Mi smo njegova djeca

Sjećate li se iskustva koje je prorok Samuel imao kada ga je Gospodin poslao u Jišajev dom da pomaže novog kralja Izraela? Samuel je vidio Eliaba, Jišajeva prvorođenca. Čini se da je Eliab bio visok i imao je izgled vođe. Samuel je to vidio i prerano došao do zaključka. Ispalo je da je to krivi zaključak, a Gospodin je podučio Samuela: »Ne gledaj na njegovu vanjštinu ni na njegov visoki stas… čovjek gleda na oči, a Jahve gleda što je u srcu.«¹

Sjećate li se iskustva koje je učenik Ananija imao kada ga je Gospodin poslao da blagoslovi Savla? Savlova je reputacija bila poznata i Ananija je čuo za Savla i njegov okrutan, nemilosrdan progon svetaca. Ananija je čuo i prerano zaključio da možda ne bi trebao posluživati Savlu. Ispalo je da je to krivi zaključak, a Gospodin je podučio Ananiju: »Taj [je] čovjek moje izabrano sredstvo da donese moje ime i pred pogane, i kraljeve, i sinove Izraelove.«²

U čemu je bio problem sa Samuelom i Ananijom u ova dva slučaja? Vidjeli su svojim očima i čuli svojim ušima, i kao rezultat toga, sudili su o drugima na temelju izgleda i glasina.

Kada su književnici i farizeji vidjeli ženu uhvaćenu u preljubu, što su vidjeli? Izopačenu ženu, grešnicu koja je zavrijedila smrt. Kada ju je Isus vidio, što je on vidio? Ženu koja je privremeno podlegnula slabosti tijela, ali se mogla vratiti kroz pokajanje i njegovo Pomirenje. Kada su ljudi vidjeli stotnika, čiji je sluga bio uzet, što su vidjeli? Možda su vidjeli uljeza, stranca, nekoga koga treba prezirati. Kada ga je Isus vidio, što je on vidio? Čovjeka zabrinutog za dobrobit člana svojeg kućanstva, koji je tražio Gospodina u iskrenosti i vjeri. Kada su ljudi vidjeli ženu koja je bolovala od krvarenja, što su vidjeli? Možda nečistu ženu, izopćenicu koje se treba kloniti. Kada ju je Isus vidio, što je on vidio? Bolesnu ženu, usamljenu i otuđenu zbog okolnosti koje nije kontrolirala, koja se nadala da će biti iscijeljena i ponovno pripadati.

U svakom slučaju, Gospodin je vidio te osobe točno kakve su bile i u skladu s time posluživao je svakoj od njih. Kao što su Nefi i njegov brat Jakov izjavili:

»[On] poziva sve njih da dođu k njemu… crna [i] bijela… zasužnjena [i] slobodna… muško [i] žensko; i spominje se neznabožaca; i svi su jednaki pred Bogom.«³

»Jedno biće toliko je dragocjeno u očima njegovim koliko i drugo.«⁴

Nemojmo isto tako dopustiti da nas naše oči, naše uši ili naši strahovi obmanu, već otvorimo naša srca i umove te slobodno poslužujmo onima oko nas kao što je on to činio.

Prije nekoliko godina, moja supruga Isabelle primila je neobično zaduženje posluživanja. Bila je zamoljena posjetiti stariju udovicu u našem odjelu, sestru sa zdravstvenim izazovima, čija je usamljenost donijela gorčinu u njezin život. Zavjese su joj bile navučene, stan joj je bio zagušljiv, nije htjela primati posjete i jasno je rekla da »nema ničega što mogu učiniti za ikoga«. Ne davši se smesti, Isabelle je odgovorila: »Da, ima! Možete učiniti nešto za nas dopuštajući nam da dođemo i posjetimo vas.« I tako je Isabelle otišla, vjerno.

Nešto kasnije, ova je dobra sestra imala operaciju na nogama, što je zahtijevalo da joj zavoji budu mijenjani svaki dan, nešto što nije mogla učiniti za sebe. Isabelle je danima odlazila u njezin dom, prala joj noge i mijenjala zavoje. Nikad nije vidjela ružnoću; nikada nije namirisala smrad. Uvijek je vidjela samo prekrasnu Božju kćer u potrebi za ljubavlju i nježnom brigom.

Tijekom godina, ja i bezbroj drugih bili smo blagoslovljeni Isabellinim darom da vidi kako Gospodin vidi. Bilo da ste predsjednik kolčića ili pozdravljač u odjelu, bilo da ste kralj Engleske ili živite u kolibi, bilo da govorite njezin jezik ili neki drugi, bilo da obdržavate sve zapovijedi ili se mučite s nekima, ona će vam poslužiti svoj najbolji obrok na svojim najboljim tanjurima. Gospodarski status, boja kože, kulturalna pozadina, nacionalnost, stupanj pravednosti, društveni položaj ili bilo koja druga odlika ili oznaka nisu joj od važnosti. Ona vidi svojim srcem; vidi Božje dijete u svakome.

Predsjednik Russell M. Nelson podučio je:

»Neprijatelj se raduje etiketama jer nas one dijele i ograničavaju način na koji razmišljamo o sebi i jedni drugima. Kako li je tužno kada poštujemo etikete više nego što poštujemo jedni druge.

Etikete mogu dovesti do osuđivanja i neprijateljstva. Svako zlostavljanje ili predrasude prema drugome zbog nacionalnosti, rase, spolne orijentacije, spola, obrazovnih diploma, kulture ili drugih značajnih identifikatora uvredljivo je našem Stvoritelju!«⁵

Francuz nije ono što jesam; to je mjesto gdje sam rođen. Bijelac nije ono što jesam; to je boja moje kože ili nedostatak boje. Profesor nije ono što jesam; to je ono što sam činio kako bih uzdržavao svoju obitelj. Opći autoritet Sedamdesetorice nije ono što jesam; to je mjesto gdje služim u kraljevstvu u ovom trenutku.

»Prvo«, kao što nas je predsjednik Nelson podsjetio, ja sam »dijete Božje«.⁶ To ste i vi, i to su svi drugi ljudi oko nas. Molim se da možemo doći do veće zahvalnosti za ovu predivnu istinu. Ona mijenja sve!

Možda smo odgojeni u različitim kulturama; možda dolazimo iz različitih socijalno ekonomskih okolnosti; naše smrtno nasljeđe, uključujući našu nacionalnost, boju kože, prehrambene sklonosti, političku orijentaciju itd. mogu uvelike varirati. No mi smo njegova djeca, svi mi bez iznimke. Imamo isto božansko porijeklo i isti neograničeni potencijal kroz milost Isusa Krista.

C. S. Lewis opisao je to ovako: »Ozbiljna je stvar živjeti u društvu potencijalnih bogova i božica, sjetiti se da najdosadnija, najnezanimljivija osoba s kojom možete razgovarati može jednoga dana biti stvorenje kojeg biste, kada biste ga sada vidjeli, bili snažno kušani štovati… Ne postoje obični ljudi. Nikada niste razgovarali s pukim smrtnikom. Narodi, kulture, umjetnosti, civilizacija – oni su smrtni, a njihov je život prema našem kao život mušice. No besmrtnici su oni s kojima se šalimo, s kojima radimo, vjenčavamo se, zanemarujemo ih i iskorištavamo.«⁷

Naša je obitelj imala povlasticu živjeti u različitim zemljama i kulturama; naša su djeca bila blagoslovljena vjenčati se unutar različitih etničkih pripadnosti. Shvatio sam da je evanđelje Isusa Krista veliki izjednačitelj. Kada to u potpunosti prigrlimo, »sâm Duh svjedoči zajedno s našim duhom da smo djeca Božja«.⁸ Ova nas čudesna istina oslobađa, a sve etikete i razlike koje bi inače mučile nas i naše međusobne odnose jednostavno su progutan[e] u… Krist[u]«.⁹ Ubrzo postaje jasno da mi, kao i drugi, »nis[mo] više tuđinci i gosti, nego [smo] sugrađani svetih i ukućani Božji«.¹⁰

Nedavno sam čuo kako je predsjednik ogranka jedne od naših multikulturalnih jezičnih jedinica opisao to, kao što je starješina Gerrit W. Gong učinio, kao pripadnost savezu.¹¹ Kako predivan koncept! Mi pripadamo skupini ljudi koji svi nastoje staviti Spasitelja i svoje saveze u središte svojeg života te radosno živjeti evanđelje. Stoga, umjesto da gledamo jedni druge kroz iskrivljene leće smrtnosti, evanđelje uzdiže naše poglede i omogućava nam vidjeti jedni druge kroz besprijekorne, nepromjenjive leće naših svetih saveza. Čineći to, počinjemo uklanjati svoje vlastite prirodne predrasude i pristranosti prema drugima, što zauzvrat pomaže njima umanjiti njihove predrasude i pristranosti prema nama,¹² u predivnom kreposnom ciklusu. Doista, slijedimo poziv našega dragog proroka: »Moja draga braćo i sestre, kako se odnosimo jedni prema drugima doista je važno! Kako razgovaramo s drugima i o drugima kod kuće, u crkvi, na poslu te na internetu doista je važno. Danas, tražim od nas da se odnosimo prema drugima na viši, svetiji način.«¹³

Ovoga poslijepodneva, u duhu tog poziva, želim nadodati svoj zalog onome naše predivne djece Male škole:

Svjedočim da je onaj kome se obraćamo kao našem Ocu na Nebu doista naš Otac, da nas voli, poznaje svako svoje dijete prisno, duboko se brine o svakome od nas i da smo njemu doista svi jednaki. Svjedočim da je način na koji se odnosimo jedni prema drugima izravan odraz našeg razumijevanja i zahvalnosti za krajnju žrtvu i Pomirenje njegova Sina, našeg Spasitelja, Isusa Krista. Molim se da, poput njega, možemo voljeti druge jer je to ispravno, ne zato što oni čine ispravno ili se uklapaju u »ispravan« kalup. U ime Isusa Krista, amen.