovati da ljudi koji nas nikada nisu vidjeli mogu učiniti tako puno za nas.’

To je Gospodinov sustav! Dobrovoljni prilozi motivirali su bratsku ljubav i voljnu žrtvu te pomogli drugima da pomognu sebi. Takvo što osigurava dostojanstvo i samopoštovanje.«⁴

Naučavanja Ezre Tafta Bensona

Gospodin je revan i voljan blagosloviti svoj narod vremenito i duhovno.

Moja braćo i sestre, jasno mi je da je Gospodin raspravljajući o vremenitim pitanjima rekao:

»Sve je za mene duhovno, i ni u koje vrijeme ne dadoh vam zakon koji je vremenit« [NiS 29:34].

Naravno, cilj je duhovan. Međutim, živimo u materijalnom, fizičkom, vremenitom svijetu…

Čovjek je dvojno biće, vremenito i duhovno, a u svojim prvim objavama svojem narodu Gospodin je mnogo puta iskoristio priliku dati smjernicu i zapovijed vezanu za vremenita pitanja. Usmjeravao je svece i vođe Crkve u kupnji zemlje i drugih imovina; u izgradnji hramova; čak i u pokretanju tiskarskog stroja, trgovine i izgradnji smještaja za »umor[nog] putnik[a]« [vidi NiS 124:22–23]. U velikoj objavi znanoj kao Riječ mudrosti, ne samo da je naveo što je dobro, a što ne za čovjeka, već je naveo naum za prehranu stoke, a ta je objava, kroz više od stotinu godina, postupno podržana kroz znanstvena istraživanja ljudi [vidi NiS 89]. Što god utjecalo na ljudsku dobrobit uvijek je bilo briga Crkve i uvijek će to biti. Naši su ljudi uvijek primali savjet za vremenite poslove…

Moja braćo i sestre, važno je da ispravno razmišljamo. Uvijek imajmo na umu da je sve materijalno samo sredstvo za ostvarivanje cilja, a taj je cilj duhovan iako je Gospodin željan i voljan blagosloviti svoj narod vremenito. To je naznačio u mnogim objavama. Opetovano je naglasio da se trebamo moliti za svoje usjeve, stoku, domaćinstvo i domove te da trebamo zazivati Gospodinove blagoslove na naše materijalne poslove. On nam je obećao da će biti tamo, spreman i voljan blagosloviti nas…

Gospodin neće izvršiti za nas ono što mi možemo i trebamo učiniti za sebe. No, njegova je svrha brinuti se o svojim svecima. Sve što je vezano za ekonomsku, društvenu i duhovnu dobrobit ljudske obitelji je interes Crkve Isusa Krsta svetaca posljednjih dana i uvijek će to biti.⁵

Dok upravljamo bilo kojom značajkom programa socijalne pomoći, primarna svrha zbog koje je ona uspostavljena treba biti pred nama. Ta navedena svrha je »da uspostavimo, koliko je to moguće, sustav u kojem će kletva besposlenosti biti uklonjena, zla novčane pomoći prekinuta, a neovisnost, poduzetnost, štedljivost i samopoštovanje još jednom biti uspostavljeni medu našim ljudima. Cilj je Crkve pomoći ljudima da pomognu sami sebi. Rad treba biti ponovno ustoličen kao vodeće načelo života članova naše Crkve.«⁶

Snaga Crkvenog programa dobrobiti leži u svakoj obitelji koja slijedi nadahnuto usmjerenje crkvenih vođa da budu samodostatni kroz odgovarajuću pripremu. Bog namjerava za svoje svece da se pripreme da »crkva [kako je Gospodin rekao] uzmogne ostati nezavisna vrh svih drugih stvorenja ispod svijeta nebesnika« (NiS 78:14).⁷

Svetopisamska prispodoba o pet mudrih i pet ludih djevica [vidi Matej 25:1–13] je podsjetnik da osoba ne može predugo čekati prije negoli pokuša dovesti svoj duhovni i vremeniti dom u red. Jesmo li spremni?⁸

Kroz odlučno, svrhovito, nesebično djelo stječemo životne potrepštine i razvijamo božanske osobine.

Jedno od prvih načela objavljeno ocu Adamu kada je istjeran iz Edenskog vrta bilo je sljedeće: »U znoju lica svoga kruh svoj ćeš jesti dokle se u zemlju ne vratiš« (Postanak 3:19). Sve od materijalne naravi što steknemo u životu dolazi kao proizvod rada i Božje providnosti. Sam rad proizvodi životne potrepštine.⁹

Bog je čovjeku zapovjedio da živi po znoju lica svojega, ne tuđega.¹⁰

Naše je evanđelje rada – svrhovito, nesebično i pruženo u duhu istinske Kristove ljubavi. Samo tako možemo rasti u božanskim osobinama. Samo tako možemo postati dostojna oruđa u Gospodinovim rukama za blagoslivljanje drugih kroz onu moć koja može dovesti do pozitivne promjene u životu muškarca i žene.

Trebali bismo biti ponizno zahvalni za ovaj izazov, ovu baštinu, ovu priliku za služenjem i njezinim obilnim nagradama. Kako su sretni oni koji mogu slijediti Gospodinov naum da bi razvili ovu moć i koristili ju radi blagoslivljanja drugih. To je ono što je Krist učinio. To je ono što mi imamo povlasticu činiti.¹¹

Primatelji socijalne pomoći trebali bi raditi do one mjere svoje sposobnosti koja je potrebna da bi zaradili robu ili pomoć iz posnog prihoda. Kada smisleni poslovi ne bi bili dostupni, kada ljudi ne bi bili potaknuti da rade, razvijala bi se demoralizirajuća crkvena ispomoć i svrha zbog koje je program dobrobiti uspostavljen bila bi potkopana. Zakon je neba, onaj koji još nismo u potpunosti naučili ovdje na zemlji, da ne možete trajno pomoći ljudima čineći za njih ono što oni mogu učiniti, i što bi trebali činiti, za sebe.¹²

Trebali bismo tražiti Gospodinove blagoslove na sve što činimo i nikada ne bismo smjeli činiti išta za što ne bismo mogli tražiti njegove blagoslove. Ne bismo trebali očekivati da Gospodin izvrši za nas ono što mi možemo učiniti za sebe. Ja vjerujem u vjeru i djela, i da će Gospodin potpunije blagosloviti čovjeka koji radi na onome za što se moli, nego što će čovjeka koji se samo moli.¹³

Odlučan, svrhovit rad vodi do snažnog zdravlja, hvalevrijednog postignuća, mirne savjesti i osvježavajućeg sna. Rad je oduvijek bila čovjekova blagodat. Imajte korisno poštovanje za rad bilo glavom, srcem ili rukom. Uvijek uživajte u zadovoljstvu poštenog truda… Nikada vas želja niti snovi neće dovesti u nebo. Morate platiti cijenu u trudu, žrtvi i pravednom životu.¹⁴

Kada proizvodimo i skladištimo hranu, žanjemo neposredne pogodnosti i pripremamo se za buduće potrebe.

Jeste li ikada zastali uvidjeti što bi se dogodilo vašoj zajednici ili narodu ako bi prijevoz bio paraliziran ili kad bi došlo do rata ili depresije? Kako biste vi i vaši susjedi dobavljali hranu? Koliko bi mjesna trgovina – ili supermarket – podržavala potrebe zajednice?

Ubrzo nakon Drugog svjetskog rata, Prvo predsjedništvo me je pozvalo da idem u Europu ponovno uspostaviti naše misije i osnovati program distribucije hrane i odjeće svecima. Zorne su mi u sjećanju slike ljudi koji su svakog jutra išli na vlak sa svakakvim sitnim nakitom u svojim rukama i mijenjali svoje vlasništvo na selu za hranu. Navečer su željezničke stanice bile pune ljudi čije su ruke bile pune povrća i voća, te menažerije skričavih svinja i pilića. Nikada niste čuli takav metež. Naravno, ovi su ljudi bili voljni trampiti gotovo bilo što za tu robu koja podržava život – hranu.

Domaća proizvodnja hrane je gotovo zaboravljeno sredstvo ekonomske samodostatnosti. Previše smo naviknuti na odlazak u dućan i kupnju što nam je potrebno. Proizvodnjom dijela naše hrane uvelike smanjujemo utjecaj inflacije na naš novac. Još važnije, učimo kako proizvesti vlastitu hranu i uključiti sve članove obitelji u koristan projekt…

Svi članovi obitelji mogu sudjelovati u aktivnostima proizvodnje hrane.

Predložio bih vam da činite ono što su drugi činili. Okupite se s drugima i tražite dopuštenje da koristite praznu česticu za vrt, ili unajmite parcelu zemlje i uzgajajte vrtove. Neki zborovi starješina pokrenuli su ovaj program kao zbor, a svi koji su sudjelovali požnjeli su pogodnosti žetve povrća i voća te blagoslove suradnje i obiteljske uključenosti. Mnoge su obitelji okopale travnjake radi vrtova.

Potičemo vas da budete više samodostatni kako bi, kao što je Gospodin izjavio »unatoč nevolji što će se na vas oboriti, crkva uzmog[la] ostati nezavisna vrh svih drugih stvorenja ispod svijeta nebesnika« (NiS 78:14). Gospodin želi da budemo nezavisni i samodostatni jer će ovo biti dani nevolje. Unaprijed nas je upozorio i opomenuo na ovu mogućnost…

Proizvodnja hrane je samo jedan dio opetovanog naglašavanja da skladištite zalihe hrane… gdje god je to zakonski dopustivo da činite. Crkva vam nije rekla koju hranu biste trebali skladištiti. Ta je odluka prepuštena zasebnim članovima…

Objava da se proizvodi i skladišti hrana može biti jednako važna za našu vremenitu dobrobit kao što je ukrcavanje na arku bilo za ljude u Noino doba…

Planirajte izgraditi vlastitu zalihu hrane baš kao što biste štednju. Odvojite malo za skladištenje prilikom svake plaće. Voće i povrće iz svojih vrtova i voćnjaka stavljajte u konzerve ili boce. Naučite kako očuvati hranu kroz sušenje ili možda smrzavanje. Neka vaše skladištenje bude dio vašeg budžeta. Skladištite sjeme i imajte dovoljno alata pri ruci potrebnog za taj posao. Štedite li i planirate za drugi auto, televizor ili neku stvar koja samo nadodaje vašoj udobnosti ili zadovoljstvu, možda ćete trebati promijeniti svoje prioritete. Potičemo vas da to učinite uz molitvu i da to učinite sada…

Prečesto uživamo u svojem udobnom samozadovoljstvu i racionaliziramo da se pustošenja rata, ekonomske nepogode, oskudice i potresi ne mogu dogoditi ovdje. Oni koji vjeruju u to ili nisu upoznati s Gospodinovim objavama, ili ne vjeruju u njih. Oni koji samozadovoljno misle da se ove nepogode neće dogoditi, da će nekako biti stavljene na stranu zbog pravednosti svetaca, zavedeni su i kajat će se zbog dana kada su prihvatili takvu opsjenu.

Gospodin nas je upozorio i opomenuo na dan velike nevolje te nam je dao savjet preko svojih slugu o tome kako se možemo pripremiti za ova teška vremena. Jesmo li poslušali njegov savjet?

Moja braćo i sestre, budite vjerni njegovom savjetu i bit ćete blagoslovljeni – da, najviše blagoslovljen narod na cijeloj zemlji. Vi ste dobar narod. Znam to. No, svi mi moramo biti bolji nego što jesmo. Budimo u položaju da nismo samo u mogućnosti hraniti sebe kroz domaću proizvodnju i skladištenje, već i druge.

Neka nas Bog blagoslovi da bismo bili spremni za dane koji leže pred nama, koji bi mogli biti najteži do sada.¹⁵

Mir i zadovoljstvo dolaze u srce kada uštedimo dio svoje zarade i izbjegavamo nepotreban dug.

Obzirno bih vas potaknuo da živite po temeljnim načelima rada, štedljivosti i samoovisnosti te da podučavate svoju djecu svojim primjerom… Živite u skladu s onim što zarađujete. Redovito odvajajte dio te zarade za štednju. Izbjegavajte nepotreban dug. Budite mudri i ne pokušavajte se prebrzo proširivati. Naučite upravljati onime što imate pred sobom prije razmatranja o budućem proširivanju.¹⁶

Nažalost, u mislima nekih ljudi udomaćilo se očekivanje da bismo se, kada prolazimo kroz teške trenutke, kada smo bili nerazumni, rastrošni sa svojim resursima i kada smo živjeli iznad svojih mogućnosti, trebali uzdati ili u Crkvu ili u vladu da nas izvuku. Neki su naši članovi zaboravili osnovno načelo Crkvenog plana dobrobiti da »nijedan istinski svetac posljednjih dana, dok je tjelesno sposoban, neće dobrovoljno sa sebe prebacivati teret vlastitog uzdržavanja«.

Više nego ikada prije, trebamo naučiti i primijeniti načela ekonomske samodostatnosti. Ne znamo kada bi kriza koja uključuje bolesti ili nezaposlenost mogla utjecati na naše okolnosti. Znamo da je Gospodin naložio globalne nevolje u budućnosti te nas upozorio i opomenuo da se pripremimo. Iz tog su razloga braća opetovano naglašavala program »povratka osnovama« za vremenitu i duhovnu dobrobit.¹⁷

Gospodin želi da njegovi sveci budu slobodni i neovisni u nadolazećim kriznim vremenima. No nijedan čovjek nije doista slobodan ako je u financijskom ropstvu.¹⁸

U knjizi Kraljeva čitamo o ženi koje je plačući došla proroku Elizeju. Njezin je muž umro, a ona je imala dug koji nije mogla otplatiti. Vjerovnik je bio na putu da joj oduzme sinove i proda ih u roblje.

Čudom joj je Elizej omogućio da stekne dobru zalihu ulja. Zatim joj je rekao: »Idi, prodaj ulje i podmiri svoj dug, a od ostatka živjet ćeš ti i tvoji sinovi« (vidi 2. Kraljevi 4:1–7).

»Podmiri svoj dug… [i] živjet ćeš.« Kako su plodonosne bile ove riječi! Kakav li su mudar savjet za nas danas!

Mnogi ljudi ne vjeruju da će se ozbiljna recesija ikada ponovno dogoditi. Osjećajući se sigurnima u svoja očekivanja budućeg zaposlenja i stalnog pritoka nadnica i plaća, obvezuju svoje buduće prihode bez promišljanja o tome što bi se dogodilo ako bi izgubili svoj posao ili ako iz nekog razloga njihova primanja prestanu pritjecati. No, najbolja nadležna tijela opetovano su govorila kako još uvijek nismo dovoljno pametni da bismo kontrolirali svoju ekonomiju bez silaznog prilagođavanja. Prije ili kasnije ova će se prilagođavanja dogoditi.

Još jedan razlog za povećanje duga je čak i dublji te uzrokuje veću brigu. To je povećanje materijalizma u usporedbi s predanošću duhovnim vrijednostima. Mnoge će se obitelji, kako bi se pokazale u »boljem svjetlu«, obvezati na veću i skuplju kuću nego im je potrebna, u skupljem susjedstvu… Podizanjem standarda života raste iskušenje za svakom novom spravicom koja dođe na tržište. Istančane, pažljivo planirane tehnike modernog reklamiranja ciljaju na najslabije točke potrošačkog opiranja. Nažalost, kao rezultat nastaje sve veći osjećaj da ono što je materijalno treba posjedovati odmah, bez čekanja, štednje ili samoodricanja.

Još gore, veliki udio obitelji s osobnim dugom nemaju likvidna sredstva [ušteđevine] na koje će moći računati. Koje li nevolje prizivaju ako njihov prihod iznenada prestane ili se ozbiljno umanji! Svi znamo za obitelji koje su se obvezale na više nego što mogu platiti. Iza kulisa takvih slučajeva puno je patnje.¹⁹

Živjeti iznad svojih mogućnosti može stvoriti »puno… patnje«.

Ipak, ne želim reći da je svaki dug loš. Naravno da nije. Valjan poslovni dug je jedan od elemenata rasta. Valjan hipotekarni zajam je prava pomoć obitelji koja mora posuditi za kuću.²⁰

Dugoročno, lakše je živjeti u granicama našeg prihoda i opirati se posuđivanju iz budućih zaliha, osim u slučajevima nužde – nikada zbog luksuza. Nije pošteno prema nama ili našim zajednicama da budemo toliko neštedljivi u svojem trošenju da se onoga dana, kada nam prihodi stanu pritjecati, moramo obratiti agencijama za socijalnu skrb ili Crkvi radi financijske pomoći.

Nemojte se, ozbiljno vas pozivam, obvezivati na plaćanje troškova koji su često pretjerani. Štedite sada i kupite kasnije, i ubuduće će vam biti puno bolje. Poštedjet ćete se visokih kamata i drugih naknada, a novac koji uštedite može vam pružiti priliku da kasnije kupujete po značajnim gotovinskim popustima…

Opirite se kušnji da se sunovratite u vlasništvo koje je daleko neskromnije ili prostranije nego što vam je doista potrebno.

Koliko li će vam bolje biti, posebice mladim obiteljima koje tek počinju, ako prvo kupite malu kuću koju možete otplatiti u razmjerno kratkom vremenu…

Nemojte ostaviti sebe ili svoju obitelj nezaštićenima od financijskih oluja. Odreknite se luksuza, barem za sada, kako biste više uštedjeli. Kako je mudro priskrbiti za buduće obrazovanje svoje djece i svoju odmaklu dob…

Braćo i sestre, mir i zadovoljstvo dolaze u srce kada živimo unutar svojih mogućnosti. Bog nam dao mudrost i vjeru da uzimamo u obzir nadahnuti savjet svećeništva o otplati duga, življenja unutar svojih mogućnosti i plaćanja po potrebi — ukratko, »podmiri svoj dug… [i] živjet ćeš.«²¹

Prijedlozi za proučavanje i podučavanje

Pitanja

U 1. odsjeku, predsjednik Benson navodi temeljna načela Crkvenog programa dobrobiti. Na koje načine ova načela doprinose našoj vremenitoj dobrobiti? Na koje načine doprinose našoj duhovnoj dobrobiti?
Koje su neke od pogodnosti »odluč[nog], svrhovit[og] rad[a]«? (Za neke primjere vidi 2. odsjek.) Koje su neke od stvari koje vam donose užitak dok radite? Što možemo učiniti kako bismo pomogli djeci i mladima da uživaju dok rade?
Koji su neki od blagoslova koji će doći kada slijedimo savjet predsjednika Bensona iz 3. odsjeka? Razmislite o tome što ćete vi učiniti da biste slijedili ovaj savjet, uzimajući u obzir trenutne okolnosti.
Što mislite zašto mudro korištenje novca vodi do »mir[a] i zadovoljstv[a]«? Nasuprot tomu, što možemo iskusiti kada ne »živimo unutar svojih mogućnosti«? (Vidi 4. odsjek.)

Povezani stihovi iz Svetih pisama

Jakov 2:17–19; Alma 34:19–29; NiS 19:35; 42:42; 75:28–29; 104:78; Mojsije 5:1

Pomoć pri podučavanju

»Kako biste pomogli učenicima u pripremanju odgovora na pitanja, prije čitanja ili prezentiranja nečega, možete im reći da ćete ih tražiti da navedu svoje odgovore… Na primjer, možete reći: ‘Slušajte dok čitam ovaj odlomak kako biste mogli reći što vas je u njemu najviše zainteresiralo’« (Podučavanje, nema većeg poziva [1999], 69).