Hodati u saveznom odnosu s Kristom

Moj me dobar prijatelj Ilan upoznao sa stazom u Izraelu. »Zove se Isusova staza«, rekao je, »jer je to put od Nazareta do Kafarnauma za koji mnogi vjeruju da je Isus njime hodao.« Odlučila sam istoga trena da želim prehodati tu stazu, pa sam počela planirati putovanje u Izrael.

Šest tjedana prije putovanja slomila sam gležanj. Moj se suprug brinuo zbog ozljede; moja je najveća briga bila kako ću prehodati Isusovu stazu za mjesec dana. Po naravi sam tvrdoglava pa nisam otkazala karte za zrakoplov.

Sjećam se susreta s našom izraelskom vodičicom toga predivnoga lipanjskog jutra. Iskočila sam iz kombija i zatim izvadila par štaka i skuter za koljeno. Mya, naša vodičica, pogledala je moj gips i rekla: »Uh, mislim da nećete moći hodati ovom stazom u tom stanju.«

»Možda ne«, odgovorila sam. »Ali ništa me ne sprečava da pokušam.« Lagano je kimnula pa smo krenuli. Volim je zbog toga, jer je vjerovala da mogu hodati stazom slomljena.

Neko sam vrijeme samostalno hodala strmom stazom i oko stijena. Zatim je, dirnuta iskrenošću moje predanosti, Mya izvadila tanko uže, privezala ga za ručke mojeg skutera i počela vući. Vukla me je uz brda, kroz voćnjake limuna i obalama Galilejskog mora. Na kraju putovanja izrazila sam zahvalnost za dragu vodičicu koja mi je pomogla ostvariti nešto što nikada ne bih mogla ostvariti sama.

Kada je Gospodin pozvao Henoka da putuje zemljom i svjedoči o njemu, Henok je oklijevao.¹ Bio je samo dječak, spor u govoru. Kako je mogao hodati tim putem u svojem stanju? Bio je zaslijepljen onim što je bilo slomljeno u njemu. Gospodinov odgovor na ono što ga je kočilo bio je jednostavan i izravan: »Hodaj sa mnom.«² Poput Henoka, moramo se sjetiti da će onaj koji je bio povrijeđen i slomljen za nas³ omogućiti smrtnosti da vrši svoje djelo u nama, ali on ne traži od nas da se sami suočimo s tim izazovima.⁴ Bez obzira na težinu naše priče ili trenutni smjer našeg puta, on će nas pozvati da hodamo s njim.⁵

Sjetite se mladića u određenoj nevolji koji se susreo s Gospodinom u divljini. Jakov je putovao daleko od doma. U tami noći usnio je san koji ne samo da je sadržavao ljestve, već je također imao značajna obećanja saveza, uključujući ono što volim nazivati obećanjem od pet prstiju.⁶ Te je noći Gospodin stajao uz Jakova, predstavio se kao Bog Jakovljeva oca i zatim je obećao:

• s tobom sam

• čuvat ću te sigurnim

• dovest ću te ponovno kući

• neću te ostaviti

• izvršit ću svoje obećanje tebi.⁷

Jakov je morao donijeti odluku. Mogao je odabrati živjeti svoj život jednostavno upoznat s Bogom svojega oca ili je mogao odabrati živjeti život u predanom saveznom odnosu s njim. Mnogo godina kasnije Jakov je svjedočio o životu koji je živio unutar Gospodinovih obećanja saveza: »Bog[]… me uslišao kad sam bio u nevolji i sa mnom bio na putu kojim sam hodio.«⁸ Baš kao što je to učinio za Jakova, Gospodin će odgovoriti svakome od nas u vrijeme naše nevolje odaberemo li privezati svoj život uz njegov. Obećao je hodati s nama na putu.

To nazivamo hodanjem putem saveza – putem koji započinje savezom krštenja i vodi do dubljih saveza koje sklapamo u hramu. Možda čujete te riječi i pomislite na kućice za označavanje. Možda je put ispunjen uvjetima sve što vidite. Bliži pogled na to otkriva nešto uvjerljivije. Kod saveza ne radi se samo o ugovoru, iako je to važno. Radi se o odnosu. Predsjednik Russell M. Nelson podučio je: »Put saveza svodi se na naš odnos s Bogom.«⁹

Razmotrite bračni savez. Datum je vjenčanja važan, no jednako je važan odnos koji se stvara kroz zajednički život nakon toga. Isto vrijedi i za savezni odnos s Bogom. Uvjeti su postavljeni i na putu će postojati očekivanja. A ipak, on poziva svakoga od nas da dođemo kada smo sposobni, s cjelovitom nakanom srca, i da se »probija[mo] naprijed«¹⁰ s njim uz sebe, vjerujući da će njegovi obećani blagoslovi doći. Sveta pisma podsjećaju nas da ti blagoslovi često dolaze u njegovo vrijeme i na njegov način: 38 godina,¹¹ 12 godina,¹² odmah.¹³ Što se god na vašoj stazi zadesi Krist pomoći će.¹⁴

Njegovo je poslanje milostivi silazak. Isus Krist susrest će nas tamo gdje jesmo kakvi jesmo. To je razlog vrta, križa i grobnice. Spasitelj je bio poslan pomoći nam nadvladati.¹⁵ No ostajanje tamo gdje jesmo neće donijeti izbavljenje koje tražimo. Baš kao što nije ostavio Jakova tamo u prašini, Gospodin ne namjerava ostaviti nikoga od nas tamo gdje jesmo.

Njegovo je poslanje također uzašašće. On će djelovati u nama¹⁶ kako bi nas uzdignuo tamo gdje je on i tako nam omogućio da postanemo poput njega. Isus Krist došao je kako bi nas uzdignuo.¹⁷ On nam želi pomoći da postanemo. To je razlog hrama.

Moramo se sjetiti, nije samo put ono što će nas uzvisiti, već je to i suputnik – naš Spasitelj. I to je razlog saveznog odnosa.

Kada sam bila u Izraelu, posjetila sam Zapadni zid. Za Židove je to najsvetije mjesto u Izraelu. To je sve što je preostalo od njihova hrama. Većina ljudi nosi svoju najbolju odjeću kada posjećuju ovo sveto mjesto; njihov izbor odjeće simbol je njihove predanosti njihovu odnosu s Bogom. Oni posjećuju zid kako bi čitali Sveta pisma, štovali i izlijevali svoje molitve. Molba za hramom u njihovoj sredini obuzima svaki njihov dan, svaku njihovu molitvu, ta čežnja za domom saveza. Divim se njihovoj predanosti.

Kada sam se vratila kući iz Izraela, pomnije sam slušala razgovore oko sebe o savezima. Primijetila sam da ljudi pitaju: Zašto trebam hodati putem saveza? Trebam li ući u kuću za sklapanje saveza? Zašto nosim sveto hramsko ruho? Trebam li ulagati u savezni odnos s Gospodinom? Odgovor je na ova dobra i važna pitanja jednostavan: ovisi o stupnju odnosa koji želite iskusiti s Isusom Kristom.¹⁸ Svatko će od nas trebati otkriti svoj odgovor na ta duboko osobna pitanja.

Evo mojeg: Hodam ovim putem kao »ljubljena kći nebeskih roditelja«,¹⁹ božanski poznata²⁰ i duboko pouzdana.²¹ Kao dijete saveza, podobna sam primiti obećane²² blagoslove. Odabrala²³ sam hodati s Gospodinom. Pozvana²⁴ sam stajati kao svjedok za Krista. Kada se put čini prevladavajućim, osnažena²⁵ sam osposobljavajućom milošću. Svaki put kad prijeđem prag njegova doma, doživljavam dublji savezni odnos s njim. Posvećena²⁶ sam njegovim Duhom, podarena²⁷ sam njegovom moću i odijeljena²⁸ sam graditi njegovo kraljevstvo. Kroz proces svakodnevnog pokajanja i tjedno blagovanje sakramenta, učim postati postojana²⁹ i ići naprijed čineći dobro.³⁰ Hodam ovim putem s Isusom Kristom, radujući se obećanom danu kada će on ponovno doći. Tada ću biti zapečaćena kao njegova³¹ i uzdignuta kao sveta³² Božja kći.

Zbog toga hodam putem saveza.

Zbog toga prianjam uz obećanja saveza.

Zbog toga ulazim u njegov dom saveza.

Zbog toga nosim sveto hramsko ruho kao stalni podsjetnik.

Zato što želim živjeti u predanom saveznom odnosu s njim.

Možda i vi to želite. Započnite tamo gdje jeste.³³ Nemojte dopustiti da vas vaše stanje ometa. Sjetite se da tempo ili položaj na putu nisu toliko važni kao napredak.³⁴ Zatražite od nekoga kome vjerujete, tko je na putu saveza, da vam predstavi Spasitelja koga je upoznao. Učite više o njemu. Uložite u odnos stupanjem u savez s njim. Vaša dob ili vaše stanje nisu važni. Vi možete hodati s njim.

Nakon što smo prehodali Isusovu stazu, Mya nije uzela natrag svoje uže. Ostavila ga je privezanog za moj skuter. Narednih su me nekoliko dana moji nećaci tinejdžeri i njihov prijatelj naizmjence vukli ulicama Jeruzalema.³⁵ Pobrinuli su se da ne propustim priče o Isusu. Podsjetila sam se na snagu nadolazećeg naraštaja. Mi možemo učiti od vas. Vi imate iskrenu želju poznavati vodiča, Isusa Krista. Vjerujete snazi užeta koje nas privezuje uz njega. Daroviti ste u sabiranju drugih k njemu.³⁶

Srećom, zajedno kročimo ovim putem, zazivajući ohrabrenje diljem puta.³⁷ Kada iznosimo svoje osobno iskustvo s Kristom, osnažit ćemo osobnu predanost. O tome svjedočim, u ime Isusa Krista. Amen.