Uvod u 1. Solunjanima

Vjeruje se da je prva poslanica Solunjanima najranija od postojećih poslanica apostola Pavla i možda je najstarija knjiga Novog zavjeta. Pavlova naučavanja u ovoj poslanici prvenstveno su usmjerena na Drugi dolazak Isusa Krista, uključujući teškoće s kojima će se sljedbenici Isusa Krista suočiti prije njegovog povratka (vidi 1. Solunjanima 3:3), na uskrsnuće kršćana prilikom Drugog dolaska (vidi 1. Solunjanima 4:13–14) i vrijeme Kristovog dolaska (vidi 1. Solunjanima 5:1–2). Tijekom svojeg proučavanja ove knjige učit ćete o Drugom dolasku i primiti poticaj da ostanete vjerni Gospodinu.

Pavao je napisao 1. Solunjanima (vidi 1. Solunjanima 1:1; vidi i 1. Solunjanima 2:18).

»Pavao je napisao poslanice Solunjanima iz Korinta tijekom svojeg drugog misionarskog putovanja«, između 50. i 51. po. Kr. (Vodič za Sveta pisma, »Pauline Epistles«, scriptures.lds.org).

Pavao je 1. Solunjanima napisao članovima Crkve u Solunu. Solun je bio najnapučeniji i najprosperitetniji grad u drevnom grčkom kraljevstvu Makedoniji zbog dvije glavne značajke: grad je izgrađen u najboljoj prirodnoj luci Egejskog mora i smješten na glavnoj prometnici koje je povezivala Rim s Azijom.

Tijekom Pavlovog drugog misionarskog putovanja, Duh je uputio Pavla i njegove suradnike – Silu, Timoteja i Luku – da otputuju preko Egejskog mora u Makedoniju (vidi Djela 16:6–12). To je pokrenulo propovijedanje evanđelja u Europi. Nakon propovijedanja u Filipima (vidi Djela 16:12–40), Pavao i Sila su otputovali u Solun.

Pavao je radio sa Silom u Solunu, no židovski su ih vođe istjerali iz grada (vidi Djela 17:1–7). Kasnije je Timotej izvijestio Pavla da su solunski sveci ostali vjerni unatoč progonima te da se njihov pravedan utjecaj širio (vidi Djela 18:5; 1. Solunjanima 1:7–8; 3:6–8)

Solunski su obraćenici bili jedni od prvih Europljana koji su prihvatili evanđelje, a kao rezultat toga suočili su se s progonima. Također su imali mnoga pitanja o Drugom dolasku. Stoga je Pavao u svojem pismu Solunjanima napisao riječi ohrabrenja i snage te je odgovorio na njihova pitanja o Drugom dolasku Isusa Krista.

Drugi dolazak je jedna od glavnih tema Pavlove prve poslanice Solunjanima. Usredotočio se na sudjelovanje pravednih u događajima Drugog dolaska, posebice svetaca koji su ranije umrli (vidi 1. Solunjanima 2:19; 3:13; 4:13–17; 5:1–10). Za razliku od Pavlovih drugih poslanica, 1. Solunjanima ne sadrži nikakve velike prijekore, već umjesto toga nudi pohvale solunskim svecima.

1. Solunjanima 1–3 Pavao izražava veliku zahvalnost za svece u Solunu. Podsjeća čitatelje na svoje brižno službeništvo među njima i izražava radost zbog njihove vjernosti. Potiče svece da rastu u ljubavi jedni prema drugima i prema svim ljudima.

1. Solunjanima 4–5 Pavao govori svecima da budu sveti i posvete se. Objašnjava da će sveci koji su bili vjerni u svojem svjedočanstvu o Kristu, i oni koji su umrli i oni koji su još živi, ustati i susresti Gospodina kada on ponovno dođe. Apostol podsjeća članove Crkve da se pripreme i paze na dan Kristova dolaska.