Isus Krist jest blago

Godine 1907. bogati Englez zvan George Herbert, peti grof od Carnarvona,¹ preselio se u Egipat i zainteresirao se za arheologiju. Pristupio je dobro poznatom egiptologu Howardu Carteru i predložio suradništvo. Carter bi nadgledao njihova arheološka iskapanja, a Carnarvon bi omogućio financiranje.

Zajedno su uspješno istražili razne lokacije. Zatim su primili dopuštenje da iskapaju u Dolini kraljeva, smještenoj blizu suvremenog Luksora, gdje su pronađene grobnice mnogih faraona. Odlučili su potražiti grobnicu kralja Tutankamona. Tutankamon je uzašao na egipatsko prijestolje prije više od tri tisuće godina i vladao je deset godina prije svoje neočekivane smrti.² Bilo je poznato da je pokopan u Dolini kraljeva,³ no lokacija njegove grobnice bila je nepoznata.

Carter i Carnarvon proveli su pet godina neuspješno tražeći Tutankamonovu grobnicu. Naposljetku je Carnarvon obavijestio Cartera da je završio s neplodnom potragom. Carter je preklinjao za još jednu sezonu iskapanja i Carnarvon je popustio te pristao na financiranje.

Carter je shvatio da je cijelo područje Doline kraljeva bilo metodički iskapano – osim područja njihova vlastita baznog tabora. Nakon što su nekoliko dana tamo kopali, pronašli su prve stube koje vode dolje do grobnice.⁴

Kad je Carter konačno zavirio u pretkomoru Tutankamonove grobnice, posvuda je vidio zlato. Nakon tri mjeseca katalogiziranja sadržaja pretkomore, otvorili su zapečaćenu komornu grobnicu u veljači 1923. – prije 100 godina. To je bio najpoznatije arheološko nalazište dvadesetog stoljeća.

Tijekom svih tih godina neučinkovitih istraživanja, Carter i Carnarvon zanemarili su ono što je doslovno bilo pod njihovim nogama. Oko pet stoljeća prije Spasiteljeva rođenja, prorok Jakov iz Mormonove knjige govorio je o uzimanju zdravog za gotovo ili podcjenjivanju onoga što je u blizini kao o »gledanj[u] povrh cilja«. Jakov je predvidio da narod Jeruzalema neće prepoznati obećanog Mesiju kada On dođe. Jakov je prorokovao da će oni biti »narod… [koji se] ne osvr[će] na riječi jasnoće… i traž[it će] ono što ne mogahu razumjeti. Stoga, zbog sljepoće svoje, a ta sljepoća do[ći će] zbog gledanja povrh cilja, oni moraju svakako pasti.«⁵ Drugim riječima, spoticat će se.

Jakovljevo se predviđanje pokazalo točnim. Tijekom Isusova smrtna službeništva, mnogi su gledali povrh cilja, povrh njega. Gledali su povrh Spasitelja svijeta. Umjesto prepoznavanja njegove uloge u ispunjavanju nauma Nebeskog Oca, osudili su ga i razapeli. Tražili su i čekali nekoga drugog da im donese spasenje.

Poput tog naroda u Jeruzalemu, kao i poput Cartera i Carnarvona, i mi možemo biti skloni gledati povrh cilja. Trebamo se zaštititi od te sklonosti kako ne bismo propustili Isusa Krista u našem životu i kako ne bismo propustili prepoznati mnoge blagoslove koje nam on nudi. Trebamo ga. Savjetovano nam je da se oslanjamo »posvema na zasluge onoga koji je moćan da spasi«.⁶

On je naš cilj. Ako netočno zamislimo da postoji potreba za nečim povrh onoga što on nudi, niječemo ili umanjujemo opseg i moć koje on može imati u našem životu. On je zatražio prava na milosrđe i pruža to milosrđe nama.⁷ On je krajnji »izvor[ prema kojem se trebamo] osvrnuti za otpust grijeha [naš]ih«.⁸ On je naš zagovornik kod Oca i zalaže se za ono što je Otac htio cijelo vrijeme: da se vratimo k njemu kao baštinici u njegovu kraljevstvu. Trebamo, riječima proroka Alme, »svrn[uti] pogled svoj i poč[eti] vjerovati u Sina Božjega, da će on doći otkupiti narod svoj, i da će trpjeti i umrijeti kako bi pomirio za grijehe [naše]; i da će ustati ponovno od mrtvih, što će ostvariti uskrsnuće«.⁹ Isus Krist naše je blago.

Spasitelj nam je dao mnoge načine da se hotimično usredotočimo na njega, uključujući svakodnevnu priliku za pokajanje. Ponekad podcjenjujemo koliko je velik taj ponuđeni blagoslov. Kad sam imao osam godina, krstio me moj otac. Nakon toga, držao sam ga za ruku dok smo prelazili prometnu ulicu. Nisam obraćao pažnju i zakoračio sam s pločnika baš kad je veliki kamion prolazio. Moj me otac trgnuo s ulice natrag na pločnik. Da to nije učinio, kamion bi me udario. Poznavajući svoju nestašnu narav, pomislio sam: »Možda bi bilo bolje da me kamion ubio jer nikada neću biti čist kao što sam sada upravo nakon svojeg krštenja.«

Kao osmogodišnjak, greškom sam pretpostavio da voda krštenja ispire grijehe. Nije bilo tako. U godinama nakon svojeg krštenja, naučio sam da su grijesi očišćeni moću Isusa Krista kroz njegovu pomirbenu žrtvu dok sklapamo i obdržavamo krsni savez.¹⁰ Tada, kroz dar pokajanja, možemo ostati čisti. Također sam naučio da sakrament donosi snažan kreposni ciklus u naš život, omogućavajući nam da zadržimo otpust naših grijeha.¹¹

Baš poput blaga koje je bilo pod nogama Cartera i Carnarvona, dragocjeni blagoslovi sakramenta dostupni su nam svaki put kada prisustvujemo sakramentalnom sastanku. Obećano nam je da će Duh Sveti biti naš stalni suputnik ako pristupamo sakramentu na način na koji novi obraćenik pristupa krštenju i potvrdi, srca skršena i duha raskajana te uz odlučnost da živimo u skladu s tim savezom krštenja. Duh Sveti blagoslivlja nas svojom posvećujućom moću kako bismo uvijek, iz tjedna u tjedan, mogli zadržati otpust svojih grijeha.¹²

Naš je duhovni temelj osnažen kroz pokajanje te uz savjesno pripremanje za sakrament i dostojno blagovanje. Samo s robusnim duhovnim temeljem možemo se nositi s metaforičkom kišom, vjetrom i potopima s kojima se suočavamo u našem životu.¹³ Suprotno tome, naš je duhovni temelj oslabljen kada dobrovoljno preskočimo sakramentalni sastanak ili kada se ne usredotočimo na Spasitelja tijekom sakramenta. Nehotice bismo se mogli »povu[ći] od Duha Gospodnjega, tako da on ne može imati mjesta u [n]ama da [n]as vodi stazama mudrosti te uzmogne[mo] biti blagoslivljani, i obasuti napretkom, i očuvani«.¹⁴

Kada imamo Duha Svetoga uz sebe, bit ćemo nadahnuti te vođeni sklopiti i obdržavati druge saveze, poput onih koje sklapamo u hramovima. Činjenje toga produbljuje naš odnos s Bogom.¹⁵ Možda ste primijetili da su mnogi novi hramovi bili najavljeni nedavnih godina, dovodeći ih sve bliže članovima.¹⁶ Paradoksalno, kako hramovi postaju dostupniji, moglo bi nam biti lakše da postanemo ležerniji po pitanju odlazaka u hram. Kada su hramovi udaljeni, planiramo svoje vrijeme i sredstva za putovanje u hram kako bismo tamo štovali. Ta su nam putovanja prioritet.

S hramom blizu, može biti lako dopustiti da nam male stvari stanu na put odlasku, govoreći sebi: »Pa, jednostavno ću ići drugi put.« Živjeti blizu hrama donosi veću prilagodljivost u rasporedu za odlazak u hram, no upravo ta prilagodljivost može nam olakšati da hram uzimamo zdravo za gotovo. Kada to činimo, »propuštamo cilj«, podcjenjujući priliku da se približimo Spasitelju u njegovu svetom domu. Naša predanost da idemo trebala bi biti barem onoliko snažna kada je hram u blizini kao kada je udaljen.

Nakon što su Carter i Carnarvon iskapali drugdje u Dolini kraljeva tražeći Tutankamonovu grobnicu, shvatili su svoj previd. Ne trebamo neuspješno raditi, kao što su oni to činili neko vrijeme, kako bismo pronašli svoje blago. Niti trebamo tražiti savjet iz egzotičnih izvora, cijeneći novinu izvora i misleći da će takav savjet biti prosvjetljeniji od onoga koji možemo primiti od poniznoga Božjeg proroka.

Kako je zabilježeno u Starom zavjetu, kada je Naaman tražio lijek za svoju gubu, bio je ozlojeđen jer je bio zatražen da se uroni sedam puta u obližnju običnu rijeku. No uvjerili su ga neka slijedi savjet proroka Elizeja, umjesto da se oslanja na vlastito unaprijed stvoreno mišljenje o tome kako bi se čudo trebalo dogoditi. Kao rezultat toga, Naaman je bio iscijeljen.¹⁷ Kada vjerujemo današnjem Božjem proroku na Zemlji i djelujemo prema njegovu savjetu, pronaći ćemo sreću te mi također možemo biti iscijeljeni. Ne trebamo tražiti dalje.

Braćo i sestre, potičem vas da se sjetite i uvijek usredotočite na Isusa Krista. On je naš Spasitelj i Otkupitelj, »cilj« koji trebamo tražiti te naše najveće blago. Kad mu dođete, bit ćete nagrađeni snagom da se suočite sa životnim izazovima, hrabrošću da činite ono što je ispravno i sposobnošću da ispunite svoje poslanje u smrtnosti. Cijenite priliku za pokajanje, povlasticu blagovanja sakramenta, blagoslov sklapanja i obdržavanja hramskih saveza, ushit štovanja u hramu te radost što imamo živućeg proroka.

Iznosim svoje svečano i sigurno osvjedočenje da je Bog, Vječni Otac, naš Nebeski Otac te da živi; Isus jest Krist; on je naš dobar, mudar rajski Prijatelj¹⁸ i ovo je njegova obnovljena Crkva. Hvala vam na vašoj vjeri i vjernosti. Molim se da ćete biti blagoslovljeni, obasuti napretkom i očuvani, u ime Isusa Krista. Amen.