Ubrzo nakon što je napisao svoju prvu poslanicu solunskim svecima, apostol Pavao im je napisao drugu poslanicu, u kojoj je objasnio dodatne istine o Drugom dolasku Isusa Krista. Naučavao je da Spasitelj neće doći ponovno do nakon što dođe do otpada. Pavao je zatim propovijedao protiv dokolice i savjetovao svece: »nemojte malaksati pošteno radeći« (2. Solunjanima 3:13).
Pavao potiče svece prorokujući o Drugom dolasku Isusa Krista
Slika
starješina Jeffrey R. Holland
Starješina Jeffrey R. Holland iz Zbora dvanaestorice apostola je rekao: »S divljenjem i ohrabrenjem prema svakome tko će trebati ostati postojan u ovim posljednjim danima, kažem svima, a posebice mladima Crkve da ćete, ako već niste, jednoga dana otkriti da ste pozvani braniti svoju vjeru ili možda podnijeti neka osobna zlostavljanja samo zato što ste član Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana. Takvi će trenuci tražiti od vas i hrabrost i ljubaznost« (»The Cost – and Blessings – of Discipleship«, Ensign ili Liahona, svibanj 2014., 6).
U svoj dnevnik proučavanja Svetih pisama zapišite o iskustvu kada ste trebali braniti svoju vjeru ili ustrajati kroz oprečnost zbog svojeg članstva u Crkvi. Uključite i svoju reakciju u toj situaciji. Ako niste trebali braniti svoju vjeru ili ako niste iskusili oprečnost zbog svojeg članstva u Crkvi, zapišite o tome što mislite kako biste reagirali da ste se suočili s ovakvom vrstom situacije.
Apostol Pavao je napisao drugo pismo solunskim svecima u kojem je govorio o nekoliko tema, uključujući progone s kojima su se sveci suočavali. Dok proučavate 2. Solunjanima 1, potražite načelo koje vam može pomoći izdržati oprečnost i nevolju s kojom biste se mogli suočiti kao član Crkve.
Pročitajte 2. Solunjanima 1:3–5, tražeći zašto je Pavao pohvalio solunske svece.
Razmotrite označiti ili obilježiti u stihu 5 nagradu koju će sveci primiti za izdržavanje progona i nevolja s »postojan[om] vjer[om]« (2. Solunjanima 1:4).
Iz 2. Solunjanima 1:3–5 učimo da ako vjerno izdržimo oprečnost i nevolje sa strpljenjem i vjerom, možemo biti smatrani dostojnima kraljevstva Božjeg.
Razmislite o tome što znači strpljivo izdržati kušnje. Zašto trebamo vjeru da strpljivo izdržavamo oprečnost ili nevolju?
Slika
predsjednik Dieter F. Uchtdorf
Pročitajte sljedeću izjavu predsjednika Dietera F. Uchtdorfa iz Prvog predsjedništva, označavajući što znači strpljivo izdržati kušnje: »Strpljenje nije pasivno pomirenje sa sudbinom niti odustajanje od djelovanja iz straha. Strpljenje znači aktivno čekanje i ustrajnost. To znači ostati uz nešto i činiti sve što možemo – raditi, nadati se i primjenjivati vjeru; hrabro se nositi s teškoćama čak i kada su želje našeg srca odgođene. Strpljenje ne znači samo ustrajati, već i dobro ustrajati!« (»Continue in Patience«, Ensign ili Liahona, svibanj 2010., 57).
Razmislite o nekome koga poznajete ili o kome ste čitali u Svetim pismima tko je vjerno i strpljivo izdržao progon i nevolju. Napišite u svoj dnevnik proučavanja Svetih pisama zašto vam je primjer ove osobe značajan.
Razmislite o oprečnosti ili nevoljama s kojima se možda sada suočavate i odlučite kako možete izdržati ove izazove sa strpljenjem i vjerom. Razmotrite moliti se za pomoć.
Pavao je prorokovao o Drugom dolasku Isusa Krista. Pročitajte 2. Solunjanima 1:6–10, tražeći riječi i izraze koje je Pavao iskoristio kako bi opisao Drugi dolazak. Dok čitate, obratite pozornost na to kako će iskustvo pravednika biti drugačije od iskustva opakih kada Gospodin dođe.
Jedna istina koju možemo naučiti iz ovih stihova je da će se prilikom Drugog dolaska Isusa Krista pravedni odmoriti, a opaki biti uništeni.
Što mislite od čega će se pravedni odmoriti?
Kako ovaj nauk može utješiti one koji trenutno proživljavaju teškoće zbog svoje predanosti Isusu Kristu?
Jeste li se ikada pitali kada će se točno Drugi dolazak Isusa Krista odviti? 2. Solunjanima 2:2 predlaže da su sveci u Solunu možda mislili da se Gospodinov Drugi dolazak trebao uskoro dogoditi ili da se već dogodio. Pavao je bio zabrinut da su bili obmanuti.
Pročitajte 2. Solunjanima 2:1–3, tražeći što je Pavao rekao da će se dogoditi prije Drugog dolaska. Stih 3 odnosi se na Drugi dolazak, a izraz »onaj otpad« u tom stihu odnosi se na Veliki otpad ili odstupanje od istine. (Napomenite da je 2. Solunjanima 2:1–3 odlomak iz stihovne okosnice. Možete ga označiti na istaknut način kako biste ga mogli pronaći u budućnosti.)
Iz 2. Solunjanima 2:1–3 učimo da će prije Drugog dolaska Isusa Krista doći do otpada.
Pavao u ovim stihovima predlaže da se članovi Crkve njegovog doba trebaju više brinuti oko otpada koji je već započeo među njima nego oko toga kada će se zbiti Drugi dolazak. Sljedeće objašnjenje može vam pomoći razumjeti Veliki otpad koji se dogodio nedugo nakon smrti Pavla i drugih apostola. Pavao je znao da će se ovaj otpad dogoditi prije Gospodinovog Drugog dolaska.
»Nakon smrti Isusa Krista, opaki ljudi su progonili apostole i članove Crkve te ubili mnoge od njih. Smrću apostola, svećenički ključevi i predsjedavajuća svećenička ovlast oduzeti su sa zemlje. Apostoli su nauk evanđelja čuvali čistim te održavali red i mjerila dostojnosti za članove Crkve. Bez apostola, s vremenom je nauk postao iskvaren, neovlaštene promjene su se provele u crkvenoj organizaciji i svećeničkim uredbama, poput krštenja i podjeljivanja dara Duha Svetoga.
Bez objave i svećeničke ovlasti, ljudi su se pouzdali u ljudsku mudrost kako bi protumačili Sveta pisma, načela i uredbe evanđelja Isusa Krista. Pogrešne ideje podučavale su se kao istina. Većina znanja o istinskim osobinama i prirodi Boga Oca, njegovog Sina Isusa Krista i Svetog Duha je izgubljena. Nauci o vjeri u Isusa Krista, pokajanju, krštenju i daru Duha Svetoga postali su izmijenjeni ili zaboravljeni. Svećenička ovlast koja je dana Kristovim apostolima više nije bila prisutna na zemlji. Taj otpad je naposljetku doveo do nastajanja mnogih crkvi« (Propovijedaj moje evanđelje: Vodič za misionarsku službu [2004.], 35).
Razmatrajući što ste naučili o Otpadu, promislite zašto je bilo nužno da evanđelje Isusa Krista i njegova Crkva budu obnovljeni prije Gospodinovog dolaska.
»Čovjek grijeha« spomenut u 2. Solunjanima 2:3 odnosi se na Sotonu. Obnova evanđelja, uključujući izlazak Mormonove knjige, izložila je obmane Sotone i njegovih sljedbenika.
U 2. Solunjanima 2:4–17 čitamo kako je Pavao prorokovao da će Gospodin dopustiti Sotoni da obmanjuje stanovnike svijeta do vremena Drugog dolaska (vidi Prijevod Josepha Smitha, 2. Solunjanima 2:7–9 [u Vodiču za Sveta pisma, scriptures.lds.org]). Pavao je potaknuo svece da »bud[u] postojani« u istinama kojima su bili podučeni (2. Solunjanima 2:15).
Koristeći pomagala za proučavanje Svetih pisama (poput fusnota ili Vodiča za Sveta pisma) pronađite još jedan stih iz Svetih pisama koji naučava o Otpadu. Možete zapisati ili obilježiti ovu referencu u svom primjerku Svetih pisama pokraj 2. Solunjanima 2:1–3. U svojem dnevniku proučavanja Svetih pisama zapišite kako biste iskoristili ove stihove da biste objasnili osnovne nauke Otpada i Obnove nekome tko nije član Crkve.
Pavao upozorava na one koji ne slijede Gospodinov savjet i propovijeda o samodostatnosti
U trenutku kada je Pavao napisao svoju drugu poslanicu Solunjanima, neki od članova Crkve bili su besposleni ili lijeni te nisu radili na tome da postanu samodostatni. Očekivali su da će se drugi brinuti o njima svojim radom.
Koji su problemi mogli rezultirati iz ove situacije?
Prema 2. Solunjanima 3:1–9, Pavao je pohvalio solunske svece koji su bili vjerni te ih upozorio na druženje s onima koji »besposlič[e]« (stih 6). Riječ besposličiti u 2. Solunjanima 3 znači biti lijen ili dokon. Članovi Crkve koji su besposleni su oni koji su sposobni raditi kako bi se uzdržavali, ali odbijaju to činiti. Pavao je naglasio da su on i njegovi suradnici postavili primjer samodostatnosti radeći da bi se uzdržavali.
Pročitajte 2. Solunjanima 3:10–13, tražeći što je Pavao uputio svece da čine po pitanju onih koji su odbijali raditi.
Pavao je također savjetovao svece: »nemojte malaksati pošteno radeći« (2. Solunjanima 3:13). Podučavao ih je da se poboljšaju u svim područjima i pomognu drugima (vidi i NiS 64:33).
Iz Pavlovih uputa učimo da nam je zapovjeđeno da budemo samodostatni i pomažemo drugima.
Pročitajte sljedeću izjavu, tražeći što znači biti samodostatan:
»Jedan od blagoslova rada je razvijanje samodostatnosti. Kada ste samodostatni koristite blagoslove i sposobnosti koje vam je Bog dao kako biste se skrbili o sebi i svojoj obitelji te pronašli rješenja za vlastite probleme. Samodostatnost ne znači da morate biti sposobni učiniti sve sami. Da biste stvarno bili samodostatni, morate naučiti kako surađivati s drugima i obratiti se Gospodinu za njegovu pomoć i snagu.
Upamtite da Bog ima veliko djelo za vas koje trebate izvršiti. Blagoslovit će vas u vašim nastojanjima da ostvarite to djelo« (Za snagu mladih [knjižica, 2011.], 41).
Sjetite se jedne stvari koju možete učiniti kako biste sada i u budućnosti bili više samodostatni. Postavite cilj i potražite Gospodinovu pomoć u ostvarenju tog cilja.
Kako je zabilježeno u 2. Solunjanima 3:14–18, Pavao je dovršio svoju poslanicu potičući svece da pomognu onima koji su bili dokoni kako bi postali više samodostatni tako da se »ne druž[e] s njim[a]« ili da se udalje od njih (stih 14). Međutim, potaknuo je svece da se ne odnose prema dokonima kao prema neprijateljima, već kao prema braći i sestrama u evanđelju.
Napišite sljedeće na dnu današnjih zaduženja u svoj dnevnik proučavanja Svetih pisama:
Proučio sam 2. Solunjanima i dovršio ovu lekciju (datum).
Dodatna pitanja, misli i uvidi koje bih želio iznijeti svojem učitelju: