Više od junaka

Od 1856. do 1860. tisuće pionira svetaca posljednjih dana vuklo je svoju imovinu u ručnim kolicima više od 1000 milja (1600 km) dok su putovali u dolinu Salt Lake Valley. Baš ovog tjedna prije 167 godina, 4. listopada 1856., predsjednik Brigham Young bio je iznenađen kada je saznao da su dvije skupine s ručnim kolicima, vođene Edwardom Martinom i Jamesom Williejem, bile još uvijek stotinama kilometara udaljene od Salt Lakea, a zima se brzo približava.¹ Sljedećeg je dana, nedaleko od mjesta na kojem smo se danas sastali, predsjednik Young stao pred svetce i izjavio: »Mnogi od naše braće i sestara su na ravnicama s ručnim kolicima i moraju biti dovedeni ovdje… Idite i dovedite te ljude koji su sada na ravnicama.«²

Samo dva dana kasnije, prve su spasilačke skupine otišle u potragu za pionirima s ručnim kolicima.

Član Williejeve skupine opisao je očajnu situaciju prije dolaska glavnog tima za spašavanje. Iznio je: »[Baš] kada se činilo da je sve izgubljeno… i kao da je malo toga za što valja živjeti, poput grmljavine iz vedra neba, Bog je uslišio naše molitve. Spasilačka skupina, donoseći hranu i namirnice… pojavila se na vidiku. (…) Kako smo zahvaljivali Bogu na našem spašavanju.«³

Ti su spasitelji bili junaci pionirima, stavljajući svoje živote u opasnost u ekstremnim vremenskim uvjetima kako bi što ih je više moguće sigurno vratili kući. Jedan takav junak bio je Ephraim Hanks.

Sredinom listopada, nesvjestan nevolja s ručnim kolicima, Hanks se vraćao u svoj dom u Salt Lakeu nakon putovanja kada ga je tijekom noći probudio glas, govoreći: »Ljudi s ručnim kolicima su u nevolji, i ti si potreban; hoćeš li otići i pomoći im?«

S tim pitanjem koje mu je odzvanjalo u mislima, požurio je natrag u Salt Lake City. Nakon što je čuo predsjednika Hebera C. Kimballa kako poziva dodatne dobrovoljce, Hanks je idućeg dana sam pošao u pomoć. Krećući se brzo, prestigao je druge spasioce na putu i, nakon dolaska do Martinove skupine, Hanks se kasnije prisjetio: »Prizor koji sam vidio dok sam ulazio u njihov tabor nikada se ne može izbrisati iz mojeg sjećanja… [i] bio je dovoljan da dotakne najjače srce.«⁴

Ephraim Hanks proveo je mnoge dane krećući se od šatora do šatora blagoslivljajući bolesne. Ispričao je da bi »u mnogim slučajevima, kad smo posluživali bolesnima i korili bolesti u ime Gospodina Isusa Krista, patnici odmah ozdravili; bili su gotovo trenutačno iscijeljeni«.⁵ Ephraim Hanks zauvijek će biti junak tim pionirima s ručnim kolicima.

Slično tom izuzetnom spašavanju, događaji koji utječu na naš život pa čak i na tijek povijesti, često su ishod odluka i postignuća pojedinih muškaraca i žena – velikih umjetnika, znanstvenika, poslovnih vođa i političara. Tim izuzetnim pojedincima često se odaje počast kao junacima, izgradnjom spomenika i spomen-mjesta u znak sjećanja na njihove pothvate.

Kada sam bio dječak, moji su prvi junaci bili sportaši. Moje najranije uspomene skupljanje su bejzbolskih kartica sa slikama i statistikama igrača u ligi Major League Baseball. Kao djetetu, »štovanje junaka« može biti zabavno i nevino, kao kad se djeca odjenu kao svoji najdraži superjunaci za Noć vještica. Iako se divimo mnogim talentiranim i čudesnim muškarcima i ženama te ih poštujemo zbog njihovih sposobnosti i doprinosa, stupanj do kojeg su štovani, ako se u tome pretjeruje, može biti jednak djeci Izraelovoj koja su štovala zlatno tele u sinajskoj pustinji.

Kao odraslima, ono što je nekoć bila nevina dječja zabava može postati kamen spoticanja kada »štovanje junaka« – političara, voditelja internetskih dnevnika, utjecajnih osoba, sportaša ili glazbenika – uzrokuje da gledamo »povrh cilja«⁶ i izgubimo iz vida ono što je doista bitno.

Za djecu Izraelovu izazov nije bio zlato koje su ponijeli sa sobom na svoje putovanje u obećanu zemlju, već prije ono što su dopustili da zlato postane: idol, koji je tad postao cilj njihova štovanja, odvraćajući njihovu pažnju od Jahve koji je razdvojio Crveno more i izbavio ih iz ropstva. Njihova usredotočenost na tele utjecala je na njihovu sposobnost štovanja pravog Boga.⁷

Junak – naš junak, sada i uvijek – Isus je Krist pa bilo što ili bilo tko što nas ometa od njegovih naučavanja, kako se nalaze u Svetim pismima i kroz riječi živućih proroka, može negativno utjecati na naš napredak na putu saveza. Prije stvaranja ovoga svijeta, oslonili smo se na Isusa Krista kada je postalo jasno da je naum koji je predložio Otac na Nebu, a koji je uključivao našu priliku da napredujemo i postanemo poput njega, bio nepotpun.

Ne samo da je Isus Krist bio vođa u obrani nauma našeg Oca, već će i igrati ključnu ulogu u njegovoj primjeni. Odgovorio je Ocu i dobrovoljno ponudio sebe »kao otkup mjesto sviju«⁸ kako bi platio dug koji će svatko od nas nagomilati kroz grijeh, ali ne može platiti sam za sebe.

Predsjednik Dallin H. Oaks podučio je: »[Isus Krist] učinio je sve što je nužno za naše putovanje kroz smrtnost prema sudbini opisanoj u naumu našega Nebeskog Oca«.⁹

U Getsemanskom vrtu, kada se suočio s tako golemim zadatkom, Spasitelj je hrabro izjavio: »Neka ne bude moja, nego tvoja volja«, i nastavio uzimati na sebe udružene boli, bolesti i patnje za grijehe svih koji će ikada živjeti.¹⁰ U savršenom činu poslušnosti i predanosti, Isus Krist dovršio je vrhovni junački čin u svemu stvaranju, kulminirajući njegovim veličanstvenim Uskrsnućem.

Na našem posljednjem Općem saboru predsjednik Russell M. Nelson podsjetio nas je: »Koja god pitanja ili probleme imate, odgovor se uvijek nalazi u životu i učenjima Isusa Krista. Naučite više o njegovu Pomirenju, njegovoj ljubavi, milosrđu, nauku i njegovu obnovljenom evanđelju iscjeljenja i napretka. Okrenite se k njemu! Slijedite ga.«¹¹ I dodao bih: »Birajte ga.«

U našemu složenom svijetu može biti primamljivo okrenuti se junacima društva u nastojanju da pružimo jasnoću životu kada se on može činiti zbunjujućim ili preplavljujućim. Kupujemo odjeću koju sponzoriraju, prihvaćamo politiku koju podupiru i slijedimo njihove prijedloge iznesene na društvenim medijima. To bi moglo biti u redu kao privremeno ometanje, no moramo biti oprezni da taj oblik štovanja junaka ne postane naše zlatno tele. Odabir ispravnog junaka ima vječne posljedice.

Kad je naša obitelj stigla u Španjolsku kako bismo započeli naše služenje kao misijski vođe, pronašli smo uokvireni citat koji je iznio starješina Neal A. Maxwell, a koji ima značaj za junake koje biramo slijediti. Izjavio je: »Ako najprije niste odabrali kraljevstvo Božje, to na kraju neće utjecati na ono što ste odabrali umjesto njega«.¹² Braćo i sestre, odabirući Isusa Krista, Kralja kraljeva, mi biramo kraljevstvo Božje. Svaki drugi odabir jednak je odabiru mišice tjelesne ili zlatnog teleta i naposljetku će nas iznevjeriti.

U knjizi Daniel u Starom zavjetu čitamo zapis o Šadraku, Mešaku i Abed Negu, koji su jasno znali kojeg junaka odabrati – i to nije bio nijedan od bogova kralja Nabukodonozora. S pouzdanjem su izjavili:

»Bog naš, kome služimo, može nas izbaviti iz užarene peći…

No ako toga i ne učini, znaj, o kralju: mi nećemo služiti tvojemu bogu niti ćemo se pokloniti kipu što si ga podigao«.¹³

Kao što je apostol Pavao podučio: »Bogova… ima mnogo«,¹⁴ i, dodao bih, mnogo takozvanih junaka kojima smo pozvani pokloniti se, štovati ih i prihvaćati. No baš kao što su Danielova tri prijatelja znala, postoji samo Jedan koji nas zajamčeno može izbaviti, jer već jest i uvijek hoće.

Za nas, na našem putovanju natrag u Božju nazočnost, u našu obećanu zemlju, nisu problem političar, glazbenik, sportaš ili osoba koja stvara internetski videodnevnik, već radije odabir kojim im dopuštamo da postanu primarni predmeti naše pažnje i usredotočenosti umjesto našeg Spasitelja i Otkupitelja.

Biramo ga – Isusa Krista – kada odabiremo poštivati njegov dan, bilo da smo kod kuće ili da putujemo na odmoru. Biramo ga kada biramo njegove riječi kroz Sveta pisma i naučavanja živućih proroka. Biramo ga kada odabiremo imati hramsku preporuku i živjeti dostojno njezina korištenja. Biramo ga kada smo mirotvorci i odbijamo biti svadljivi, »posebice kada imamo razlike u mišljenju«.¹⁵

Nijedan vođa nikada nije pokazao više hrabrosti, nijedan humanitarac nije pokazao više ljubaznosti, nijedan liječnik nije izliječio više bolesti i nijedan umjetnik nije bio kreativniji od Isusa Krista.

U svijetu junaka, sa spomenicima i muzejima posvećenim pothvatima smrtnih muškaraca i žena, postoji Onaj koji stoji ponad svih drugih. Svjedočim da Isus Krist nije samo naš junak, on je naš Gospodin i Kralj, Spasitelj i Otkupitelj čovječanstva. U ime Isusa Krista, amen.