Isus Krist, naš Spasitelj i Otkupitelj

Ni jedna druga stvar nije imala utjecaj koji je do te mjere djelovao na zemlju kao što je to život Isusa Krista. Ne možemo shvatitisvoj život bez njegovih naučavanja. Bez njega bismo bili izgubljeni u iluzijama vjera i štovanja koja se rađaju iz straha i tmine gdje puteno i materijalističko vladaju. Daleko smo od cilja koji nam je postavio, ali ne smijemo ga nikada izgubiti iz vida, niti smijemo zaboraviti da naš veliki uspon prema svjetlu, prema savršenstvu, ne bi bio moguć osim kroz njegova naučavanja, njegov život, njegovu smrt i njegovo uskrsnuće.⁸

Kako bi imali mjeru zahvalnosti za to što je [Isus Krist] učinio za nas, moramo zapamtiti ove važne istine:

Isus je došao na zemlju vršiti volju Oca.

Došao je sa znanjem da će snositi teret naših grijeha.

Znao je da će biti razapet na križu.

Rođen je biti Spasitelj i Otkupitelj čitavog čovječanstva.

Bio je u stanju ostvariti svoju misiju jer je bio Sin Božji i posjedovao je moć Boga.

Bio je voljan postići svoju misiju jer nas voli.

Ni jedno smrtno biće nije imalo moć ili sposobnost otkupiti sve druge smrtnike iz njihovog izgubljenog i palog stanja, niti bi bilo tko drugi dobrovoljno izgubio svoj život i time osigurao sveopće uskrsnuće za sve druge smrtnike.

Samo je Isus Krist bio u stanju i voljan ostvariti taj otkupljujući čin ljubavi.⁹

Isus Krist… je došao na ovu zemlju u predodređeno vrijeme kroz kraljevsko pravo prvorodstva koje je očuvalo njegovo božanstvo. U njegovoj su prirodi bile ljudske odlike njegove smrtne majke i božanske odlike i moći njegovog Vječnog Oca.

Njegovo jedinstveno nasljedstvo dalo mu je počasnu titulu – Jedinorođeni Sin Boga u tijelu. Kao Sin Boga, on je naslijedio moći i inteligenciju koju nije imao ni jedan čovjek prije ili nakon toga. On je doslovno bio Emanuel, što znači »Bog s nama« (vidi Izaija 7:14; Matej 1:23).

Iako je bio Božji Sin poslan na zemlju, božanski naum Oca je zahtijevao da Isus bude podređen raznim teškoćama i izazovima smrtnosti. Stoga je bio izložen »napastovanj[u]… glad[i], žeđ[i] i umor[u]« (Mosija 3:7).

Da bi se kvalificirao kao Otkupitelj sve Očeve djece, Isus je trebao biti savršeno poslušan zakonima Boga. Zato jer se izložio volji Oca, on je rastao »od milosti do milosti, dok ne primi puninu« Očeve moći. Zato je imao »svu moć, na nebu i na zemlji« (NiS 93:13, 17).¹⁰

Zato što je [Isus] bio Bog – čak Božji Sin – mogao je nositi težinu i breme grijeha drugih. Izaija je proricao o Spasiteljevoj voljnosti to učiniti ovim riječima: »A on je naše bolesti ponio, naše je boli na se uzeo… Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše njega satriješe. Na njega padne kazna – radi našeg mira, njegove nas rane iscijeliše« (Izaija 53:4–5).

Taj sveti, nesebični čin svojevoljnog preuzimanja grijeha svih ljudi na sebe je pomirenje. Kako je jedan mogao nositi grijehe svih iznad je razumijevanja smrtnog čovjeka. Ali znam ovo: on je uzeo na sebe grijehe svih i to je učinio zbog beskrajne ljubavi za svakog od nas. Rekao je: »Jer, gle, ja, Bog, pretrpjeh to za sve da ne bi trpjeli oni koji se obrate… To trpljenje prouzroči da ja, kao Bog, najveći od svih, uzdrhtim od bola, i da krvarim iz svake pore i da mi trpi tijelo i duh – I htjedoh da ne pijem tu gorku čašu, i zgrozih se« (NiS 19:16, 18).

Usprkos mukotrpnom iskušenju, on je uzeo čašu i ispio ju. Trpio je boli svih ljudi kako mi ne bi morali patiti. Izdržao je poniženje i uvrede svojih progonitelja bez prigovora ili odmazde. Podnosio je bičevanje, a zatim sramotu brutalnog pogubljenja – križa.¹¹

U Getsemaniju i na Kalvariji, [Isus] je radio na beskrajnom i vječnom pomirenju. To je najveći čin ljubavi u pisanoj povijesti. Zatim su uslijedili njegova smrt i uskrsnuće.

Time je postao naš Otkupitelj – otkupljujući nas od tjelesne smrti i otkupljujući od duhovne smrti one koji će poslušati zakone i evanđeoske uredbe.¹²

Možda nikada u smrtnosti nećemo razumjeti niti pojmiti kako je to postigao, ali ne smijemo ne razumjeti zašto je to napravio.

Sve što je učinio je bilo potaknuto njegovom nesebičnom, beskrajnom ljubavlju za nas.¹³

Najveći događaji u povijesti su oni koji najduže utječu na najveći broj ljudi. Po tom mjerilu, ni jedan događaj ne može biti važniji pojedincima ili nacijama od uskrsnuća Učitelja.

Doslovno uskrsnuće svake duše koja je živjela i umrla na zemlji je sigurno, a svatko se treba pažljivo pripremiti za taj događaj. Veličanstveno uskrsnuće treba biti cilj svakog muškarca i žene, jer uskrsnuće će biti stvarnost.

Ništa nije apsolutno sveobuhvatno kao uskrsnuće. Svako će živo biće uskrsnuti. »Jer kao što u Adamu svi umiru, tako će u Kristu svi oživjeti« (1. Korinćanima 15:22).

Zapis Svetih pisama nam govori da se treći dan od Isusovog raspeća dogodio veliki potres. Kamen se otkotrljao s vrata grobnice. Neke od žena, među najpredanijim sljedbenicima, došle su na mjesto s mirodijama, »ali ne nađoše tijelo Gospodina Isusa«.

Anđeli su se pojavili i jednostavno rekli: »Zašto tražite živoga među mrtvima? On nije ovdje! Uskrsnuo je!« (Luka 24:3–6.) Ništa u povijesti nije jednako toj dramatičnoj objavi. »On nije ovdje! Uskrsnuo je!«

Činjenica uskrsnuća našeg Gospodina se temelji na svjedočanstvima mnogih vjerodostojnih svjedoka. Uskrsli Gospodin pojavio se pred nekoliko žena, dva učenika na putu za Emaus, Petru, apostolima i »zatim se«, kako je Pavao zapisao, »ukazao braći kojih je bilo zajedno više od pet stotina… A naposljetku, ukazao se i [Pavlu]…« (1. Korinćanima. 15:6, 8).

Kao jedan od njegovih svjedoka posljednjih dana, svjedočim da on danas živi. On je uskrslo biće. On je naš Spasitelj, naš Gospodin i sam Sin Božji. Svjedočim da će ponovno doći kao naš proslavljeni, uskrsli Gospodin. Taj dan nije daleko. Svima koji ga prihvate kao Spasitelja i Gospodina, njegovo doslovno uskrsnuće znači da život ne prestaje pri smrti, jer je obećao: »Jer ja živim i jer ćete i vi živjeti« (Ivan 14:19).¹⁴

On ima moć uskrsnuća. I tako je na treći dan nakon pokopa, došao iz grobnice živ te se pokazao mnogima… Kao jedan od [njegovih] posebnih svjedoka kako se nazivamo u današnje vrijeme, svjedočim da je živ. Živi u uskrslom tijelu. Nema istine ili činjenice u koju sam više siguran ili pouzdan od istine o doslovnom uskrsnuću našeg Gospodina.¹⁵

Najvrijedniji blagoslov koji je dostupan svakom članu Crkve je svjedočanstvo o božanstvenosti Isusa Krista i njegove crkve. Svjedočanstvo je jedna od par stvari koje možemo ponijeti s nama kada napustimo ovaj život.

Imati svjedočanstvo o Isusu znači posjedovati znanje kroz Duha Svetoga o božanskom poslanju Isusa Krista.

Svjedočanstvo o Isusu znači znati božansku prirodu Gospodinovog rođenja – da on zaista je Jedinorođeni Sin Boga u tijelu.

Svjedočanstvo o Isusu znači znati da je on obećani Mesija i da je, dok je boravio među ljudima, napravio mnoga moćna čudesa.

Svjedočanstvo o Isusu znači znati da su zakoni koje je propisao kao svoj nauk istiniti i zatim živjeti prema tim zakonima i uredbama.

Posjedovati svjedočanstvo o Isusu znači znati da je on dobro-voljno uzeo grijehe čovječanstva na sebe u Getsemanskom vrtu, što je uzrokovalo njegovu patnju u tijelu i duhu i da krvari iz svake pore. Sve je to učinio kako mi ne bi morali patiti ako se pokajemo (vidi NiS 19:16, 18).

Posjedovati svjedočanstvo o Isusu znači znati da je on pobjednički ustao iz groba s fizičkim, uskrslim tijelom. I kako on živi, tako će i čovječanstvo.

Posjedovati svjedočanstvo o Isusu znači znati da su se Bog Otac i Isus Krist zaista ukazali proroku Josephu Smithu kako bi uspostavili novu razdiobu njegovog evanđelja kako bi spasenje moglo biti propovijedano svim narodima prije nego što dođe.

Posjedovati svjedočanstvo o Isusu znači znati da je Crkva, koju je on uspostavio u vremenskoj poludnevnici i obnovio u današnje vrijeme, kao što je Gospodin objavio: »Jedin[a] istinit[a] i živ[a] Crkv[a] na svem površju zemaljskom« (NiS 1:30).

Imati takvo svjedočanstvo je važno. Ali od većeg značaja je biti hrabar u našem svjedočanstvu.

Svjedočanstvo o Isusu znači da prihvaćamo božansko poslanje Isusa Krista, primamo njegovo evanđelje i činimo njegova djela. To također znači da prihvaćamo proročko poslanje Josepha Smitha i njegovih nasljednika i slijedimo njihov savjet. Kao što je Isus rekao: »Svejedno, da li glasom mojim ili glasom slugu mojih« (NiS 1:38).

Govoreći o onima koji će dobiti blagoslov nebeskog kraljevstva, Gospodin je rekao Josephu Smithu:

»To su oni koji primiše svjedočenje o Isusu, i povjerovaše u ime njegovo, i bijahu kršteni na sliku pokopa njegova, jer bijahu pokopani u vodi u ime njegovo, a to prema zapovijedi što je on dade« (NiS 76:51).

Oni su ti koji su hrabri u svom svjedočanstvu o Isusu, koji su, kao što je Gospodin objavio: »Prožeti vjerom i opečaćeni obećanim Duhom Svetim koga Otac izlijeva na sve one koji su pravedni i istiniti« (NiS 76:53).¹⁶

Temeljno načelo naše religije je vjera u Gospodina Isusa Krista. Zašto je potrebno da usredotočimo naše pouzdanje, našu nadu i naše povjerenje oko jedne izdvojene osobe? Zašto je vjera u njega toliko potrebna za mir uma u ovom životu i nadu u svijet koji dolazi?

Naš odgovor na ta pitanja određuje hoćemo li se suočiti s budućnošću s hrabrosti, nadom i optimizmom ili strahom, tjeskobom i pesimizmom.

Moja poruka i svjedočanstvo je ovo: Samo je Isus Krist jedinstveno kvalificiran priskrbiti nam tu nadu, to pouzdanje i tu snagu koje trebamo kako bi nadvladali svijet i nadrasli naše ljudske neuspjehe. Kako bi to napravili, moramo staviti našu vjeru u njega i živjeti po njegovim zakonima i naučavanjima…

Vjera u njega je više od samo priznavanja da živi. Ona je više od ispovijedanja vjere.

Vjera u Isusa Krista sastoji se od potpunog pouzdanja u njega. Kao Bog, on ima beskrajnu moć, inteligenciju i ljubav. Nema ljudskog problema koji on ne može riješiti. Zato što je sišao u donje krajeve (vidi NiS 122:8), on zna kako nam pomoći uzdići se iznad dnevnih poteškoća.

Vjera u njega znači vjerovati da čak i kada ne razumijete sve stvari, on ih razumije. Mi, zato, moramo gledati u njega »u svakoj misli! Ne sumnjajte, ne bojte se« (NiS 6:36).

Vjera u njega znači vjerovati da on ima svu moć nad svim ljudima i narodima. Nema zla koje ne može spriječiti. Sve je u njegovim rukama. Ova zemlja je njegovo pravedno gospodstvo. Ali dozvoljava zlo kako bi mogli odabrati između dobra i zla.

Njegovo evanđelje je savršen lijek za sve ljudske probleme i druš-tvene bolesti.

Ali njegovo evanđelje je djelotvorno samo ako ga primijenimo u našim životima. Zato moramo »gostit[i] se riječima Kristovim, jer, gle, riječi će vam Kristove reći sve što vam je činiti« (2. Nefi 32:3).

Ako ne činimo njegova naučavanja, ne pokazujemo vjeru u njega.

Zamislite koliko bi ovo bio drugačiji svijet ako bi čitavo čovječanstvo činilo kako je on rekao: »Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom pameti svojom… Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe« (Matej 22:37, 39).

Što je onda odgovor na pitanje: »Što treba učiniti vezano za probleme i dileme koje pojedinci, zajednice i narodi imaju danas?« Evo njegove jednostavne preporuke:

»U Boga vjerujte. Vjerujte da on jest i da sve stvori i na nebu i na zemlji. Vjerujte da on ima svu mudrost, i svu moć, i na nebu i na zemlji. Vjerujte da čovjek proniknuti ne može sve ono što Gospod proniknuti može…

Vjerujte da se morate obratiti od grijeha svojih i okaniti ih se, i poniziti se pred Bogom, i u iskrenosti srca tražiti da vam oprosti. A sad, ako sve to vjerujete, gledajte da to i činite« (Mosija 4:9–10; kurziv dodan).¹⁷

Jedna od svrha ovog života je da budemo iskušani hoćemo li »činiti sve što im god Gospod, Bog njihov, zapovjedi« (Abraham 3:25). Ukratko, moramo naučiti volju Gospodnju i činiti ju. Moramo slijediti model Isusa Krista i biti poput njega.

Osnovno pitanje života treba biti isto kao ono koje je postavio Pavao: »Gospode, što bi htio da učinim?« (Djela 9:6)…

Trebamo više Kristovih muškaraca i žena koji će ga uvijek pamtiti, koji će obdržavati njegove zapovijedi koje im je dao. Najveće mjerilo uspjeha je vidjeti koliko ga možemo pratiti u svakom trenutku na njegovom putu.¹⁸

Neki… su voljni umrijeti za svoju vjeru, ali nisu voljni u potpunosti živjeti za nju. Krist je živio i umro za nas. Kroz njegovo pomirenje i prateći njegov put, mi dobivamo najveći dar od svih – vječni život, koji je način života velikog Vječnoga – našeg Oca na Nebu.

Krist je pitao pitanje: »Kakvi, dakle, ljudi mora[mo] biti?« Zatim je odgovorio govoreći da moramo biti poput njega (3. Nefi 27:27).

Ta je [osoba] najveća i s najviše blagoslova i radosti ako se njezin život najbliže približava Kristovom uzorku. To nema nikakve veze sa zemaljskim bogatstvom, moći ili ugledom. Jedina prava kušnja veličine, blagoslova i radosti jest koliko se naš život može približiti tome da budemo slični Učitelju, Isusu Kristu. On je pravi put, puna istina i obilan život.

Stalno pitanje koje se najviše ponavlja u našim mislima vezano za svaku misao i djelo u našim životima trebalo bi biti: »Gospodine, što bi htio da učinim?« (Djela 9:6.) Odgovor na to pitanje dolazi samo kroz Svjetlo Kristovo i Duha Svetoga. Sretni su oni koji žive tako da im je cijelo biće ispunjeno s oboje…

S obzirom na sve što je [Isus Krist] učinio i čini za nas, postoji nešto što mi možemo dati zauzvrat.

Kristov veliki dar nama je bio njegov život i žrtva. Zar to onda ne treba biti naš mali dar njemu – naši životi i žrtve, ne samo sada nego i u budućnosti?¹⁹

[Oni koji su] obuhvaćeni Kristom bit će obuzeti u Kristu… Njihovu volju je progutala njegova (vidi Ivan 5:30). Uvijek čine stvari koje su na zadovoljstvo Gospodina (vidi Ivan 8:29). Ne samo da će umrijeti za Gospodina, nego, puno važnije, željet će živjeti za njega.

Uđite u njihove domove, a slike na njihovim zidovima, knjige na njihovim policama, glazba koju slušaju, njihove riječi i djela ih otkrivaju kao kršćane. Stoje kao svjedoci Božji u svako doba, i u svemu, i na svakome mjestu (vidi Mosija 18:9). Imaju Krista u umovima, dok se ugledaju na njega u svakoj misli (vidi NiS 6:36). Imaju Krista u svojim srcima dok su njihovi osjećaji zauvijek s njim (vidi Alma 37:36).

Oni skoro svaki tjedan sudjeluju u sakramentu i nanovo svjedoče svom Vječnom Ocu da su voljni na sebe uzeti ime njegovog Sina, uvijek ga pamtiti i obdržavati njegove zapovijedi (vidi Moroni 4:3).

Riječima Mormonove knjige, oni se »gost[e] riječima Kristovim« (2. Nefi 32:3), »razgovara[ju] o Kristu« (2. Nefi 25:26), »raduj[u] se Kristu« (2. Nefi 25:26), »oživljeni [su] u Kristu« (2. Nefi 25:25) i » dič[e] se [svojim] Isusom« (vidi 2. Nefi 33:6). Ukratko, oni se izgube u Gospodinu i pronalaze vječni život (vidi Luka 17:33).²⁰

• Predsjednik Benson je poučavao da iako ne možemo potpuno razumjeti kako je Spasitelj izveo pomirenje, možemo razumjeti zašto ga je izvršio (vidi 1. odsjek). Na koje načine to razumijevanje utječe na vaš život?

• Dok proučavate 2. odsjek, razmislite o utjecaju Spasiteljevog uskrsnuća. Kako njegovo uskrsnuće utječe na vaš život?

• Zašto mislite da je svjedočanstvo o Isusu Kristu »najvrijedniji blagoslov«? (Vidi 3. odsjek) Što za vas znači biti hrabar u svom svjedočanstvu o Spasitelju?

• Razmislite o riječima predsjednika Bensona o vjeri u Isusa Krista (vidi 4. odsjek). Na koje načine ovaj opis vjere u Krista ide preko »samo priznavanja da živi«?

• Predsjednik Benson je rekao da su ljudi koji su »obuhvaćeni Kristom« voljni »umrijeti za Gospodina, ali što je važnije, željet će živjeti za njega« (5. odsjek). Što znači živjeti za Spasitelja?

Ivan 10:17–18; 2. Nefi 9:20–24; 31:20–21; Mosija 16:6–11; 3. Nefi 27:20–22; Moroni 7:33; NiS 19:1–3, 16–19; 76:22–24; Članci vjere 1:3

»Kad osjetite radost koja dolazi od razumijevanja evanđelja, željet ćete primijeniti ono što naučite. Težite živjeti u skladu s vašim razumijevanjem. To će ojačati vašu vjeru, znanje i svjedočanstvo« (Propovijedaj moje evanđelje [2004], 19).