Uvod u Luku

Lukina knjiga daje dodatno svjedočanstvo o mnogim istinama koje su zabilježili Matej i Marko, i također sadrži jedinstveni sadržaj. Evanđelje po Luki može produbiti vaše razumijevanje o naučavanjima Isusa Krista i pomoći vam potpunije cijeniti njegovu ljubav i sućut prema cijelom ljudskom rodu, kako su očitovane tijekom njegova smrtnog službeništva i kroz njegovo beskrajno Pomirenje.

Luka je autor ovog evanđelja. On je bio liječnik (vidi Kološanima 4:14) i »glasnik Isusa Krista« (Prijevod Josepha Smitha, Luka 1:1). Luka je bio jedan od Pavlovih »suradnika« (Filemonu 1:24) i Pavlov misionarski pomoćnik (vidi 2. Timoteju 4:11). Luka je također napisao knjigu Djela (vidi Bible Dictionary »Luke«).

Iako nije poznato točno kada je Luka napisao svoje evanđelje, ono je vjerojatno napisano u drugoj polovici prvog stoljeća po. Kr. Lukini su izvori bili ljudi koji su »od početka bili očevici« (Luka 1:2) Spasiteljeva smrtnog službeništva i Uskrsnuća. Nije poznato gdje je Lukino evanđelje bilo napisano.

Luka je namjeravao da njegovo evanđelje čitaju prvenstveno pogani te je predstavio Isusa Krista kao Spasitelja i Židova i pogana. Luka je svoje evanđelje posebno naslovio na »Teofila« (Luka 1:3), što na grčkom znači »prijatelj Božji« ili »ljubljen od Boga«. Očito je da je Teofil primio prethodne upute o životu i naučavanjima Isusa Krista (vidi Luka 1:4). Luka se nadao dati daljnje upute nudeći sustavno izvješće o Spasiteljevom poslanju i službeništvu. Želio je da se oni koji čitaju njegovo svjedočanstvo »osvjedoč[e] o sigurnosti« (Luka 1:4) Sina Božjega – njegovoj sućuti, Pomirenju i Uskrsnuću.

Lukino je evanđelje najduže od četiri evanđelja i najduža knjiga u Novom zavjetu. Neke od najpoznatijih priča kršćanstva jedinstvene su za Lukino evanđelje: okolnosti rođenja Ivana Krstitelja (vidi Luka 1:5–25, 57–80); tradicionalna božićna priča (vidi Luka 2:1–20); priča o Isusu kao 12–godišnjem dječaku u hramu (vidi Luka 2:41–52); usporedbe poput dobrog Samarijanca (vidi Luka 10:30–37), izgubljenog sina (vidi Luka 15:11–32), te bogataša i Lazara (vidi Luka 16:19–31); priča o deset gubavaca (vidi Luka 17:11–19); i izvješće o tome kako uskrsli Gospodin hoda pored svojih učenika na cesti za Emaus (vidi Luka 24:13–32).

Druge su jedinstvene odlike Lukino uključivanje naučavanja Ivana Krstitelja koja se ne nalaze u drugim evanđeljima (vidi Luka 3:10–14); njegovo naglašavanje predanosti Isusa Krista molitvi (vidi Luka 3:21; 5:16; 9:18, 28–29; 11:1); i njegovo uključivanje pozivanja, obuke i misionarskih napora Sedamdesetorice (vidi Luka 10:1–22). Osim toga, Luka je jedini pisac evanđelja koji je zabilježio da je Spasitelj prolio svoju krv u Getsemaniju te da mu je anđeo posluživao (vidi Luka 22:43–44).

Pošto Lukino evanđelje počinje i završava u hramu, to također upućuje na važnost hrama kao prvenstvenog mjesta Božjih postupaka prema ljudskom rodu (vidi Luka 1:9; 24:53).

Luka 1–3 Predskazana su rođenja i poslanja Ivana Krstitelja i Isusa Krista. Svjedoci svjedoče da je dijete Isus Mesija. U dobi od 12 godina Isus podučava u hramu. Ivan Krstitelj propovijeda pokajanje i krsti Isusa. Luka bilježi Isusovo rodoslovlje.

Luka 4–8 Isus Krist je iskušan u pustinji. On se u Nazaretu proglašava Mesijom i odbačen je. On odabire dvanaestoricu apostola i podučava svoje učenike. On oprašta grijehe i čini mnoga čuda.

Luka 9–14 Dvanaestorica apostola poslana su propovijedati i iscjeljivati. Isus Krist hrani više od 5000 ljudi i preobražen je na gori. On poziva Sedamdesetoricu i šalje ih da podučavaju. On podučava o učeništvu, licemjerstvu i sudu. On iznosi usporedbu o dobrom Samarijancu.

Luka 15–17 Isus Krist podučava u usporedbama. On podučava o prijestupima, vjeri i oprostu. On iscjeljuje 10 gubavaca i podučava o svom Drugom dolasku.

Luka 18–22 Isus Krist nastavlja podučavati u usporedbama. On iscjeljuje slijepca i podučava Zakeja. On pobjedonosno jaši u Jeruzalem, plače nad gradom i čisti hram. On predskazuje uništenje Jeruzalema i govori o znakovima koji će prethoditi njegovom Drugom dolasku. On uspostavlja sakrament, podučava svoje apostole i trpi u Getsemaniju. Izdan je, uhićen, izrugivan, udaran i ispitivan.

Luka 23–24 Isusu Kristu se sudi pred Pilatom i Herodom, on je razapet i pokopan. Anđeli kod grobnice i dvojica učenika na cesti za Emaus svjedoče da je Isus Krist uskrsnuo. Spasitelj se ukazuje svojim učenicima u Jeruzalemu, obećava svojim apostolima da će im biti dana moć od Boga, i uzlazi na nebo.