Apostol Pavao je u svojoj poslanici pohvalio Filemona zbog njegove vjere i ljubavi prema Spasitelju i drugim članovima Crkve. Savjetovao je Filemona da primi natrag svojeg odbjeglog roba Onezima kao brata u evanđelju.
Filemonu
Pavao savjetuje Filemona da primi natrag svojeg odbjeglog roba Onezima kao brata u evanđelju
Kao članovi Crkve, često susrećemo nove ljude. Zamislite da se netko novi pridruži vašem odjelu ili ogranku. U svoj dnevnik proučavanja Svetih pisama zapišite o društvenim izazovima koje bi netko mogao iskusiti kada se priključi Crkvi ili preseli u novi odjel ili ogranak. Ako ste se u nedavnim godinama priključili Crkvi ili se preselili u novi odjel ili ogranak, opišite bilo koje društvene izazove koje ste iskusili.
Razmislite o sljedećim pitanjima: Kako se ponašate prema novim članovima vašeg odjela ili ogranka? Kako se ponašate prema članovima Crkve koji se drugačije ponašaju, imaju drugačije interese ili pripadaju drugačijim društvenim skupinama od vas?
Dok proučavate poslanicu apostola Pavla Filemonu, potražite istinu koja vas može voditi u vašim međudjelovanjima s drugim članovima Crkve.
Tijekom njegovog prvog utamničenja, dok je bio u kućnom pritvoru, Pavao je pisao Filemonu koji je vjerojatno bio grčki obraćenik u Crkvu. Kao što je zabilježeno u Filemonu 1:1–3, Pavao je započeo svoju poslanicu pozdravljajući Filemona i druge, uključujući kongregaciju koja se sastajala u Filemonovom domu.
Pročitajte Filemonu 1:4–7, tražeći za što je Pavao pohvalio Filemona. U ovom se kontekstu riječ zajednica odnosi na ljude koji su se međusobno družili.
Moglo bi biti korisno znati da kada je Pavao rekao da je Filemon »okrepio srca Svetih« (Filemonu 1:7), mislio je da ih je Filemon obradovao.
Pavlova glavna svrha u pisanju Filemonu bila je riješiti situaciju u kojoj su se našli Filemon i njegov sluga, ili rob, Onezim. Onezim je pobjegao i vjerojatno je nešto ukrao Filemonu (vidi Filemon 1:18). Na ropstvo se u novozavjetnoj, židovsko–kršćanskoj kulturi, nije gledalo kao na nešto zlo, a bilo je podržano rimskim zakonom. Kazne za odbjegle robove uključivale su snažno bičevanje, žigosanje na čelo pa čak i smrt. Nakon što je pobjegao, Onezim je naišao na apostola Pavla.
Pročitajte Filemonu 1:8–12, tražeći što je Pavao preklinjao ili iskreno molio Filemona da učini.
Da ste vi bili na Filemonovom mjestu, što biste mislili ili osjećali da ste vi primili Pavlov zahtjev?
Primijetite izraz »koga rodih u okovima« (Filemonu 1:10). Jedno značenje glagola začeti je dati život nekome. Dok je Pavao bio u zatvoru, pomogao je Onezimu započeti novi život kao sljedbenik Isusa Krista.
Kako je zabilježeno u Filemonu 1:13–14, Pavao je želio zadržati Onezima sa sobom kako bi mu Onezim mogao pomoći, no nije to htio učiniti bez Filemonovog pristanka.
Pročitajte Filemonu 1:15–16, tražeći kako je Pavao potaknuo Filemona da sagleda svoj odnos s novoobraćenim Onezimom. Razmotrite označiti ono što pronađete.
Zašto bi Filemonu moglo biti teško gledati na Onezima kao na »drag[og] brat[a]« (Filemonu 1:16)?
Jedna istina koju možemo naučiti iz stiha 16 je da smo braća i sestre u evanđelju.
Svi smo mi duhovna djeca Nebeskog Oca (vidi Hebrejima 12:9), a time smo svi braća i sestre. Uz to smo, kroz uredbe evanđelja i potvrde, stalnu primjenu vjere u Isusa Krista i stalno pokajanje, duhovno ponovno rođeni. Na ovaj način postajemo sinovi i kćeri Isusa Krista (vidi Mosija 5:7), a time braća i sestre u njegovoj obitelji saveza. Bez obzira na naš spol, kulturu, dob, pozadinu i društveni status, mi postajemo jednaki u Božjem kraljevstvu.
Dok čitate sljedeću izjavu predsjednika Spencera W. Kimballa, potražite načine na koje istina da smo braća i sestre u evanđelju može utjecati na način na koji se odnosimo prema drugima, posebice prema novim članovima Crkve:
Slika
predsjednik Spencer W. Kimball
»Uvijek sam bio nadahnut čitanjem kratke Pavlove poslanice Filemonu. Ona nas podučava načelu i duhu posvećenja evanđeoskom bratstvu…
Nadahnuće je i radost vidjeti ovaj isti duh na djelu diljem Crkve, vidjeti svece kako prihvaćaju one koji svakodnevno ulaze u kraljevstvo našeg Gospodina, pomažu im, asistiraju i mole se za njih. Nastavite posezati jedni prema drugima – i prema mnogima drugima koji će ulaziti u Crkvu. Izrazite im dobrodošlicu i ljubav te se družite s njima.
Nažalost, došlo je do povremenih incidenata gdje neki među nama nisu tako činili, izvješća o nekima koji su odbacili one koje je Gospodin prihvatio krštenjem. Ako se Gospodin ‘ne stidi zvati ih braćom’ (Heb 2:11), onda… uzmimo svoju braću i sestre za ruku i podignimo ih u naše krugove brige i ljubavi« (»Always a Convert Church: Some Lessons to Learn and Apply This Year«, Ensign, rujan 1975., 4).
Odgovorite na sljedeća pitanja u svom dnevniku proučavanja Svetih pisama:
Što mislite zašto je važno razumjeti da smo mi braća i sestre u evanđelju?
Kada ste vidjeli nekoga tko se odnosi prema drugima kao prema braći i sestrama u evanđelju? Koji su dobri rezultati proizašli iz takve ljubaznosti i ljubavi?
Napišite pismo nekome u svojem odjelu ili ogranku tko bi se trebao osjetiti ljubljenim i prihvaćenim. Mogli biste pohvaliti osobu na njegovim ili njezinim darovima i doprinosima te izraziti svoje poštovanje kao brata ili sestre u evanđelju. Nakon što napišete pismo, zabilježite njegov sažetak u svoj dnevnik proučavanja Svetih pisama.
Kako biste se pripremili prepoznati dodatne istine prikazane u Pavlovoj poslanici Filemonu, razmislite o vremenu kada vas je netko uvrijedio ili vam nanio nepravdu.
Pročitajte Filemonu 1:17, tražeći što je Pavao savjetovao Filemona da učini za Onezima, Filemonovog odbjeglog roba.
Pavao je tražio Filemona da primi Onezima natrag u svoje kućanstvo, bez ozbiljne kazne koja bi obično bila nanijeta odbjeglim robovima. Kao što je prikazano u Pavlovoj uputi Filemonu, učimo da učenici Isusa Krista pružaju milost i opraštaju drugima.
Zašto bi ponekad bilo teško ponuditi milost i oprost drugima?
Primijetite da pružanje milosti i oprosta onima koji su nam nanijeli nepravdu ne znači nužno dopustiti im izbjeći posljedice njihovih djela niti znači odmah obnoviti svoje povjerenje prema njima. Umjesto toga, to znači da pokazujemo sućut prema drugima i odbacujemo bilo kakvu srdžbu, ljutnju ili povrijeđenost koju osjećamo. Kada je prikladno, mogli bismo također omogućiti onima koji su nam nanijeli nepravdu da ponovno steknu naše povjerenje.
Pročitajte Filemonu 1:18–21, tražeći što je Pavao ponudio učiniti za Onezima.
Baš kao što se Pavao založio za Onezima, Isus Krist će se zauzeti za nas i zagovarat će naš slučaj pred Nebeskim Ocem (vidi NiS 45:3–5). Isus Krist je također platio duhovan dug koji mi dugujemo za naše grijehe.
Kako nam prisjećanje onoga što je Isus Krist učinio za nas pomaže pružiti milost i praštanje drugima?
Odgovorite na jedan ili više od sljedećih skupova pitanja u svoj dnevnik proučavanja Svetih pisama (pripazite da ne napišete ništa što je previše osobno ili privatno):
Kada ste vi, poput Filemona, trebali pružiti milost i oprost nekome? Kako ste uspjeli pružiti milost i oprost toj osobi? Kako ste bili blagoslovljeni jer ste to učinili?
Kada ste se vi, poput Onezima, nadali da ćete primiti milost i oprost od nekoga? Kako ste tražili milost i oprost od te osobe? Kako ste bili blagoslovljeni jer ste to učinili?
Kada ste vi, poput Pavla, služili kao posrednik između nekoga tko je tražio oprost i osobe koja je trebala pružiti oprost i milost? Kako ste vi bili u mogućnosti pomoći prijestupniku primiti oprost, a povrijeđenoj osobi oprostiti prijestupniku?
Razmotrite što možete učiniti kako biste pružili milost i oprost drugima. Dok nastojite uključiti, prihvatiti i pružiti oprost drugima, Gospodin će vam pomoći u našim nastojanjima.
Napišite sljedeće na dnu današnjih zaduženja u svoj dnevnik proučavanja Svetih pisama:
Proučio sam Filemonu i dovršio ovu lekciju (datum).
Dodatna pitanja, misli i uvidi koje bih želio iznijeti svojem učitelju: