Radi vašeg potomstva
Nemojte biti slaba karika u ovomu predivnom lancu vjere koji ste započeli ili koji ste primili kao baštinu. Budite oni koji su snažni.
Prije nekoliko godina, dok sam služio u području Južna Amerika – sjeverozapad i živio u Peruu, imao sam predivno iskustvo koje bih vam želio iznijeti.
Dogodilo se kada sam se vraćao kući nakon zaposlenog vikenda punog zaduženja. Nakon što sam u zračnoj luci konačno prošao kroz postupak provjere ulaska u državu, pronašao sam prijateljskog vozača taksija koji me dočekao iz naše uobičajene taksi službe. Doveo me je do svojeg auta, a ja sam sjeo na stražnje sjedalo spreman opustiti se i uživati u tihom putovanju kući. Nakon što je vozio nekoliko ulica, vozač je primio telefonski poziv od svojeg nadzornika koji mu je rekao da sam uzeo pogrešan taksi. Drugi je auto bio rezerviran za mene i nadzornik je zatražio od njega da me vrati natrag u zračnu luku ako želim ići drugim autom. Rekao sam mu da to nije nužno i da možemo nastaviti. Nakon nekoliko minuta tišine, pogledao me kroz zrcalo i upitao: »Vi ste mormon, zar ne?«
Dakle, nakon toga primamljivog pitanja, znao sam da su moji tihi trenutci bili gotovi. Nisam se mogao oduprijeti tome da ne istražim kamo će nas njegovo pitanje odvesti.
Doznao sam da se on zove Omar, njegova se žena zove Maria Teresa i imaju dvoje djece – Carolinu, staru 14 godina, i Rodriga, starog 10 godina. Omar je član Crkve od kada je bio dijete. Njegova je obitelj bila aktivna, no u jednom su trenutku njegovi roditelji prestali ići u crkvu. Omar je postao potpuno neaktivan kada je imao 15 godina. Tada je imao 40 godina.
U tom sam trenutku shvatio da nisam uzeo pogrešan taksi. To nije bila slučajnost! Rekao sam mu tko sam i da sam u njegovom taksiju jer ga je Gospodin pozivao natrag u svoje stado.
Tada smo razgovarali o vremenu kada su on i njegova obitelj bili aktivni članovi Crkve. Imao je drage uspomene na dražesne trenutke kućne obiteljske večeri i neke pjesme iz Male škole. Zatim je nježno otpjevao nekoliko riječi pjesme »Božje sam dijete ja«.1
Nakon što sam dobio njegovu adresu, broj telefona i dopuštenje da ih predam njegovu biskupu, rekao sam mu da ću pronaći način da budem u kapeli njegova prvog dana natrag u crkvi. Dovršili smo svoje putovanje iz zračne luke do moje kuće, kao i naše malo putovanje kroz njegovu prošlost, i krenuli svojim zasebnim putevima.
Nekoliko tjedana kasnije, njegov me biskup nazvao, rekavši mi da je Omar planirao doći u crkvu određene nedjelje. Rekao sam mu da ću doći. Te je nedjelje Omar bio tamo sa svojim sinom. Njegova supruga i kći još nisu bile zainteresirane. Nekoliko mjeseci kasnije, njegov me biskup ponovno nazvao da mi ovaj put kaže da će Omar krstiti svoju ženu i svoje dvoje djece te me pozvao da prisustvujem tome. Ovo je slika uslikana te nedjelje kada su bili potvrđeni kao članovi Crkve.
Te iste nedjelje rekao sam Omaru i njegovoj obitelji da će mi, ako budu spremni, za godinu dana biti čast izvršiti njihovo pečaćenje u hramu Lima, Peru. Evo slike toga nezaboravljivog trenutka za sve nas, uslikane godinu dana kasnije.
Zašto vam iznosim to iskustvo? Iznosim ga u dvije svrhe.
Prvo, kako bih se obratio tim dobrim članovima koji su iz nekog razloga otpali od obnovljenog evanđelja Isusa Krista. Drugo, kako bih se obratio i onim članovima koji danas sudjeluju, a koji možda nisu vjerni svojim savezima kao što bi trebali biti. U oba slučaja, to utječe na naraštaje koji dolaze te su u opasnosti blagoslovi i obećanja koja su rezervirana za njihovo potomstvo.
Započnimo s prvim scenarijem, dobrim članovima koji su napustili put saveza, kao što se dogodilo s mojim peruanskim prijateljem Omarom. Kada sam ga upitao zašto se odlučio vratiti, rekao je da je to zato što su on i njegova supruga smatrali da će njihova djeca biti sretnija u životu s evanđeljem Isusa Krista. Smatrao je da je vrijeme za povratak u crkvu zbog njihove djece.
Tako je tužno kada naiđemo na neaktivne članove ili nečlanove Crkve koji su u jednom trenutku imali evanđelje u svojoj obitelji i izgubili ga zbog odluke svojih roditelja ili djedova i baka da uzmu pauzu od Crkve. Ta bi odluka mogla imati utjecaj na njihovo potomstvo zauvijek!
Njihova djeca i unuci bili su isključeni iz zaštite i blagoslova evanđelja Isusa Krista u svojem životu. Još i žalosnije, izgubili su obećanja vječne obitelji koja su nekoć imali. Odluka jedne osobe utjecala je na cijeli lanac potomaka. Nasljeđe je vjere prekinuto.
Međutim, kao što znamo, sve prekinuto može biti spojeno kroz Isusa Krista. Iz tog razloga molim vas da razmotrite poziv predsjednika Russella M. Nelsona: »Sada, ako ste sišli s puta, htio bih vas pozvati sa svom nadom u svojem srcu da se, molim vas, vratite natrag. Koje god bile vaše brige, koji god bili izazovi, postoji mjesto za vas u ovoj, Gospodinovoj Crkvi. Vi i naraštaji još nerođenih bit ćete blagoslovljeni svojim djelima sada u povratku na put saveza.«2
A sada pogledajmo drugi scenarij, današnje članove koji sudjeluju, a koji možda nisu vjerni koliko bi trebali biti. Baš kao što jučerašnje odluke utječu na današnje stvarnosti, odluke današnjice utječu na našu budućnost i budućnost članova naše obitelji.
Predsjednik Dallin H. Oaks podučio nas je:
»Obnovljeno evanđelje Isusa Krista potiče nas na razmišljanje o budućnosti… Naučava velike ideje o budućnosti koje će voditi naše radnje danas.
Za razliku od toga, svi znamo osobe koje se brinu samo o sadašnjosti: potroši danas, uživaj danas i ne razmišljaj o budućnosti. (…)
Dok donosimo trenutne odluke, uvijek bismo se trebali pitati: ‘Kamo će to voditi?’«3 Hoće li nas naše trenutne odluke voditi do radosti sada i u vječnosti ili će nas voditi do tuge i suza?
Neki mogu pomisliti: »Ne trebamo ići u crkvu svake nedjelje« ili »Plaćat ćemo desetinu kada se stvari poboljšaju« ili »Neću podržati vođe Crkve u toj temi.«
»Ali«, kažu, »znamo da je Crkva istinita i nikada nećemo napustiti evanđelje Isusa Krista.«
Osobe s takvim razmišljanjem ne shvaćaju negativan utjecaj koji će taj »mlak« oblik članstva imati na njihov život i na živote njihova potomstva. Roditelji mogu ostati aktivni, ali je rizik da će izgubiti svoju djecu visok – u ovom životu i u vječnosti.
Po pitanju onih koji neće baštiniti celestijalnu slavu sa svojim obiteljima Gospodin kaže: »Ovo su oni koji nisu neustrašivi u svjedočanstvu o Isusu; stoga, oni ne zadobivaju krunu nad kraljevstvom Boga našega.«4 Je li to ono što želimo za sebe ili svoju djecu? Ne bismo li trebali biti više neustrašivi, a manje mlaki poradi sebe i poradi našeg potomstva?
Predsjednik M. Russell Ballard također je govorio o sličnoj brizi:
»Za neke, Kristov poziv da vjeruju i ostanu nastavlja biti težak… Neki se učenici muče razumjeti određeno crkveno pravilo ili učenje. Drugi nalaze probleme u našoj povijesti ili u nesavršenostima nekih članova i vođa, prošlih i sadašnjih. (…)
Odluka ‘ne ići više’ s članovima Crkve i Gospodinovim odabranim vođama imat će dugoročni učinak koji se ne može uvijek odmah vidjeti.«5
Kako tužna baština za proslijediti – i iz kojeg razloga? Koji god on bio, nije dovoljan da zanemarimo negativan duhovni utjecaj koji će stvoriti naraštajima koji dolaze.
Moja draga braćo i sestre, prolazite li kroz jednu od tih dviju situacija koje sam spomenuo u svojoj poruci, molim vas da ponovno razmotrite svoj tijek djelovanja. Znate da postoji naum za nas u ovome životu. Znate da obitelji mogu biti vječne. Zašto stavljati svoju u opasnost? Nemojte biti slaba karika u ovomu predivnom lancu vjere koji ste započeli ili koji ste primili kao baštinu. Budite oni koji su snažni. Sada je red na vas i Gospodin vam može pomoći.
Iz dubine svojeg srca pozivam vas da razmislite o tome, pogledate naprijed i procijenite »kamo će to voditi« i, ako je potrebno, da budete dovoljno neustrašivi kako biste preoblikovali svoj put poradi svojeg potomstva. U ime Isusa Krista, amen.