Spasiteljeva iscjeljujuća moć na otocima morskim

Tijekom 1960-ih moj je otac podučavao na crkvenom koledžu na Havajima u Laieu, gdje sam rođen. Mojih sedam starijih sestara inzistiralo je da me moji roditelji nazovu »Kimo«, što je havajsko ime. Živjeli smo blizu hrama Laie Havaji kada je služio većem dijelu crkvenog članstva u području Azija Pacifik, uključujući Japan.¹ U to su vrijeme skupine japanskih svetaca počele dolaziti na Havaje kako bi primile blagoslove hrama.

Jedna od tih članova bila je sestra s predivnog otoka Okinawe. Priča o njezinu putovanju do hrama na Havajima čudesna je. Dva desetljeća ranije vjenčala se na tradicionalnom dogovorenom budističkom vjenčanju. Samo nekoliko mjeseci kasnije Japan je napao Pearl Harbor na Havajima, bacajući Sjedinjene Države u sukob s Japanom. U svjetlu bitaka poput Midwaya i Iwo Jime, plime rata gurnule su japanske snage natrag do obala njezina otočnog doma, Okinawe, posljednje linije obrane koja je stajala protiv savezničkih snaga prije srca Japana.

Tijekom strašna tri mjeseca 1945. godine bjesnjela je bitka za Okinawu. Flota od 1300 američkih ratnih brodova okružila je i bombardirala otok. Vojne i civilne žrtve bile su ogromne. Danas dostojanstveni spomenik na Okinawi navodi više od 240 000 poznatih imena ljudi koji su poginuli u bitci.²

U očajničkom pokušaju da pobjegnu od napada, ova žena s Okinawe, njezin muž i njihovo dvoje male djece potražili su utočište u planinskoj pećini. Pretrpjeli su neizrecivu bijedu tijekom narednih tjedana i mjeseci.

Jedne očajničke noći usred bitke, dok je njezina obitelj bila blizu izgladnjelosti i njezin suprug u nesvijesti, promišljala je o okončanju njihove patnje ručnom granatom koju su vlasti dostavile njoj i drugima u tu svrhu. Međutim, dok se pripremala to učiniti, dogodilo se duboko duhovno iskustvo koje joj je dalo opipljivi osjećaj stvarnosti Boga i njegove ljubavi prema njoj, što joj je dalo snagu da nastavi. Tijekom sljedećih je dana oživjela svoga muža i nahranila svoju obitelj travama, medom iz divlje košnice i životinjama uhvaćenim u obližnjem potoku. Čudesno je da su izdržali šest mjeseci u toj pećini, sve dok ih mjesni seljani nisu obavijestili da je bitka završila.

Kada se obitelj vratila kući i počela ponovno graditi svoj život, ova je Japanka počela tražiti odgovore o Bogu. Postupno je probudila vjeru u Isusa Krista i potrebu za krštenjem. Međutim, bila je zabrinuta zbog svojih voljenih koji su umrli bez spoznaje o Isusu Kristu i krštenju, uključujući svoju majku, koja je preminula rađajući je.

Zamislite njezinu radost kada su dvije sestre misionarke Crkve Isusa Krista svetaca posljednjih dana jednog dana došle u njezinu kuću i podučile je da ljudi mogu učiti o Isusu Kristu u svijetu duhova. Zaokupilo ju je naučavanje da su njezini roditelji mogli odabrati slijediti Isusa Krista nakon smrti i prihvatiti krštenje izvršeno za njih na svetim mjestima zvanim hramovi. Ona i njezina obitelj bili su obraćeni Spasitelju i kršteni.

Njezina je obitelj naporno radila i počela napredovati, dodajući još troje djece. Bili su vjerni i aktivni u Crkvi. Zatim je, neočekivano, njezin suprug pretrpio moždani udar i preminuo, što ju je primoralo da radi dugo na više poslova tijekom mnogo godina kako bi se skrbila za svoje petero djece.

Neki su je ljudi u njezinoj obitelji i susjedstvu kritizirali. Smatrali su da je za njezine nevolje kriva njezina odluka da se pridruži kršćanskoj crkvi. Nepokolebana dubokom tragedijom i oštrim kritikama, držala se svoje vjere u Isusa Krista, odlučna probijati se naprijed, vjerujući da je Bog poznaje i da su pred njima svjetliji dani.³

Nekoliko godina nakon prerane smrti njezina muža, predsjednik misije u Japanu osjetio se nadahnutim potaknuti japanske članove da rade na tome da odu u hram. Predsjednik misije bio je američki veteran bitke na Okinawi u kojoj su sestra s Okinawe i njezina obitelj toliko patili.⁴ Ipak, ova je ponizna sestra o njemu rekla: »On je tada bio jedan od naših omraženih neprijatelja, no sada je ovdje s evanđeljem ljubavi i mira. To je za mene bilo čudo.«⁵

Nakon što je čula poruku predsjednika misije, ova je udovica željela jednoga dana biti zapečaćena za svoju obitelj u hramu. Međutim, to joj je bilo nemoguće zbog financijskih ograničenja i jezičnih prepreka.

Tada se pojavilo nekoliko inovativnih rješenja. Trošak se mogao prepoloviti ako bi članovi iz Japana unajmili cijeli zrakoplov za let na Havaje izvan sezone.⁶ Članovi su također snimali i prodavali gramofonske ploče pod naslovom Japanski svetci pjevaju. Neki su članovi čak prodavali domove. Drugi su dali otkaz na poslu tako da mogu ići na put.⁷

Drugi izazov za članove bio je da hramska prezentacija nije bila dostupna na japanskom jeziku. Vođe Crkve pozvali su japanskog brata da otputuje u hram na Havajima kako bi preveo obred podarivanja.⁸ On je bio prvi japanski obraćenik nakon rata, budući da su ga podučili i krstili vjerni američki vojnici.⁹

Kada su podareni japanski članovi koji su živjeli na Havajima prvi put čuli prijevod, plakali su. Jedan je član zabilježio: »Bili smo u hramu mnogo, mnogo puta. Čuli smo obrede na engleskom jeziku. [No] nikada nismo osjetili duh… hramskog djela kako ga sada osjećamo [slušajući] na svom materinjem jeziku.«¹⁰

Kasnije te iste godine, 161 odrasla osoba i djeca krenuli su iz Tokija kako bi se zaputili do hrama na Havajima. Jedan se japanski brat osvrnuo na putovanje: »Dok sam gledao iz zrakoplova i vidio Pearl Harbor, i sjetio se što je naša zemlja učinila ovim ljudima 7. prosinca 1941., bojao sam se u svom srcu. Hoće li nas prihvatiti? No na moje iznenađenje pokazali su veću ljubav i ljubaznost nego što sam ikada vidio u svom životu.«¹¹

Slika

Japanskim svetcima iskazana je dobrodošlica sa cvjetnim leijima.

Nakon dolaska japanskih svetaca, havajski članovi izrazili su im dobrodošlicu s bezbrojnim lancima cvjetnih leija dok su izmjenjivali zagrljaje i poljupce po obrazima, što je običaj stran japanskoj kulturi. Nakon što su proveli 10 preobražavajućih dana na Havajima, japanski svetci opraštali su se uz melodiju pjesme »Aloha Oe«, koju su pjevali havajski svetci.¹²

Drugo hramsko putovanje organizirano za japanske članove uključivalo je sestru udovicu s Okinawe. Prešla je put od 16 000 km zahvaljujući velikodušnom daru misionara koji su služili u njezinu ogranku i jeli mnoge obroke za njezinim stolom. Dok je bila u hramu, izlijevala je suze radosnice dok je djelovala kao zastupnik za krštenje svoje majke i bila zapečaćena za svoga preminulog muža.

Hramska putovanja iz Japana na Havaje nastavila su se redovito sve dok hram Tokio Japan nije bio posvećen 1980. godine, postajući 18. hram u funkciji. U studenome ove godine, 186. hram bit će posvećen na Okinawi u Japanu. Nalazi se nedaleko od špilje u središtu Okinawe gdje su se ova žena i njezina obitelj sklonili.¹³

Iako nikada nisam upoznao ovu predivnu sestru s Okinawe, njezina baština živi dalje kroz njezino vjerno potomstvo, od kojih mnoge poznajem i volim.¹⁴

Moj otac, veteran Drugog svjetskog rata na Pacifiku, bio je oduševljen kada sam primio svoj poziv služiti u Japanu kao mladi misionar. Stigao sam u Japan nedugo nakon posvećenja hrama u Tokiju i iz prve sam ruke vidio njihovu ljubav za hram.

Hramski savezi darovi su od našeg Nebeskog Oca vjernim sljedbenicima njegova Sina, Isusa Krista. Kroz hram, naš Nebeski Otac povezuje pojedince i obitelji sa Spasiteljem i jedne s drugima.

Predsjednik Russell M. Nelson izjavio je prošle godine:

»Svaka osoba koja sklapa saveze u krstionicama i hramovima – te ih obdržava – ima povećani pristup moći Isusa Krista…

Nagrada je za obdržavanje saveza s Bogom nebeska moć – moć koja nas osnažuje da se bolje odupremo našim kušnjama, iskušenjima i bolima. Ta moć olakšava naš put.«¹⁵

Kroz hramske blagoslove Spasitelj iscjeljuje pojedince, obitelji i narode – čak i one koji su nekoć stajali kao gorki neprijatelji. Uskrsli Gospodin proglasio je u Mormonovoj knjizi društvu prožetom sukobima da će onima koji časte njegovo ime »Sin Pravednosti ustat[i] s iscjeljenjem u krilima svojim«.¹⁶

Zahvalan sam što svjedočim stalnom ispunjenju Gospodinova obećanja da će »vrijeme doći kada će se spoznaja o Spasitelju proširiti među svakim narodom, plemenom, jezikom i pukom«,¹⁷ uključujući one »na otocima morskim«.¹⁸

Svjedočim o Spasitelju Isusu Kristu te o njegovu proroku i apostolima u ovim posljednjim danima. Svečano iznosim svjedočanstvo o nebeskoj moći da sveže na Nebu ono što je svezano na Zemlji.

Ovo je Spasiteljevo djelo, a hramovi su njegov sveti dom.

S nepokolebljivim uvjerenjem iznosim ove istine u ime Isusa Krista. Amen.